Ograde balkona kovane tako da oblikuju Maradonino lice, Maradonini oltari, zastave s njegovim likom, portreti na zidovima napravljeni olovkom, kredom, temperom, sprejevima. Maradona u zanosu, Maradona opušten, Maradona umoran, Maradona nakoksan, Maradona namiguša, Maradona slavljenik. Čak i jedan – zasad jedini mi takav poznat u Napulju - Maradona oronuo i tužan, faza malo prije smrti.
U Napulju svako malo osvane novi omaž Maradoni, pa tako i ovih junskih dana imam priliku promatrati kako ga jedan lokalni momak oslikava na zidu pokraj restorana Don Vincenzo. Dva najveća murala posvećena Maradoni nalaze se u centralnoj Španjolskoj četvrti i četvrti San Giovanni a Teduccio na istoku grada. Španjolska četvrt je sagrađena tijekom španjolske okupacije u 16. stoljeću, uske prizemnice napravljene su za smještaj kraljevskih trupa s konjima. Kako je populacija grada rasla, tako su na prizemnice podizani katovi, pa je danas većina zgrada u najgušće naseljenoj četvrti Napulja s četiri ili pet katova. Preko zida jedne takve zgrade proteže se prvi Maradonin mural u gradu, i danas najpoznatiji, koji je 1990. naslikao dečko iz kvarta, Mario Filardi. Na muralu je Maradona prikazan u trku, stilizirano, kao strip junak. Vrhovno božanstvo gradskog panteona.
Da bi naslikao veliki mural, Filardi se oslanjao na minijaturnu fotografiju Maradone. Radio je dvije noći i tri dana, a u kvartu su mu ostavljali svjetla na automobilu upaljenima i osvjetljavali zid. Stajao je na nesigurnoj, sklepanoj skeli. Njegova sestra Teresa medijima je kasnije kazala da je mural pravi kolektivni rad: neki su mu ljudi pravili društvo dok je slikao, drugi dodavali materijale, treći ga usmjeravali komentirajući proporcije murala. Teresa je za sve njih pripremala obroke.
Kasnih 1990-ih na zidu na kojem je mural probijen je prozor, točno na mjestu Maradoninog lica. Filardi je htio izmijeniti rad, kako bi mu zadržao estetsku ravnotežu. Međutim, nije imao vremena da se posveti tome jer se stalno selio zbog posla (konobarenja). Preminuo je 2010. godine. Do 2016. je Maradona bio obezglavljen, a onda je na kvartovsku inicijativu mural obnovljen. Inicijativa za restauraciju potekla je od Salvatorea Iodicea, koji ima stolarsku radnju u Španjolskoj četvrti. Zadržana je Filardijeva kompozicijska struktura murala, ali je Maradona dobio realističnije lice, koje je nacrtao argentinski umjetnik Francisco Bosoletti.
Drugi najveći mural Maradone, ujedno i najveći svjetski mural nekog sportaša, naslikao je 2017. na istoku grada napuljski ulični umjetnik Jorit. Golemi realistični portret Maradone nalazi se na deseterokatnici u četvrti San Giovanni a Teduccio. Kvart je u prošlom stoljeću bio poznat po velikim tvornicama, ali od pada industrije prerade hrane 1970-ih pogoni mahom zjape prazni. Tu je zgrada u kojoj je proizvedena prva željeznica u Italiji, Pietrarsa, kao i Cirio, nekad jedna od najvećih tvornica konzervi rajčice na Mediteranu.
Zgrada na kojoj je Maradonin portret sagrađena je kao privremeni stambeni objekt za zbrinjavanje raseljenih nakon razornog potresa 1980. godine. Ispalo je da nije bilo privremeno, a životni uvjeti u tom dijelu Napulja (bili) su takvi da je područje dobilo nadimak Bronx. Nakon više od 40 godina, nedavno je najavljeno da će čitav stambeni kompleks ići u obnovu koja bi trebala završiti 2027. U procesu obnove nestat će kultni Maradonin mural, a umjetnik Jorit na to kazuje: "Jasno je da mi je žao, ali nemojmo zaboraviti da je svrha mog rada bila da se usmjeri pažnja na Bronx."
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
