Brazilska pjesnikinja Gilka Machado, rođena krajem 19. stoljeća, jedna je od pionirki brazilske erotske poezije. U zbirci "Sublimacija" (1938.) jednu je pjesmu posvetila "herojima brazilskog nogometa". U njoj Machado stihuje kako je umijeće nogometaša preraslo u "međunarodni ep", a brazilska reprezentacija postala simbol nacije. Poseban tretman u pjesmi dobivaju igrači Leônidas Da Silva (inače prvi crnac koji je igrao za Flamengo) i Domingos Da Guia – njihovi prodorni potezi opisani su uz erotski prizvuk karakterističan za Machado.
Slasnog podavanja kolektivnom nogometnom deliriju dotiče se i urugvajska autorica Sylvia Lago u kratkoj priči "Doček prvaka" iz zbirke "Iza crvenoga" (1967.). "Nije dovoljno označiti glavni balkon stana koji gleda na bulevar kojim će prolaziti šampioni na svom pobjedničkom putu. Treba učiniti nešto više, nešto originalno, ekskluzivno", piše Lago. U ljepljivom zraku na ulicama i njeni mišići titraju, sav se grad pretvara u tijelo, u tjelesnost – u masi se ne diše, nego uzdiše. Lago je omamilo, ali ne i posve obuzelo, pa kroz priču provlači i britku kritičku notu, kako o nogometu, tako i o naciji.
Argentinska književnica Inés Fernández Moreno nogomet ne voli i priznaje da je deprimiraju nedjelje u kojima gradom dominiraju nogometne priče, ali je ipak napisala jednu nogometnu kratku priču, "Čudo u kvartu Parque Chas" objavljenu u "Pričama o argentinskom nogometu" (1997.). "Palo mi je na pamet da izmislim utakmicu u kojoj Argentinci pobjeđuju i utješim ljude na ulici, to mi se svidjelo", kazala je Moreno o motivaciji da priču napiše. Priča je o to o očajnim ljudima, politički napuštenima, bez posla, koji u izlogu trgovine električnim uređajima gledaju utakmicu argentinske reprezentacije protiv Brazila u finalu Kopa Amerike. Brazil vodi, a u najnapetijim trenutcima utakmice nestane struje. Protagonistkinja koja ulicama šeta slušajući radio prijenos na walkmanu ubrzo zarazi cijelo susjedstvo strastvenim izvještajima o tome što se dalje događa na utakmici.
Drugačiji odnos prema nogometnim nedjeljama ima argentinska književnica i urednica više ljevičarskih književnih časopisa 1970-ih i 1980-ih Liliana Heker. U kratkoj priči "Nedjeljna muzika" iz zbirke "Okrutnost života" (2001.), prisjeća se veselja nedjelja "u kojima je slavilo srce" i slušanja radijskih prijenosa nogometnih utakmica. "Onda bi došla melankolija ponedjeljka, a zatim priče o strahu i smrti (...) Ali još znamo da je pod dalekim nedjeljnim nebom postojala muzika uz koju smo bili nakratko mirni i sretni", piše Heker.
Njemačka književnica i novinarka Annett Gröschner boljim se nogometnim vremenima bavi u knjizi o klubu iz njenog rodnog grada Magdeburga, 1. FC Magdeburgu. U knjizi "Navijač mora isplakati sedam suza, 1. FC Magdeburg – nogometna legenda" Gröschner bilježi putanju tog posrnulog istočnonjemačkog nogometnog diva.
Nogomet u svijetu koji svakodnevno posrće opisuje libanonska pjesnikinja Zeina Hashem Beck u pjesmi "Iznutra prema vani". U njoj oslikava napade na Gazu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. Scene praćenja utakmica prepliću se sa scenama bombardiranja grada: "Tu je starica / koja umire držeći / svoju žlicu čekajući / iftar / koji dolazi ali dolaze i / rakete / i vijesti / Brazil gubi od Njemačke 7- 1." Stihovi se redaju bez interpunkcije, pršte i padaju kao bombe i golovi: "Među ruševinama / oči prate loptu / šutnutu u zraku / krov se ruši / kuće se izvrću naopačke / jedna nevjesta odgađa vjenčanje / utakmica ide u produžetke."
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
