Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, objavilo je na svojim stranicama javni poziv za javno prikupljanje ponuda za kupnju talioničke troske, odnosno kancerogenog crnog brda troske s lokacije u Biljanama Donjim u Ravnim kotarima.
Riječ je o novom pokušaju države da sanira područje tog sela nastanjenog uglavnom građanima srpske nacionalnosti. Prodaja se događa nakon što je u veljači Europska komisija po drugi put podnijela tužbu Europskom sudu protiv Hrvatske jer nije prema ranijem nalogu uklonila trosku koja je u njezinom vlasništvu.
Za nepoštivanje takvih odluka zapriječene su i višemilijunske kazne.
Podsjetimo da problem traje od 2010. godine kada je otpadnu trosku, nastalu kao nusprodukt propale šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, za koju su ekspertne i neovisne analize, a zahvaljujući trudu i upornosti u međuvremenu ugašene Eko udruge Ravni kotari, pokazale prisutnost većih količina kancerogenih spojeva, na navedenu lokaciju definitivno navezla zagrebačka MLM grupa.
Ministarstvo je navelo da je riječ o 74.836 metara četvornog materijala čija početna cijena iznosi 198,7 tisuća eura, dok iznos jamčevine za sudjelovanje u nadmetanju iznosi čak 19,9 tisuća eura. Navode i da će se javno otvaranje ponuda održati 26. svibnja u Ministarstvu.
Istaknutog ekološkog aktivista i predsjednika Udruge Eko Kvarner Vjerana Piršića, koji je upućen u čitav slučaj, pitali smo za komentar oko pomalo nesvakidašnjeg oglasa.
- Ideja ne mora biti loša, jer ako se troska može prodati i negdje zbrinuti na siguran način, onda će biti dobro. Ali poučeni dosadašnjom praksom skeptičan sam oko svega – kazao je Novostima Piršić.
Govori da inertiranje nije najlošiji način da se troska dalje iskoristi – u cestu, asfalt. Ali napominje kako su, koliko mu je poznato, iz troske odmah na početku, izvađeni već korisni i rijetki metali, zapravo sve ono što se moglo prodati. No ostali detalji mu nisu poznati. Pa zaključuje općom ocjenom stanja okoliša u državi:
- U Hrvatskoj su ljudi na četiri ključna mjesta izloženi permanentnom trovanju kancerogenim tvarima. To je "bazen lužina" u Obrovcu, troska u Biljanama Donjim, azbest u Vranjicu i šljaka u Dugom ratu. Sanacija nabrojanog toliko je enormno skupa da nisam siguran da je za nju voljan itko platiti u Hrvatskoj – zaključio je Piršić.