U ime Kluba SDSS-a Milorad Pupovac iskoristio je u srijedu slobodan govor u Saboru da istakne još jedno uništavanje imovine pripadnika srpske nacionalne manjine, ovaj put u Biljanima Donjim. Uz to je upozorio da se radi o posljedici govora mržnje koji se širi i sa saborske govornice, za što je neizravno prozvao Hrvoja Zekanovića (Suverenisti) koji je danas opet svoje izlaganje posvetio Srbima u Hrvatskoj.
- Neću se ovdje osvrtati na iskaze koje su se čule s ove govornice jer je to govor malog čovjeka, govor zeca, makar se zvao i zekan, koji širi mržnju među običnim svijetom, tobože se pozivajući na velike interese nacije i države. Želim objasniti kako se ta mržnja prevodi i pretvara u djelo – rekao je Pupovac.
Predsjednik SDSS-a ispričao je kako su prije desetak dana u selu Biljane Gornje, kraj Benkovca, po tko zna koji put napadnuti stanovnici i njihova imovina. Ovaj put meta je bila Mira Gagić koja je imala 44 mlada stabla badema. Sve do tog dana.
- Kad se ujutro probudila imala je što vidjeti. Sva stabla bila su uništena. Svako od njih posebno je bilo poliveno tekućinom koja ih je očito do korijena otrovala. Slično se dogodilo i u selu Smilčić, nedaleko od Biljana Donjih. Čovjeku koji je radio u inozemstvu i odlučio na djedovini posaditi voćnjak, netko je došao i počupao sve što je posadio. To me podsjeća na vremena nakon Oluje kada se u mojoj Dalmaciji činilo nešto što je prije bilo potpuno nepojmljivo za ljude koji žive u tom kraju. Isti ti bademi - poput ovih koje je Mira Gagić posadila svojim rukama i pripremila zemlju da to može napraviti - decenijama i stoljećima bili su izvor prihoda i života, a nakon Oluje bili su posječeni. Većina tih naselja i sela desetkovani su kad je u pitanju jedna od najljepših kultura, uz smokvu i vinograd, koja na tim područjima postoji. Ako su gnjev i osveta nakon rata vodili ljude da to urade, što ih vodi danas? Da toliko godina nakon rata u kraju gdje se ljudi se bore da taj neiskorišteni prekrasni kraj - bez obzira radilo se o Kordunu, Baniji zapadnoj Slavoniji ili Dalmaciji - ima bar nešto od života. Da bude neka kultura koju je čovjek podigao i njeguje, kao što je to badem. Međutim, pojave se ljudi koji slušaju druge. One koji ne mogu progovoriti, a da ne govore govorom mržnje. Mali su to ljudi, koje druge optužuju po nacionalnoj i rasnoj osnovi, a da sebe pogledaju u ogledalo i da prouče svoje etničko porijeklo, bez obzira na svoje hrvatstvo ili srpstvo, mogli bi vidjeti da su toliko miješani i da svojoj fizionomiji prije nalikuju na neku od drugih nacija, nego na prosječnog Hrvata ili prosječnog Srbina. Pogledajte se u ogledalo – poručio je Pupovac, na što ga je Zekanović optužio da ga je nekoliko puta uvrijedio s govornice.
O ovoj temi, već uobičajeno, Zekanović je govorio i u svom slobodnom govoru prije Pupovca, zatraživši da se obustavi financiranje SNV-a i tjednika Novosti. Kao primjer je naveo tekst o manjoj dostupnosti prava na pobačaj za vrijeme pandemije koronavirusa, što je za Zekanovića posebno frustrirajuće s obzirom da Suverenosti traže zabranu abortusa, ali za to nemaju podršku među zastupnicima.
Mira Gagić ispričala je novinarima da se srušila od šoka kad je vidjela što se dogodilo s njezinim bademima prije nekoliko dana. - To jutro, kad sam vidjela što su napravili s mojim bajamima, s mojom njivom na kojoj sam provodila po 16 sati svaki dan, srušila sam se od šoka. I sad plačem kad vidim moje pokojne bajame, tuga je to koja se ne da opisati, koju ni najgorem neprijatelju ne bi poželila. I stabla i zemlja oko njih bili su polivena otrovnom tekućinom, svako stablo je pojedinačno uništeno. Još danima kasnije vidio se trag onoga što je izliveno kako bi prošlo sve do korijena. Tko je to napravio i zašto, ne znam. Nikome se nisam zamjerila, živim ovdje sama, nikome ništa nisam skrivila. Što su kome moje bajame smetale – kazala je Mira Gagić (69) koja je slučaj prijavila policiji.
Govoreći o uvođenju neradne nedjelje u sektoru trgovine, Pupovac je u Saboru upozorio da oni koji pitanje radničkih prava svode na rad nedjeljom ne vide problem u cjelini.
- Točno je da majke nisu s djecom kad ona ne idu u školu ili u vrtić, ali točno je i da ostale radne dane iste te trgovkinje po različitim centrima i manjim trgovinama rade barem po dva sata svaki dan da im to nitko ne plati. Koliko je god važno da zagovaramo da jedan dan u tjednu bude neradni, u ovom slučaju nedjelja - s čim se SDSS slaže kao što se složila i Radnička fronta – važno je znati da nije dovoljno da se borimo isključivo za to pravo, a ne i za ukupan set radničkih prava koja su bačena pod noge.
