Premijer Andrej Plenković voli kad mu se podređeni javno dive, pa je količina divljenja velikom vođi postala jedan od glavnih kriterija za napredovanje ili za stabilnu poziciju unutar vladajuće družbe: stabilna pozicija podrazumijeva brigu stranačkog vrha o nečijoj situiranosti unutar sistema. Takav pristup rezultira oštrom udvorničkom konkurencijom, možda jedinim oblikom konkurencije koji trenutačno postoji među viđenijim HDZ-ovcima. U tekstu koji slijedi probrali smo desetero HDZ-ovaca u čijem političkom djelovanju vrlo zapaženo mjesto pripada neumjerenom veličanju lika i djela aktualnog šefa stranke. Kao i u slično koncipiranom nedavnom članku o najtežim Plenkovićevim kadrovskim promašajima, poredali smo ih po abecedi, jer bi primjena kriterija kvalitativnosti predstavljala teško savladiv izazov. Pritom smo izostavili dvojicu ministara – Gordana Grlića Radmana i Marija Banožića – koji neosporno zaslužuju biti u ovome društvu, ali njihovo pojavljivanje ocijenili smo previše predvidljivim, a željeli smo, osim toga, ukazati na neke talente čiji napori u dodvorništvu još nisu doprli do šire publike.
Josip Borić
Kvarnerski HDZ-ovac itekako se udomaćio na Markovom trgu, ovo mu je već treći saborski mandat, no tokom svih tih godina nije mu se dogodio nikakav napredak, osim što se plasirao u vodstvo HDZ-ovog Kluba u parlamentu: do tog položaja došao je zahvaljujući svojoj sposobnosti da bez zadrške i crvenila na licu izgovara rečenice za koje je siguran da će se svidjeti predsjedniku stranke, neovisno o tome u kojoj su mjeri te rečenice povezane s istinom i zdravim razumom. Čini se, štoviše, da je udaljenost od istine i zdravog razuma upravo proporcionalna premijerovoj naklonosti. Borić nije jedini u HDZ-u koji je to razumio, ali jest među najrevnijima u prakticiranju tog koncepta.
Majda Burić
Saborska zastupnica iz Rijeke postala je prije desetak dana prva vijest vodećih nacionalnih medija: optužila je Katarinu Peović, saborsku zastupnicu i predsjednicu Radničke fronte, da ima "rusoljubno, a vjerojatno i srboljubno srce". Plenković je potom natjerao Majdu Burić da se javno ispriča, što je ona nevoljko i učinila. Za razliku od šire javnosti, pasionirani gledatelji saborskih sjednica znali su da je samo pitanje vremena kad će bljesnuti zvijezda gospođe Burić i pritom su se mogli okladiti da će se taj bljesak dogoditi kad se u njezinoj blizini bude nalazio Plenković, što se, eto, i dogodilo. Zastupnica Burić, naime, u svom dosadašnjem parlamentarnom mandatu svraćala je pažnju uglavnom veličanjem premijerovih zasluga i postignuća te dokazivanjem fanatičnog slaganja sa svakim premijerovim postupkom. Sad ju je malo previše ponijelo, ali suviše je dragocjena u smislu povlađivanja Plenkovićevoj taštini e da bi je rečeni ispad izbacio iz kruga onih na koje se računa.
Damir Habijan
Varaždinski HDZ-ovac, koji je i jedan od čelnih ljudi parlamentarnog Kluba zastupnika HDZ-a, specijalizirao se za medijski učestala uprizorenja robotiziranog ponavljanja teza koje je prethodno izgovorio Andrej Plenković. Nema teme u kojoj Habijan nije sposoban pronaći premijerovu genijalnost i visoku moralnost, kao i niske motive te opasne namjere onih koji nisu u tolikoj mjeri oduševljeni premijerovom politikom i ponašanjem. HDZ-ovi PR-stručnjaci prepoznali su Habijanove potencijale, pa ga najradije šalju pred televizijske kamere i novinarske mikrofone, a Habijan je, pak, ispravno prepoznao najefikasniji put za unutarstranačku afirmaciju, barem dok je moć u rukama sadašnjeg šefa.
Goran Ivanović
Zastupnik Ivanović iz Osijeka ušao je u Sabor kao zamjena za Natašu Tramišak, koja je bila imenovana za ministricu regionalnog razvoja i fondova EU. Kad je Tramišak smijenjena prije nekoliko dana i kad je najavila aktiviranje zastupničke dužnosti, zaprijetila je opasnost da će iz parlamenta morati da ode jedan od najvatrenijih i najbudnijih premijerovih adoranata. Stranačka centrala, međutim, potrudila se da nagradi dosadašnji Ivanovićev samoprijegor u hvaljenju Plenkovića, pa je organizirano da se iz Sabora povuče Ivan Radić, osječki gradonačelnik, a da Ivanović ostane u parlamentarnoj klupi. Premijer ionako nije vidio puno koristi od Radićevog sjedenja u Saboru, jer Radić je donekle lojalan i Ivanu Anušiću, osječko-baranjskom županu, kojeg Plenković smatra opasnošću. Ivanović će se, naravno, znati odužiti za uslugu koja mu je učinjena, što znači da u Saboru valja očekivati još nadahnutije nastupe slavonskog zastupnika opčinjenog mudrošću i sposobnošću predsjednika stranke te trajno zapanjenog glupošću i zlobom onih koji su u tom pogledu nešto rezerviraniji.
Mario Kapulica
Ovaj saborski zastupnik i predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a "Dr. Franjo Tuđman" oduvijek je u HDZ-u i oduvijek je bio pri marginama široke partijske upravljačke strukture, ali sve dok se HDZ-u nije dogodio Plenković malotko je uopće znao kako zvuči Kapuličin glas i kako mu izgleda lice. Plenkoviću nisu bili naodmet HDZ-ovi veterani i ljudi koji su se svojedobno znali naći u fizičkoj blizini Franje Tuđmana, ali pod uvjetom da nimalo ne skrivaju svoju impresioniranost aktualnim vođom, a Kapulica je shvatio da je došlo vrijeme za kakvu-takvu kapitalizaciju gotovo tridesetogodišnjeg strpljivog stranačkog tavorenja. Njegova je specifičnost u tome što je razvio strategiju ulaženja u javne i nejavne sukobe s političarima za koje zna da ih Plenković nikako ne podnosi, a to su, prije svih, Zoran Milanović, Nikola Grmoja i Ivan Anušić. Kad je riječ o Anušiću, mediji su izvijestili da se Kapulica na nedavnoj sjednici vodstva HDZ-a obrušio na osječko-baranjskog župana zbog toga što je ovaj odbio glasati za smjenu ministrice Tramišak. Kapuličin argument bio je taj da nitko iz stranke nema pravo osporavati premijerovu odluku o tome tko će biti u Vladi, a tko neće, te da svako suprotstavljanje premijerovoj odluci treba biti oštro sankcionirano.
Ernest Petry
Ličko-senjski župan politički je glavinjao u dosadašnjoj karijeri, čak dotle da je na lokalnoj razini svojedobno bio žestoki protivnik HDZ-a, pa vjerojatno odatle izvire njegova potreba da u dodvoravanju Plenkoviću ode dalje od drugih, da mišlju, riječju i djelom posvjedoči vlastitu preobrazbu u većeg i odanijeg HDZ-ovca nego što je bio Franjo Tuđman. Petry se proslavio presedanskom odlukom o proglašenju premijera Plenkovića počasnim građaninom Ličko-senjske županije, što je premijer prihvatio bez vidljivog srama na licu. Drugi HDZ-ovi župani nisu se, barem dosad, poveli za ličkim primjerom valjda stoga da ne bi ispalo da slijede Petryja i da dijele njegove komplekse u pogledu HDZ-a, komplekse zbog kojih poseže za bizarnim potezima da bi dokazao svoju bezgraničnu lojalnost.
Željko Reiner
Nakon što je Branko Bačić imenovan za ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, potpredsjednik Sabora Reiner nagrađen je mjestom predsjednika parlamentarnog Kluba zastupnika HDZ-a. Takav izbor sugerira zaključak da je Plenković shvatio da do kraja ovog mandata neće imati nikakvih problema ni sa svojim zastupnicima ni s većinom u Saboru, jer akademik Reiner sigurno nije sposoban držati kontrolu nad većinom u situaciji koja je iole turbulentna ili neizvjesna. Ono što Reineru treba priznati jest to da njegovo udvorništvo nije ograničeno samo na sadašnjeg šefa HDZ-a. Radi se o kroničnom modelu političkog operiranja, modelu koji nije pametno mijenjati sve dok daje rezultate, a kao što vidimo – daje.
Tomislav Sokol
Zagrebački HDZ-ovac, koji je trenutno zastupnik u Europskom parlamentu, svjestan je kakvu mu je i koliku životnu uslugu učinio Plenković kad mu je omogućio briselski zastupnički mandat – pet godina sjedenja u Europskom parlamentu donosi zaradu od više stotina hiljada eura – pa boravke u Zagrebu uglavnom iskorištava za medijska gostovanja u kojima ne propušta da svom dobročinitelju neizravno stavi do znanja u kojoj mjeri mu je zahvalan. To se, prije svega, očituje u Sokolovim pripovijestima o golemom utjecaju hrvatskog premijera u krugu europskih moćnika i o njegovim nadnaravnim sposobnostima kojima imamo zahvaliti milijarde eura koje će iz Bruxellesa doći u Hrvatsku: sve bi propalo da nije našeg premijera i europske zaluđenosti njegovom pameću i šarmom. Pritom, naravno, nikad ne propušta vjerno ponoviti Plenkovićeve kvalifikacije na račun predsjednika Milanovića i opozicije, koji da ne rade ništa drugo nego nanose štetu međunarodnoj reputaciji Hrvatske.
Rade Šimičević
Saborski zastupnik HDZ-a iz zadarskog zaleđa brzo je shvatio da je manifestiranje idolopoklonstva najsigurniji put za proboj unutar stranke i za život od politike. Nikakva inicijativa, nikakvo razmišljanje, nikakva politička kreativnost: samo pažljivo praćenje i učenje stavova i fraza koje iznose premijer i Vlada, i javljanje za riječ uglavnom u situacijama u kojima mu se pruži prilika da pokaže Plenkoviću da je bio vrijedan kod kuće i da je svladao gradivo. Sveo je na minimum mogućnost greške u koracima, što bi trebalo biti dovoljno da se nađe u Saboru i u sljedećem sazivu.
Hrvoje Zekanović
Premda Zekanović formalno nije HDZ-ovac, uvrstili smo ga na ovu listu jer valja honorirati to što se u posljednjih nekoliko mjeseci enormno trudi da bude veći HDZ-ovac od Marija Kapulice i Ernesta Petryja zajedno, naročito kad je riječ o laskanju na premijerov račun. Kapulicu nismo spomenuli slučajno, jer Zekanović s njime, pored neophodnog divljenja Plenkoviću, dijeli strategiju politički samoubilačkih napada na one koji šefu HDZ-a najviše idu na živce. Ni Petry nije uveden slučajno u priču: Zekanović je relativno nedavno žestoko napadao i HDZ i HDZ-ovog predsjednika, pa se sad mora dvostruko snažnije ulizivati da bi isprao prošle grijehe.