Dražen Dobrila, novinar i nekadašnji urednik 'Glasa Istre', veliki je zaljubljenik u muziku, pa je iz svoga gušta i stvara: za njegov prvi album elektronske glazbe 'Kauč gerila' objavljen za trogirsku etiketu Femili Gruvs, redaju se hvalospjevi. Pažnju privlači i naziv projekta, Partito Hezus Komunista. Ili u prijevodu – Partija Isusa Komunista.

Naziv projekta nastao je za vašeg boravka u Veneciji: zašto i kako?

Fascinirala me niša s likom Isusa na zgradi Komunističke partije u jednoj venecijanskoj ulici. Taj mirni suživot, moguć čak i u frenetičnoj Italiji, kod nas mi je bio teško zamisliv. A o tome se, zapravo, radi: Isus je prije personifikacija onoga što propagira komunizam nego onoga što propagira Crkva. Nema dvojbe da je Crkva svijetu nanijela daleko više zla i štete od komunističkih 'režima', kako ih zovu klerofašisti. Zato je Partija Isusa Komunista ne samo igra riječi nego i poruka. Kada sam tako nazvao projekt, nije mi ni najmanje bilo stalo do provokacije i privlačenja pažnje, jer nemam velike ambicije ni s ovim projektom ni s glazbom općenito. Radim iz svog gušta. Naravno, laskalo bi mi da projekt poluči abnormalni uspjeh, ali ne radim na tome. Valjda zato što sam realan – nemam apsolutno nikakve šanse.

Sasvim slučajan slučaj

U domaćoj su produkciji vrlo rijetka čil-aut i ambijentalna izdanja elektronske glazbe. Odakle ideja da na 'Kauč gerili' ubacujete dionice na hrvatskom kroz globalni elektronski gruv?

Iskreno, ništa se nije dogodilo planski: kada radim glazbu, oslanjam se isključivo na filing. Iz glave mi nekada izađe neka jednostavna fraza na engleskom, a nekada i ne pretjerano promišljena na hrvatskom, poput 'Spremi se, idemo u budućnost, tamo čeka novi početak…' A do albuma je došlo tako što sam na natječaj za kompilaciju Femili Gruvsa poslao dvije stvari, pa smo ostali u kontaktu. Dakle sve je bilo bez predumišljaja: ime, glazba, tekstovi, album… Moglo bi se reći da sam sasvim slučajan slučaj.

Odnosi li se 'Kauč gerila' na 'revolucionare' na Fejsbuku ili je riječ o nečem drugom?

Jednim se dijelom odnosi na činjenicu da sam album uglavnom napravio na kauču – u gerilskim uvjetima, daleko od profesionalnog studija. Drugim se aludira na anonimne komentatore, ne samo na Fejsu nego i na njuz portalima, koji od jutra do mraka kenjaju po svemu i svačemu, bez da su išta pametnoga napravili od svog života. Papir trpi svašta, ali i internet…

Singl 'Eniver vil bi fajn' našao se i na kompilaciji ''Muzika 360'', koja ima za cilj predstaviti domaću glazbu koju mediji iz nepoznatih razloga ignoriraju?

Koliko ja znam, autor kompilacije Ozren Kanceljak naišao je na moju stvar na Fejsbuku – čuo ju je, lajkao, komentirao, pa pustio u jednom zagrebačkom kafiću u kojem povremeno radi kao di-džej. Puno ga je ljudi tamo pitalo koja je to stvar, pa mi se nedugo potom javio s idejom o 'Muzici 360'. Ozren je nevjerojatni entuzijast, strastveni zaljubljenik u glazbu i skidam mu kapu za to što je napravio!

Kako općenito komentirate situaciju na domaćoj sceni, gdje sve više odličnih autora nema podršku ni diskografa ni medija, no ipak pronalaze put do publike?

Mislim da je tako bilo svagdje i uvijek, s time da je u Londonu ili Njujorku postojala veća vjerojatnost da će te netko primijetiti ako vrijediš i da ćeš nešto uspjeti napraviti. Internet je omogućio da te danas, čim nešto aploudaš, može čuti netko na drugom kraju svijeta. S druge strane, toliko se toga na dnevnoj bazi objavljuje na internetu da je teško sve pratiti, pa su i šanse da te netko uoči male. Ali muzika je kao voda: uvijek nađe neku pukotinu kroz koju će dalje.

Interakcije su najbolje

Kako ste se uopće našli u elektronskim vodama, s obzirom na prošlost u različitim rok i metal bendovima i suradnju s pulskom kantautoricom Tatianom Giorgi?

Kao što se čovjek razvija i mijenja intelektualno i emotivno, tako se razvijaju i mijenjaju njegovi ukusi u glazbi, filmu, stilu života, prehrani. Sa 15 godina oformio sam prvi metal-bend, ubrzo otkrio neke više ili manje alternativne pank, rok i dark bendove, pa nakon toga elektroniku – najprije trip hop i čil-aut, pa trens i progresiv. Zato i ne čudi što danas obožavam toliko različitih stilova glazbe, što se, vjerujem, osjeća i na 'Kauč gerili'. Kroz suradnju s Tatianom Giorgi prvi sam put počeo unositi neke obrasce iz elektronike u našu autorsku glazbu. A u bendu Mračni tipovi užasa na živim smo instrumentima simulirali progresiv i trens… pa sam pred 13-14 godina počeo producirati elektroniku, unoseći u nju i uživo svirane instrumente.

S kime ste sve surađivali na albumu?

Di-džej Marko Graber prepoznao je još na koncertima Mračnih tipova užasa da je muzika koju radimo slična. On je strahovito muzikalan, baš dobro detektira je li neka stvar dobra, diže li publiku na noge… Prije više od deset godina bio sam mu ostavio CD sa svojim prvim pokušajima produciranja elektronike, a on me već sljedećega jutra nazvao i predložio mi suradnju. Na 'Kauč gerili' gostuju i moja frendica Kristina Kalčić aka Vektor Smart i jedan tajanstveni momak, Pop Džajv. Volio bih da sam na albumu imao više gostiju, najbolje stvari nastaju iz interakcije različitih, a opet sličnih ljudi. Nisam sebičan po pitanju glazbe, iako sam sve stvari na albumu – osim jedne koju potpisujem s Markom – napravio sam. A to je mana, a ne prednost, radije bih da su sve nastale iz neke zajedničke kemije. Volio bih da na idućem albumu, ako do njega dođe, okupim puno dragih ljudi.

Postoje li planovi za promociju albuma i kako zamišljate nastupe uživo?

Nema takvih planova, ne nastupam uživo: nema tehničkih preduvjeta, nema interesa, nema para, nema smisla. To je u ovom projektu bila valjda jedina odluka s predumišljajem.

Ipak, jeste li očekivali pozitivne recenzije i ima li reakcija iz inozemstva?

Nisam ih očekivao, iznenadile su me i ne mogu reći da sam ostao ravnodušan. Naravno, laska kada ti album dobije odlične recenzije, no još mi više laska da netko razumije moju glazbu, da nekome ima smisla i da je danima sluša u autu… Što se inozemstva tiče, znam samo da su generalni dojmovi pozitivni, iako i tu ima svega: od toga da kažu da to nije njihov 'kap of ti', preko toga da ga smatraju 'kul albumom uz nedjeljni roštilj', do toga da im je 'predivno putovanje od početka do kraja'.