Proveli ste istraživanje o odnosu roditelja i učitelja/nastavnika?
Anketno istraživanje je provedeno na uzorku od 2.811 učitelja i nastavnika iz osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provela skupina istraživača s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u kojoj su uz mene još prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić i prof. dr. sc. Željka Kamenov. Istraživanje je pokrenuto kako bismo bolje razumjeli jedan od važnih odnosa unutar škole, a o kojem se malo govori kako u stručnim krugovima tako i u široj javnosti.
Kakvi su zaključci istraživanja?
Glavni zaključak je da se gotovo svaki učitelj i nastavnik mora nositi s roditeljima koji pokazuju neprimjeren odnos prema njima ili općenito obrazovnom procesu i obrazovanju svoje djece. Načelno, uočavaju se dva suprotna obrasca. Jedni roditelji se previše involviraju u obrazovni proces i školovanje djece. To su roditelji koji često prelaze granice primjerene angažiranosti, u smislu da ispunjavaju obveze umjesto djece ili stalno od učitelja traže informacije te očekuju da im budu konstantno dostupni radi davanja pojašnjenja. Roditelji iz ove skupine se često miješaju u posao učitelja i nastavnik u stručnom smislu. Neki od njih žele da je njihovo dijete u središtu pažnje učitelja i nastavnika kao da ostatak razreda ne postoji te da se način rada i kriteriju prilagode njihovom djetetu. Suprotno od toga su oni koji pak pokazuju nedovoljan interes za obrazovanje svoje djece, ne dolaze u školu na roditeljske i informacije pa čak se ne odazivaju niti na pozive.
U svemu tome poseban je problem prevelik naglasak na ocjene te pritisak koji iz toga proizlazi na same učitelje i nastavnike. Naše istraživanje je pokazalo da prošlogodišnja afera "daj pet" u kojoj je bio involvirana Prva dama nije uopće izuzetak, jer se čak 40 posto učitelja i nastavnika tijekom jedne godine susretne s pritiskom roditelja da povećaju ocjenu djetetu. Nažalost, učitelji i nastavnici se pri tome susreću i sa nasilnim roditeljima.
Postoje li jasne norme i pravila ponašanja u odnosu roditelj-učitelj?
Tradicionalno, učitelji su imali visok društveni ugled i autoritet, posebno kada je u pitanju odgoj i obrazovanje djece. Roditelji, koji su mahom bili slabije obrazovani od učitelja, nisu se usuđivali dovoditi u pitanje autoritet učitelja pred djecom niti u bilo kojoj situaciji. Mislim da danas samo mala manjina roditelja ima takav odnos prema učiteljima. To i sami učitelji percipiraju jer je naše istraživanje pokazalo kako je društveni ugled profesije upravo ona karakteristika njihovog posla s kojom su najmanje zadovoljni. Gubitak društvenog ugleda i autoriteta doveo je do promjene odnosa roditelja prema njima, a onda posljedično i samih učenika koji se sve češće odnose s nepoštivanjem prema svojim učiteljima i nastavnicima.
Roditelji, koji su danas mahom visoko obrazovani, imaju osjećaj da bolje razumiju obrazovni proces od samih učitelja i nastavnika. Osim toga, imamo danas kulturu u kojoj svatko ima pravo imati čvrsto mišljenje i uvjerenje o svemu, pa onda i o obrazovnoj politici i načinu podučavanja njihove djece. Uglavnom, sve je to doprinijelo da imamo situaciji da odnos učitelja i roditelja nije reguliran primjerenim normama, koje naravno ne trebaju biti onakve kakve su bile prije 50 ili 100 godina, ali svakako nije dobro niti da ne postoje jasne granice i razgraničenje uloge te da se ne zna do kud seže čiji autoritet. Morat će se svi akteri u sustavu obrazovanja pozabaviti ovim problemom i dati doprinos. Već se može početi s edukacijom i učitelja a posebice roditelja.
Sve su češći fizički ili verbalni napadi roditelja na učitelje?
U doslovnom smislu ipak nisu tako česti, ali perfidnijih vrsta nasilja i pritisaka zasigurno ima. Kada neki odnos nije reguliran jasnim pravilima ponašanja, tada ljudi u tom odnosu reagiraju spontano, u skladu sa svojim crtama ličnosti i navikama u rješavanju problema u odnosima. Iste se osobe u drugim situacijama, koje su čvršće regulirane, ponašaju drugačije, nenasilno. Dakle, rješenje je da se taj odnos uredi i da svi sudionici tog odnosa jasno razumiju koja su pravila i gdje su granice, odnosno što je čija ovlast, odnosno do kuda seže autoritet roditelja a do kuda autoritet učitelja ili nastavnika.
Zbog svih tih problema, udružili ste se u inicijativu?
Istraživanje je dio šireg projekta kojeg smo nazvali "Puls škole", kojim se želi potaknuti diskusija o funkcioniranju škole kao složenog društvenog mehanizma, unutar koje i oko koje postoji niz osjetljivih društvenih odnosa koji do sada nisu bili adekvatno tematizirani. Dio inicijative su, osim nas istraživača sa Filozofskog fakulteta, i izdavačka tvrtka Profil Klett te Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske. Istraživanje predstavlja samo prvu fazu ovog projekta. Upravo se dovršava priručnik za učitelje i nastavnike u kojem će kolegice Kamenov i Vlahović-Štetić pokušati dati učiteljima i nastavnicima alate za nošenje sa "nezgodnim situacijama" te izgradnju afirmativnih i partnerskih odnosa s roditeljima u korist najboljeg interesa djeteta. Nakon tog priručnika planirane su edukacije i radionice kako za učitelje i nastavnike tako i za roditelje.
