Dvodimenzionalni crtež na gruboj žutoj hartiji prikačenoj o zid, napravljen u stilu dječje naive, karikaturalno prikazuje lik "nastavnika". Široko iskeženog osmijeha, sa zubalom nalik klavijaturnim tipkama, s velikim buljavim očima i tananom zalizanom kosicom na proćelavoj glavi, pritom ukrašen crvenom leptir mašnom oko vrata, trsi se "nastavnik" posred prizora. Oko njega vrve, različitim rukopisima, veličinom i bojama ispisane "osobine nastavnika". To je zadana kategorija u gornjem lijevom kutu papira, očito temeljni cilj i svrha tog uratka.
Nije to slika i prilika iz učionica razreda osnovne škole, ako vam se slučajno prišunjala neka takva asocijacija. Ne, crtež je moguće vidjeti u predavaonici jednog fakulteta društveno-humanističkog usmjerenja. Eto, i tim je trivijalnim načinom simboliziran trend sveopće infantilizacije koji višedimenzionalno prožima obrazovanje na svim njegovim razinama. Pa se recimo nerijetko čuje već potpuno normalizirano oslovljavanje tih mladih ljudi, ali ipak punoljetnih dvadesetogodišnjaka, kao "djece". Osluškuju se njihove želje i potrebe, tetoši ih se na tisuću i jedan način, vodi se računa o njihovim osjećajima i raspoloženjima. Sistemski se provodi praksa kojom ih se permanentno zadržava u stanju produljene nezrelosti. A onda ih se, naravno, i puno propituje o svemu i svačemu – bi li oni to radije ovako ili bi ipak onako, je li to i to u redu ili nije, što bi oni promijenili i kako – cvjeta tu kultura menija u punome cvatu. Ne da bi se pritom kalkuliralo sa zdravorazumskom premisom: je li adresat takvih upita uopće kompetentan za donošenje validnih sudova o tim pitanjima, koji ih kriterij kvalificira za takve odgovore? Logično potom da ih se pita recimo i o tome, opisani crtež to zorno pokazuje, što misle koje su idealne tipske osobine nastavnika. Kakav bi on trebao biti, taj isporučitelj bodova/kredita na suvremenom tržištu obrazovanja?
Zato bi bilo pravilnije nazvati takvu praksu popisom lijepih želja. Jer sudeći po prikazanom na crtežu, čini se da bi to trebao biti supermen, čovjek savršenih profesionalnih kompetencija i performansa. Od njega se tako očekuje da iskaže opće ljudske vrline, da bude: moralan, dost' dobar, tolerantan, pristupačan, empatičan, neloš... Drugi klaster imperativa više smjera ka pokazivanju stručnih kvaliteta: pedagoški takt, inovativnost, kreativnost, virtuoznost u svome polju, motiviranost, fleksibilnost, solidnost, znatiželja...
Jedan je atribut dosta skromnijeg profila, od nastavnika se želi da prije svega bude – uredan. Nije stoga odveć napraviti mali iskorak u distopijsku projekciju skorašnjosti. Biti čist, održavati primjerenu osobnu higijenu, uskoro više neće biti dovoljno. Od nastavnika će se očekivati da naprave sitne estetske korekcije, recimo da isprave krive nosove ili poravnaju klempave uši.
