Vrbovsko, Moravice i ostalih nekoliko mjesta usred Gorskog Kotara završetak posljednjeg rata dočekali su s neoštećenim spomenicima kulture i povijesti, netaknutim crkvenim zvonicima, nijedna kuća nije opljačkana, zapaljena ili srušena, a čitavo vrijeme rata jedini pucnji koji su tu i tamo odjekivali iz okolnih šuma, bili su hici lovaca.
Sve bi to bilo drugačije da 1992. nekolicina razumnih ljudi nije inicirala potpisivanje jedinstvenog Dogovora o miru koji su razboriti i hrabri mještani objeručke prihvatili i revnosno provodili sve do kraja rata.
Na obilježavanju 30. godišnjice Dogovora u Vrbovskom, uz brojne mještane, okupili su se i neposredni akteri i inicijatori mirovnog rješenja. Na svojevrsnom satu povijesti odgovarali su na brojna pitanja, objašnjavali okolnosti pod kojima je došlo do Dogovora i iznosili do sada nepoznate činjenice koje su prethodile miru na ovim prostorima.
- Sjećam se dobro. Tih dramatičnih dana došao mi je ondašnji ministar unutrašnjih poslova RH Josip Boljkovac i obavijestio me da su radikali u Gorskom kotaru počeli oduzimati oružje građanima srpske nacionalnosti. Obojica smo shvatili da to neće biti dobro jer su Gorani uglavnom šumari, lovci i lugari i puni su svakojakog oružja, a oduzimanje bi shvatili kao napad na svoju slobodu. Obojica smo znali – ako bi tu došlo do pobune, Hrvatske više nema. Odmah smo Tuđmanu objasnili da su tamo ljudi razboriti i da im oružje treba ostaviti. To je bio početak dogovaranja o miru koji je kasnije konačno i postignut – objasnio je bivši predsjednik Stjepan Mesić.
Dramatičnih događaja prisjetio se i Milorad Pupovac, u to vrijeme na čelu SDF-a.
- Pridružili smo se naporima koji su već u Gorskom kotaru postojali, jer je riječ o području koje je iznimno bilo važno da ovdje ne izbije rat. Pritom su, uz policiju i Boljkovca, pripadnici srpske zajednice na tom području imali presudnu ulogu u očuvanju mira. Stanovništvo je shvatilo da se njihovom problemu pristupa ozbiljnije, osjetili su se sigurnije i tu se rodila spremnost na zaključenje Dogovora o miru – rekao je Pupovac.
Svoja sjećanja na okolnosti koje su prethodile potpisivanju Dogovora redom su iznosili neposredni akteri J.C. Concolato, tada dužnosnik UN-a, Nada Glad, Željko Bartulović i Siniša Tatalović.
Cjelodnevno obilježavanje 30. godišnjice u organizaciji SNV-a započelo je nogometnom utakmicom, nastavilo se otvaranjem izložbe likovnih radova Đorđa Petrovića i Josipa Ferenčaka, a završilo druženjem i razgovorima o mirnom životu, detaljima, osjećajima i utiscima na ovom mirnom prostoru u vihoru rata.
Profesor Novica Vučinić izuzetno je ponosan na Dogovor o miru postignut u vihoru rata.
- Zajedničkim snagama i Srba i Hrvata uspjeli smo postići mir i održati ga do danas. Nije u ovom kraju bilo ni hrvatske ni srpske kuće koja nije imala oružje, ali ono nikada nije upotrijebljeno i za cijelo vrijeme rata nije ispaljen jedan jedini metak. Nismo se bojali, vjerovali smo jedni u druge, a kada je iz okolnih šuma znao odjeknuti poneki hitac, znali smo da je neki lovac ili, ne daj Bože, možda i krivolovac nabasao na divljač – objasnio nam je Vučinić.
- Dogovor o miru između Hrvata i Srba na ovom području živi i danas i sve mi se čini da je još čvršći i postojaniji. Dogovor je bez sumnje jedinstven i hvala svima koji su ga inicirali i proveli. Na nama Goranima je ostalo samo da ga ispoštujemo, što smo učinili i na što smo itekako ponosni. Oduvijek ovdje Srbi i Hrvati žive u miru, pomažu jedni drugima, međusobno se žene i udaju, pa se može reći da odavno ovdje nema nikakvog suživota već jasnog, poštenog i neokaljanog života Hrvata i Srba – objasnio nam je dogradonačelnik Vrbovskog Đorđe Busić.
Umirovljena novinarka i mirovna aktivistica Nada Glad dobro se sjeća okolnosti u kojima je nastao Dogovor o miru.
- Ni nakon 30 godina ovaj Dogovor nije iščezao iz naših sjećanja i srca, o čemu svjedoči i ovaj skup. Gorski Kotar obranjen je mirovnim dogovorom a ne granatama i tenkovima. Mirovni pokušaji i pregovori uvijek su jači od grmljavine topova. U početku je bilo teško pronaći prijatelja, odlučiti se kome vjerovati i kako se postaviti, ali ovdašnji stanovnici brzo su shvatili koji je pravi put, potaknuti inicijativom iz najviših hrvatskih i srpskih krugova. Rezultat vidite. I dan danas sjedimo za istim stolom – rekla nam je Nada Glad.
- Sporazum o miru, postignut prije 30 godina, spriječio je rat na ovom području, a njegova posljedica i rezultat vidljiva je i danas. Ovo je geografsko područje gdje je Hrvatska „najtanja“. Da se ovdje ratovalo, zemlja bi bila prepolovljena, prekinule bi se komunikacije, važne ceste prema jugu, pruga Zagreb-Rijeka i tko zna kako bi se stvari odvijale da nije bilo ovog Dogovora. Danas živimo zajedno u miru, dijelimo iste probleme i zajedno ih rješavamo. Gradimo ceste i puteve, gradimo vodovode, razvijamo infrastrukturu i brinemo o svakom čovjeku - rekao nam je Darko Domitrović, gradonačelnik Ogulina.
Zaslužnim pojedincima, koji su na bilo kakav način vezani uz potpisivanje Dogovora o miru, podijeljene su plakete vezane za ovaj događaj.
Neupućeni gradonačelnik Mufić
Gotovo da i nema stanovnika Vrbovskog koji barem nešto ne zna o mirovnom Dogovoru pa zbog toga u dobroj mjeri začuđuje činjenica da gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić kaže:
- Prvi put sam taj sporazum vidio prije dva tjedna, možda i manje. U razgovoru s ljudima na terenu zaključio sam da baš i nisu taj Dogovor doživjeli pozitivno kako se on danas predstavlja. Bilo bi bolje da se raspravi kako se Dogovor ocjenjuje povijesno, a ne da nam politika nešto nameće u dnevno političke svrhe – ne trepnuvši je izjavio očito loše informirani višemandatni gradonačelnik Mufić.
