Dugo smo čekali vijest o znatnom pojeftinjenju nafte, čiji je rast cijene u proteklom periodu navodno bio glavni okidač inflatornog udara. No sada pojeftinjenje nafte ne prati pojeftinjenje roba široke potrošnje, niti je taj preokret na pomolu. Na žalost financijski izmorenih građana, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever ističe da pada cijena roba široke potrošnje neće biti jer krugovi koji povlače konce u gospodarstvu funkcioniraju samo po principu ekonomske i društvene pohlepe.
- Prije će Sava početi teći uzvodno nego što će doći do pada cijena. Bilo bi ljudski i poželjno spustiti cijene roba široke potrošnje zbog pojeftinjenja goriva. I navike građana su tako skrojene da to realno ni ne očekujemo. To je klasična hrvatska priča u kojoj po pravilu svi vuku na svoju stranu i deru građane. Koristi se svaka prigoda i svaki razlog za poskupljenje. Rijetki su oni koji postupaju drugačije. Imali smo i prethodnih godina iskustvo drastičnog poskupljenja nafte na svjetskom tržištu, onda i njenih prerađevina, što je povuklo i niz enormnih poskupljenja roba široke potrošnje, pa tako i osnovnih živežnih namirnica. Poskupljenje hrane, higijenskih potrepština i rast cijena usluga na sve strane opravdavani su poskupljenjem nafte na svjetskom tržištu jer je navodno stavka cijene transporta bila značajna u ukupnom trošku. Međutim, sada kada cijene nafte padaju, cijene roba i usluga ne padaju. Više im taj nekadašnji izgovor ne vrijedi – nastalu razliku jednostavno će staviti sebi u džep. Nikada nije ni postojao objektivan i opravdan razlog za enormna poskupljenja roba i usluga - navodi Sever.
Posebno napominje da trošak transporta ne čini veliki udio u ukupnim troškovima, osim tvrtkama kojima je prijevoz roba i usluga primarni posao.
Krešimir Sever (Foto: Neva Žganec/PIXSELL)
- Kada je 2021. krenuo postkovidni oporavak, a zatim i rat u Ukrajini, u enormnim poskupljenjima i valu inflacije mnogi su pronašli prostor kako bi dodatno zaradili ili možda nadoknadili neke prijašnje gubitke. Cijene su dizali i oni koji su trebali i oni koji nisu. To je dokazao i GDP deflator (mjera novčane cijene svih novih, domaćih proizvedenih, finalnih dobara i usluga u gospodarstvu u jednoj godini u odnosu na njihovu stvarnu vrijednost. Može se koristiti kao mjera vrijednosti novca, op. a.). On je pokazao da u ukupnoj domaćoj inflaciji najveći udio ima upravo rast trgovačkih marži odnosno profita, i to skoro sa 80 posto. Mnogi su koristili i dizali cijene kako bi spriječili predviđene gubitke buduće inflacije i sve je to skupa doprinijelo rastu inflacije. Sada ćemo svjedočiti raznim obrazloženjima: da su prije godinu dana bili prenapregnuti, da nisu ni dizali cijene koliko su trebali, da su išli na teret vlastitog poslovanja, da će se sada kada se spuste cijene goriva i oni konačno moći relaksirati pa će taman pokriti povećane troškove i kompenzirati manjke, zbog čega nemaju mogućnost smanjivanja cijena - tvrdi Sever i dodaje da je socijalna situacija u Hrvatskoj izrazito teška.
- Koliko god nas vlasti uvjeravale da je u njihovom mandatu najviše rasla minimalna plaća, sve je to startalo s niske početne pozicije i sve više se petljamo u naš gordijski čvor bez izlaza. Statistika govori da je skoro 20 posto siromašnih, ali stanje je puno gore. Svatko od nas ima svoju osobnu inflaciju, svoju percepciju inflacije, od osobe do osobe, od kućanstva do kućanstva. Jedna umirovljenička ili samačka obitelj nije značajno osjetila poskupljenje hotela i restorana jer nikamo ne putuje, ali je doživjela šokantan udar od poskupljenja osnovnih namirnica. Što smo siromašniji, to je veći udio troška hrane i bezalkoholnih pića u mjesečnoj potrošnji, pri čemu inflacija ne iznosi 26 nego preko 50 posto - kaže Sever.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata podsjeća da su za vrijeme koronakrize javne vlasti davale potpore poslodavcima za očuvanje radnih mjesta, što je praktički bilo "socijaliziranje poslodavačkog rizika".
- Te potpore su naš javni novac iz zajedničke blagajne. Zahvaljujući tim potporama velike tvrtke i poslodavci su opstali. Logika poslodavaca u Hrvatskoj je: kada im dobro ide, dobit je njihova, a kada im loše krene, gubici su naši, minuse socijaliziraju kako bi ih pokrilo društvo - zaključuje Sever.
Drago Jakovčević (Foto: Ivan Puklavec/PIXSELL)
Da je na krilima koronakrize nastupila "inflacija očekivanja s kojom se još uvijek neprincipijelno nosimo", smatra Drago Jakovčević, profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
- Općenito, svi su očekivali da će njima biti teže i energenti skuplji, pa su podigli svoje cijene. Sada kada su se cijene počele kretati prema dolje, bilo bi normalno i pošteno da u istom smjeru slijedi korekcija cijena roba široke potrošnje. Međutim, čini mi se da je posrijedi jedan problematičan etički obrazac, kao onaj kada država spusti ili ukine PDV, a cijene skliznu prema dolje, ali samo za polovicu onoga što su mogle na temelju manjih poreza na dodanu vrijednost. Zato ne trebamo očekivati da će se cijene nakon pojeftinjenja nafte spuštati - ističe Jakovčević.
To objašnjava podatkom HNB-a čiji je guverner nedavno u Njujorku priznao da su inicijaciju rasta cijena u najvećoj mjeri, od čak 60 posto, stvorile korporacije iz gospodarskog sektora koje su dizale profitne marže bez obzira na to je li obujam njihova poslovanja bio veći ili manji.
- Rijetki su ostvarili veći fizički obujam, pa su podizanjem cijena nadoknađivali rast inflacije i na taj način zapravo ubrzali rast cijena. Takav trend možemo očekivati i ubuduće jer realno, ako isključimo ratne strahote u Ukrajini, ako bude rastao udio obnovljivih izvora energije u energetskim uslugama, energija bi dugoročno, u sljedećih pet godina, trebala ustvari biti jeftinija, bitno niže vrijednosti nego što je bila čak 2020. godine. Mnogo je jeftinije iskorištavanje sunčeve energije ili energije vjetra nego bušenje nafte i plina. Privatni sektor traži da se investicije u obnovljive izvore energije vraćaju brže i, naravno, po većim stopama. Međutim, zašto da se investicije vrate kroz pet godina sa stopom od 20 posto kada može recimo kroz 12 godina sa stopom od osam posto. Nažalost, te teme se ne otvaraju. Regulatori, tu prije svega mislim na Europsku komisiju, jednostavno bi trebali energiju proglasiti javnim dobrom. U Hrvatskoj imamo tržišne troškove i regulirane prihode, što je apsurdno - ističe Jakovčević.
