Dragi gledaoci, ovo je informativna emisija HRT-a na srpskom jeziku, čulo bi se u eteru da se hrvatska država kojim slučajem pridržava svojih međunarodno preuzetih obaveza i svog zakonodavstva; nažalost, uslijed svih političkih i drugih interesa i opstrukcija, to se ne događa ni nakon višedesetljetnih rasprava u kojima se, uz ostalo, upozoravalo na pozitivne primjere prakse po tom pitanju u dijelovima Srbije, točnije Autonomnoj pokrajini Vojvodini.
Na takve je probleme u svom nedavnom istupu u Saboru ukazala i SDSS-ova zastupnica Dragana Jeckov, govoreći o medijskoj (ne)zastupljenosti srpske i drugih manjina ponajprije u programima HRT-a, državne televizijske i radijske kuće, sve unatoč tome što pripadnici čak 22 hrvatske manjine čine gotovo osam posto sveukupnog stanovništva, od čega je Srpkinja i Srba više od polovice, odnosno 4,3 posto.
Doduše, zakonski okvir koji se tiče nacionalnih manjina usuglašen je s međunarodnim i europskim pravnim propisima, ali razina primjena tih akata u domeni informiranja nije zadovoljavajuća, pogotovu na HRT-u koji svako hrvatsko domaćinstvo, većinsko ili manjinsko, financira mjesečno s po osamdeset kuna radio-televizijske pretplate. Istodobno, ta državna medijska kuća drži neslavnu titulu po broju tužbi radi suzbijanja kritičkog govora, kojima valja pridodati čak 36 onih koje je sama pokrenula protiv vlastitih novinara.
- Iz perspektive nacionalnih manjina, uloga medija je od presudnog značenja za promociju njihove ravnopravnosti, stvaranje tolerancije i očuvanje kulturnog i duhovnog identiteta. Pritom, obaveza je javnih medija da u skladu s programskim načelima pridonose poštivanju ljudskih prava i sloboda, razumevanju i promoviranju različitosti. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o HRT-u i ugovor potpisan s Vladom, obvezuje Hrvatsku radio-televiziju da proizvodi, suproizvodi i emituje programe namenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina RH na manjinskim jezicima, uključujući i dečje programe - rekla je saborska zastupnica pred svojim kolegama i kolegicama.
Hrvatska redakcija osnovana je 2010. na RTV Vojvodina – Dragana Jeckov
Iako HRT ima zakonsku obavezu svake godine podnijeti izvještaj o svom radu, Savjet za nacionalne manjine RH iz godine u godinu upozorava na poražavajuće podatke i niz manjkavosti u takvim dokumentima.
- Sve nacionalne manjine na svim HRT-ovim programima bile su 2018. zastupljene s tek jedan odsto, a u 2017. sa svega 0,69 odsto. Reč je o dve emisije posvećene nacionalnim manjinama na ukupno pet HRT-ovih kanala, a u njima se neretko uopšte ne priča s manjinama, nego samo o manjinama - kazala je Jeckov, ističući pozitivna iskustva u susjedstvu, gdje je na RTV-u Vojvodina, jednom od dvaju javnih medijskih servisa Srbije, još 2010. osnovana hrvatska manjinska redakcija. Pored odgovornog urednika, u njoj su još četiri urednika, četvero novinara, troje programskih suradnika te troje lektora za hrvatski jezik. Zahvaljujući njima, na Drugom programu vojvođanskog RTV-a, od ponedjeljka do subote u 17:45 sati emitira se Dnevnik na hrvatskom; nedjeljom od 16 sati ide emisija Izravno, u kojoj se govori o društveno-političkim aktualnostima, dok se u također nedjeljnom Svjetioniku obrađuju kulturno-umjetničke teme.
SDSS-ova saborska zastupnica smatra da bi primjer sličan vojvođanskom trebalo recipročno primijeniti i u Hrvatskoj, za srpsku manjinu – da i ona u sklopu javnog radiotelevizijskog servisa, dakle HRT-a, ima svoju redakciju. Pritom se referirala na izjave hrvatskih dužnosnika da bi Hrvati u Srbiji trebali uživati u istim pravima kao i Srbi u Hrvatskoj. Doduše, prvi svoj medijski prostor imaju samo u jednoj od dviju državnih RTV-kuća, onoj u Vojvodini, ne i na RTS-u, dok ovdašnja srpska zajednica u sklopu jedinog javnog medijskog servisa nema nijednu "svoju" TV-emisiju.
Jedini TV-program u kojem se o životu srpske zajednice govori isključivo na njezinu jeziku i pismu proizvodi Televizijska produkcija Zajedničkog veća opština: emisija pod nazivom "Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema" snima se od 2007., a u njoj idu priče iz svih područja djelovanja pripadnika manjine na istoku Hrvatske, ali i u Dalmaciji i Lici, na Kordunu i Baniji te ostalim dijelovima države u kojima žive u značajnijem broju. Osim toga, ona se emitira samo u programima javnih RTV servisa Republike Srbije i bosanskohercegovačke Republike Srpske, pa je ovdje mogu pratiti samo oni čiji prijemnici hvataju te signale ili koji imaju pristup internetskom servisu YouTube.
Tražićemo sastanke s relevantnim osobama – Srđan Jeremić
- Kad je reč o informiranju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, reći ću da je više puta u zaključcima i preporukama Međuvladinog mešovitog odbora za rešavanje problema srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji, jasno navedeno da bi pri HRT-u trebalo formirati srpsku redakciju, a to su prihvatili i hrvatski članovi Odbora. Pored toga, valja imati na umu i činjenicu da hrvatska nacionalna manjina u Srbiji ima svoju redakciju na jednom od dva javna servisa te veći broj emisija na svom jeziku. Mislim da kao legalno izabrani predstavnici srpske zajednice trebamo tražiti sastanke s relevantnim osobama da se to pitanje reši. Argumente imamo – kaže za Novosti predsjednik ZVO-a i novi vukovarsko-srijemski dožupan Srđan Jeremić.
Valja imati na umu i činjenicu da hrvatska nacionalna manjina u Srbiji ima svoju redakciju na jednom od dva javna servisa te veći broj emisija na svom jeziku – Srđan Jeremić
- Manjinske redakcije i emisije na manjinskim jezicima trebale bi postojati ne samo radi međunarodnog prava i preuzetih obaveza nego i radi hrvatskog zakonodavstva, od Ustavnog zakona o pravima manjina nadalje - smatra Antonija Petričušić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, inače članica Savjetodavnog odbora koji nadgleda primjenu Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina.
Petričušić ističe važnost manjinskih zastupnika, ali i ulogu Ministarstva kulture i medija kao institucije koja bi trebala nadgledati jesu li i u kolikoj mjeri oživotvoreni određeni akcijski planovi i zakoni vezani uz manjine.
- Dakle, to je zakonska i politička obaveza, pogotovo kad manjinske redakcije ne postoje, a broj novinara se s godinama smanjuje. Tako Prizmu rade tek dvije urednice i jedna novinarka, jer HRT nije ispoštovao obavezu zapošljavanja školovanih i za proizvodnju manjinske emisije osposobljenih novinara. Osim toga, HRT nema dovoljno kamermana i kamera, pa se u Prizmi sve uglavnom zbiva u studiju, bez interakcija s građanima koji pripadaju manjinskim zajednicama. Dakle, manjinski programi se uslijed nedostatka političke volje ne izvode na adekvatan način, pa se manjine ne promoviraju kako bi trebalo – kaže Petričušić, pa nastavlja obrazlagati svoje stavove o istoj temi.
- Emisije na jezicima nacionalnih manjina, uključujući i dnevne vijesti, trebaju, kao i manjinske redakcije, biti dio političkog dogovora ili izborenog prava. Iako, moram priznati da nisam za to da se neka etnička zajednica izdvaja u neku svoju redakciju: ponajprije stoga što to u Hrvatskoj nije praksa, a potom i zato što bi uz produbljivanje razlika to dovelo do dodatne getoizacije te manjine - smatra ona, ističući kako bi bilo najbitnije osuvremeniti pristup izvještavanju o temama važnima manjinama. Njihovoj društvenoj integraciji, smatra, pridonijelo bi i to da imaju moderne i relevantne programe koji se gledaju i doživljavaju kao trajna vrijednost.
Manjinski programi se ne izvode na adekvatan način – Antonija Petričušić (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
Nakraju, nije zgorega iznijeti i neke usporedbe: hrvatsku redakciju na RTV-u Vojvodina čini sveukupno 15 urednika, novinara i lektora, a na HRT-u sve ovdašnje nacionalne manjine, njih 22, 'hendla' manje od deset osoba, uključujući one koje sudjeluju u proizvodnji emisija Manjinski mozaik i Multikultura. Nadalje, u Hrvatskoj prema popisu 2011. od ukupno 4.284.889 stanovnika živi 186.633 ili 4,3 posto pripadnika srpske manjine, dok je u Srbiji iste godine među 7.186.862 ukupnog stanovništva popisano i 11,68 posto svih "manjinaca", od kojih je Hrvata bilo svega 57.900 ili zanemarivih 0,81 posto. Osim toga, više od 90 posto od tog broja živi u Vojvodini ili u Beogradu, u kojem se također "lovi" program vojvođanskog RTV-a. Za razliku od toga, srpska zajednica u Hrvatskoj mahom živi u svim dijelovima svoje zemlje, ali uglavnom udaljena od velikih gradova i ondje gdje je slabija dostupnost telekomunikacijskih signala.
