I dalje raste broj umirovljenika ispod statističke linije siromaštva – objavila je prošle nedjelje politička platforma Umirovljenici zajedno, upozoravajući da mjere Vlade RH nisu urodile boljim položajem te najstarije društvene skupine. Sve šire krizne nedaće koje su najviše pritom zahvatile baš njih, ne moramo ovdje posebno nabrajati, s obzirom na njihovu svakodnevnu aktualnost. No iz umirovljeničke platforme pojasnili su što za njih praktično znači fokus najznačajnijeg dijela nacionalne ekonomije na strane turiste, državni prihod od turističkog prometa, i profit svih poduzetnika u sektoru.
Dizanje cijena do granice koja se pokazala neumjerenom, s efektom smanjivanja potražnje smještaja i restoranske ponude, najprije je pak umirovljenike isključilo s tržišta. Točnije, dovedeni su u situaciju da često moraju odlučivati između kupnje dostatne količine i kvalitete hrane ili prepisanih im lijekova, što svakako predstavlja očajnički izbor. Navedena platforma zato poziva na pravedniji službeni izračun osnovice za mirovinu, kao i parametra aktualne vrijednosti mirovine (AVM), uz ponešto drugih zahtjeva koji se tiču konkretnih žarišta državne mirovinske i socijalne politike.
No premda umirovljenici više gotovo i da nemaju što tražiti u trgovini iz pozicije potrošača, daljnje vijesti otkrivaju da im broj tamo raste u drugoj funkciji. Posrijedi je njihov povratak u kategoriju aktivnog radništva, jer - pored broja osiromašenih korisnika mirovine - raste i množina tih osoba u trgovačkom personalu zaposlenih na pola radnog vremena. Danas tu mogućnost koristi već gotovo 28 tisuća umirovljenika, a njih ravno 4649 radi u trgovini, gdje npr. strani radnici inače participiraju u malenom postotku, ako ih se usporedi s onima u sektorima građevinskom i turističkom.
Na istu temu svakako vrijedi, međutim, spomenuti još jedan proglas Umirovljenika zajedno, s početka ovog mjeseca, kojim se Vladu traži da umjesto povećanja izdvajanja za drugi stup mirovinskog osiguranja, poveća udio prvog stupa. Riječ je o krucijalnoj točki državne mirovinske politike generalno, ali i one fiskalne, znamo li da notorni drugi stup ne popravlja mirovinska primanja, iako kvari javne financije. Možemo to još jednom ukratko obrazložiti, bez obzira na činjenicu da i nama samima vlastiti opisi toga fiskalno-političkog zla odavno izlaze na nos.
U drugi stup izdvaja se četvrtina obaveznog mirovinskog doprinosa koju onda privatno-bankovni fondovi tobože oplođuju na tržištu obveznica i dionica, ali na duže staze bez realne koristi u iznosu mirovine za osiguranike. Stradava tako javni budžet kojem se mora nadoknaditi izuzeta četvrtinu za isplatu aktualnih umirovljenika, a stradava i sam prvi stup, onaj klasični, baziran na tzv. međugeneracijskoj solidarnosti. Na dobitku su fondovi i banke, nimalo iznenađujuće, pošto jedino njih ne koštaju nikakvog rizika svi evidentni gubici toga kockarski uređenog sustava.
I sve se to već dobro zna, ali snaga bankovnih lobija koji, uostalom, kreditiraju državu, dominantan je pokretač većine državnih politika i glavna zapreka ukidanju mehanizma drugog stupa. No, da ne zaboravimo podsjetiti – Hrvatska se po tom kriteriju izdvaja među ostalim postsocijalističkim zemljama Europe kojima su Svjetska banka i pridruženi subjekti ekskluzivno namijenile drugi stup još na prelazu iz prošlog u ovo stoljeće. Sve ostale su ga odbacile ili naknadno ukinule, a mi ga i dalje uporno održavamo, usprkos njegovu besmislu i štetnosti, i tako ćemo valjda do posljednjeg umirovljenika.
