Onaj tko je pomislio da je smjena ministra obrane Srbije Bratislava Gašića gotova stvar zato što ju je premijer Aleksandar Vučić najavio odmah nakon što je izbio skandal zbog Gašićeve izjave da ‘voli novinarke koje lako kleknu’, bio je preveliki optimist. Gašić je i dalje u svojoj ministarskoj fotelji, ostavku nije podnio, a Vučić se o slučaju ušutio.
Na drugu opciju, da Gašićevu smjenu predloži parlamentu, također bi trebalo zaboraviti. Srpski naprednjaci su tamo većina, najveći broj njih ne vidi ništa loše u Gašićevom mačizmu, naprotiv, pa je teško zamisliti da bi njegova smjena, osim ako im to ne naredi svemogući premijer i vođa naprednjaka, mogla biti izglasana.
Podsjetimo, prošle je nedjelje Gašić u Trsteniku pred kamerama TV B92 izjavio: ‘Što volim ove novinarke koje ovako lako kleknu.’ Rečenica je bila upućena novinarki te televizije Zlatiji Labović, koja je kleknula kako ne bi bila u kadru svojim snimateljima. Dokaz da naprednjaci ne vide ništa sporno u cijeloj priči uznemirenoj javnosti pružili su oni sami. Iz Gašićevog rodnog Kruševca stiglo je zanimljivo tumačenje: novinarka je instruirana da isprovocira ministra, a ‘tajkunsko-mafijaški lobi’ platio je nekoliko milijuna eura da bi se on ‘sklonio’ s mjesta ministra obrane.
Direktor Trajala kaže da je Gašić njegovom poduzeću vratio status redovnog snabdjevača Vojske Srbije, dok direktor ‘Milana Blagojevića’ tvrdi da ‘novi proizvodi i osavremenjivanje namenske proizvodnje ne mogu da čekaju politička prestrojavanja’
‘Snimak koji je preplavio društvene mreže karakteriše nekoliko ogromnih nelogičnosti. Nije praksa da se sa snimanjem otpočne dok se svi ne pripreme. Taj neformalni period se koristi da se oslobodi atmosfera. Zašto niko ne kaže da je gospođa Labović tako zauzela stav da su se i njene kolege zapitale – šta ova ovo radi?’ izjavio je stanoviti Ivan Manojlović, član Savjeta za informiranje SNS-a u Kruševcu, usput predloživši novinarima da na snimku pogledaju ‘koliko je slobodnog prostora imala’. I dodaje da ona nije direktno isprovocirala ministra, ali da bi naprednjaci voljeli znati ‘kako se naziva takav stav u žurnalistici’. ‘Kako biste se vi osjećali da netko bude u tom položaju dok gledate pravo u kamere?’ pita Manojlović i dolazi do uobičajenog naprednjačkog zaključka da tako ‘fabrikovane i podmetnute afere pojedinih medija imaju za cilj destabilizaciju države’.
Premijer Vučić je ‘emotivno pogođen Gašićevom izjavom, a njegova reakcija je drakonska’, kažu iz kruševačkog SNS-a. Naprednjački doživljaj je da Gašić nije upotrijebio ni pogrdne riječi ni psovku, čak nije upotrijebio riječ ‘mrzim’, nego volim, a usput se ispričao ‘kao da je u najmanju ruku on rekao novinarki da klekne’, čime je novinarka – po naprednjačkom shvaćanju – sama ‘svojim položajem’ ponizila profesiju. Naprednjaci nisu jedini koji su iz cijele stvari izvukli zaključak da je ‘posljednji događaj samo povod, a uzrok je mnogo kompleksniji’, uz tvrdnju da je vojska ponovno ‘uzdanica naroda’, jer jača međunarodna vojna suradnja s istokom i zapadom, s Kinom i Rusijom, dok napade na vojsku financira ‘onaj kome to smeta’.
Otprilike su na istoj liniji direktori triju poduzeća koja se bave namjenskom, tj. vojnom industrijom, koji su uputili otvoreno pismo premijeru Vučiću. Direktor Trajala tako tvrdi da je Gašić njegovom poduzeću vratio status redovnog snabdjevača Vojske Srbije i omogućio mu izvozne aranžmane sa SAD-om, Egiptom i Grčkom. Ako Gašić ode, bit će ugrožena proizvodnja u toj firmi. Direktor poduzeća ‘Milan Blagojević’ iz Lučana, kako je prenijela ‘Politika’, posebno naglašava da se Gašić ‘posebno angažovao na rešavanju problema konverzije dugovanja privrednih društava, na novim investicijama i uvođenju novih tehnologija’ te da ‘novi proizvodi i osavremenjivanje namenske proizvodnje ne mogu da čekaju politička prestrojavanja’. Tri poduzeća su zabrinuta u vezi toga kako će se Gašićev odlazak odraziti na život zaposlenih i njihovih porodica, a samim time i na Vojsku Srbije, naglašavaju trojica direktora.
Nisu stali samo na svom pismu, već prisiljavaju radnike – to tvrdi udruženje sindikata ‘Sloga’ – da potpisuju peticiju protiv smjene ministra. Sindikalisti kažu da nije riječ o samoorganiziranom prikupljanju potpisa, već o pritisku poslovodstava na zaposlene, uz pomoć čelnika nekih sindikata, a da se radnici boje da će, ako ne stanu iza Gašića, ostati bez posla. ‘Sloga’ u priopćenju navodi da je potpuno neprimjereno i sramno da se na takav način vrši pritisak u korist nekoga tko je ‘na jedan primitivan, kafanski i nedopustiv način javno vređao, a sada od žrtve pokušava da napravi krivca’. ‘Posebno smo zaprepašćeni što u tome učestvuju i neki takozvani reprezentativni sindikati, poput onih u kruševačkom Trajalu, te stoga tražimo da se ova ujdurma odmah prekine, a njihovi čelnici javno izvine, jer nije posao sindikata da brani neodbranjivo, niti poslovodstva firmi da vrši političko-ekonomski pritisak na zaposlene’, kažu u priopćenju. ‘Iskustvo propagande devedesetih neke očigledno nije dovoljno naučilo o takozvanim pismima podrške, te pozivamo javnost, institucije i nosioce vlasti da najoštrije osude ovakvo istupanje i omoguće otvaranje dijaloga o temama koje poput ove očigledno polarizuju javnost, kako nam se ne bi dogodilo da Srbija postane zemlja izvrgavanja ruglu, u kojoj je privid da nije sve dopušteno, osim ukoliko se drugačije ne naredi’, dodaju.
Tu je negdje i srž cijele priče: vladajućima je sve dozvoljeno i iako naprednjaci formalno prizivaju evropske vrijednosti – upravo su otvorena prva dva poglavlja u pregovorima s Evropskom unijom – u stvarnosti su ostali oni stari radikali i nerijetko prostaci. Zato u Srbiji, kako to sindikalisti primjećuju, danas djeluje privid da nije sve dopušteno, iako jest, ali samo za odabrane, pa odatle i pritisci na radnike i prijetnje otkazima ako ne potpišu peticiju za ostanak ministra, kao i vapaji zabrinutih direktora da će im propasti poslovi koje su, eto, zahvaljujući Gašiću dobili.
Vjerojatno najbolju definiciju ‘slučaja Gašić’ dao je Zoran Kesić, čija je satirična emisija upravo prognana s TV B92: ‘Gašićeva je nesreća u tome što je kamera snimila ono što je rekao pre nego što je poligraf utvrdio da nije rekao to što je rekao.’ I to je prava slika političke Srbije danas.
