Na ključnim izborima 14. svibnja postoje dobre šanse da kandidat šest opozicijskih stranaka okupljenih u Nacionalni savez Kemal Kılıçdaroğlu porazi Erdoğana u utrci za predsjednika, kao i da AKP nakon više od dvadeset godina izgubi vlast. Važnu ulogu igra HDP, kome ankete daju oko 10 posto glasova. Kako vi vidite situaciju?
U anketama i Kılıçdaroğlu i Erdoğan imaju oko četrdeset posto potpore. No Kılıçdaroğlu ima velike šanse za pobjedu zato što ga podržava i savez Rad i sloboda, koji predvodi HDP, pa bi trebao dobiti preko 50 posto. AKP je već jednom izgubio parlamentarnu većinu – na izborima 2015., ali oni su proglašeni nevažećima i za pet mjeseci ponovljeni. Moguće je da Erdoğan i sada pokuša raznim provokacijama utjecati na realno stanje. Međutim, u normalnim uvjetima gubi i predsjedničke i parlamentarne izbore, zahvaljujući glasovima HDP-ove koalicije.
Sam Kılıçdaroğlu otvoreniji je prema Kurdima nego Nacionalni savez u cjelini?
Kılıçdaroğlu je i sam Kurd, a religijski je alevit, što i ne spominje, jer Turska ne priznaje pripadnike tih identiteta. On pokušava demokratizirati CHP, ali to je teško. Riječ je o stranci Mustafe Kemala Atatürka, koja je zasnovala državnu doktrinu po kojoj svi moraju biti Turci. Ako Kılıçdaroğlu bude izabran, morat će biti hrabar. Njegovu koaliciju uz CHP čini još pet stranaka, većinom iz nacionalističko-islamskog spektra. Druga najjača članica je Dobra stranka, nastala izdvajanjem iz ultranacionalističkog MHP-a. Ona je antikurdski usmjerena i blokira čitavu koaliciju da se otvori demokratizaciji Turske, što nužno uključuje rješenje kurdskog pitanja. Zapravo se AKP-ov Narodni savez i Nacionalni savez utrkuju oko toga tko će predvoditi turski nacionalizam. Tu dolazi do izražaja antikurdski karakter turske države, koja diskriminira Kurde, Armence, Asirce, Arape i druge koji tu žive. Savez predvođen HDP-om zalaže se za njihova prava, kao i za prava žena, ljudska prava i slobode općenito, nezavisnost sudstva i ekologiju, sve teme važne za demokratizaciju.
Postoji i šansa da HDP prije izbora bude zabranjen?
AKP koristi sve državne instrumente protiv opozicije, a naročito protiv HDP-a koji sustavno kriminalizira i podvrgava stalnoj represiji. Uhapšeno je petnaest tisuća članova stranke, četiri tisuće još uvijek su u zatvoru, a Erdoğan duže od dvije godine pokušava iz političke trke putem sudske zabrane isključiti HDP. Moguće je da stranka neposredno pred izbore bude zabranjena, pa zato HDP nastupa preko Zeleno-lijeve stranke, s kojom čini zajedničku platformu.
Što su glavne teme izbora – AKP-ovo zarobljavanje države, privredna situacija, posljedice potresa?
Trenutno apsolutno sve odluke donosi jedan čovjek, a pravosuđe, vojska, policija, obrazovanje, kultura, sve ostale institucije i 95 posto medija pod kontrolom su AKP-a. Pod tim uvjetima nije moguće održati demokratske izbore. Potres od 6. veljače situaciju je učinio još mnogo težom. Službeno je stradalo više od petnaest tisuća ljudi, ali izvori s terena kažu da su stvarne brojke mnogo veće. To je za društvo velika trauma. Nitko osim AKP-a ne zna kako se raspoređuje financijska i druga pomoć gradovima i stanovništvu. Međunarodna pomoć je monopolizirana. Mnogi smatraju da pristalice AKP-a dobivaju više, a da su ostali zakinuti.
Opozicija u slučaju pobjede najavljuje ukidanje predsjedničkog i povratak na parlamentarni sustav. Što vi vidite kao prioritete?
Povratak parlamentarnom sustavu prvi je korak, ali nije dovoljan. Tim sustavom vladalo se Turskom više od osamdeset godina i unutar njega nastali su mnogi problemi. Svakako, Erdoğanov je režim stanje još pogoršao. Bit će potrebna reorganizacija državnog aparata. Prijelaznu fazu će trebati dobro koordinirati, a Kurdi i HDP bi u taj proces trebali biti uključeni, a ne isključeni kao što inzistira Dobra stranka. Naročito zato što je većina problema u Turskoj povezana s neriješenim kurdskim pitanjem. Mnogi glasači HDP-a ne slažu se s odlukom da stranka podrži Nacionalni savez, ali radi se o budućnosti Turske. Potrebno je smijeniti ovaj autoritarni, antidemokratski, prema Kurdima neprijateljski i patrijarhalni režim. Zato nismo istakli svog kandidata, koji bi Kılıçdaroğluu uzeo glasove. U zamjenu očekujemo demokratizaciju.
Što konkretno očekujete i koliko je to realno?
Od Kılıçdaroğlua očekujemo obustavu procesa za zabranu HDP-a te oslobađanje svih političkih zatvorenika, a naročito naših članova – parlamentarnih zastupnika, dogradonačelnika i dogradonačelnica. Očekujemo smjenu povjerenika koje je desecima gradova Erdoğan nametnuo umjesto naših izabranih dogradonačelnika. Želimo da se Turska vrati Istanbulskoj konvenciji, koja štiti prava žena. Naročito zahtijevamo povratak mirovnom procesu, odnosno kraj rata protiv Kurda u Siriji i Iraku te protiv PKK-a, kao i povratak dijalogu sa zatvorenim Abdulahom Öcalanom, koji je važan akter kurdske borbe za slobodu. Prilikom prošlog pokušaja dijaloga ulogu posrednika preuzeo je HDP. No taj proces treba imati parlamentarnu potporu i okvir, da ne bi završio kao i 2015. godine. To bi enormno pomoglo demokratizaciji te bi se odrazilo na čitavu regiju, Kurdi žive i u Iraku, Iranu i Siriji, a demokratska Turska bila bi primjer drugim zemljama. Mnogo ovisi o tome hoće li Kılıçdaroğlu uspjeti prevladati ograničenja vlastite koalicije. Ako pobjedi, on ne mora pridobiti Kurde, nego vlastitu koaliciju uvjeriti da demokratizacija nije štetna, nego nužna. Kurdi nisu opasnost, nego spreman i vrlo važan partner. Glasovi HDP-ovog saveza su presudni. Želimo predsjednika i parlament koji će Tursku otvoriti demokratizaciji. To je jedini način da se prevladaju traume, inače će rješenje ponovno biti spriječeno, a zemlja sebe iznova traumatizirati.
