Što su prioriteti skorašnjeg 30. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta i koliko će se program razlikovati od onog koji je bio prvobitno predviđen?
Težište festivala, koji se ove godine održava od 28. rujna do 3. listopada, uvijek je na natjecanju, od kojih je najvažnije natjecanje kratkometražnih filmova, ali i studentskih, hrvatskih i filmova za djecu. O velikom interesu svjedoči brojka od 1800 prijava u sve četiri kategorije, od toga 861 za natjecateljske filmove i 900 za studentske. Od tih filmova prikazat će se po 40 natjecateljskih, studentskih i dječjih filmova, te 19 hrvatskih. Ukupno će biti prikazano preko 300 filmova iz 40 zemalja svijeta, a osim natjecanja, dat ćemo fokus na kinematografiju Mađarske i njene mlade autorice koje su unijele velike novitete u svijet animacije. Tu su programi Majstori animacije, program hrvatskih klasika iz 1972., proslava 60. godišnjice festivala u Annecyju, Animafest PRO sa znanstvenim skupom Animafest Scanner VII, bogat program za djecu i mlade, kao i brojne izložbe. Nažalost, neke tematske programe morali smo otkazati zbog protuepidemioloških mjera, manjeg budžeta, potresa, ali Animafest će sigurno ostati na svjetskom nivou kao jedan od najznačajnijih festivala uopće u regiji. Jedna od izmjena bit će i manje publike s obzirom na manji broj osiguranih mjesta u dvoranama. Bit će i manje gostiju iz svijeta animacije. Nadamo se da neke zemlje neće u zadnji čas zatvoriti granice svojim građanima da dođu.
Kakav interes publike očekujete?
Posjeta publike je enigma, vidjet ćemo kakva će biti. Odabrali smo kino Studentskog centra jer je to najveća kinodvorana u gradu s preko 1000 mjesta; filmovi će se prikazivati u dvorani &TD-a, dok će se dječji program prikazivati u Kinoteci. Neki filmovi bit će prikazani online u školama, a neki programi bit će prikazivani po zagrebačkim kvartovima, pri čemu sam zadovoljan posjetom na dosadašnje tri open-air filmske večeri kao uvodom u festival.
Okosnica programa ovog, ali i nekih drugih festivala bit će u objektima u krugu SC-a – koliko je to prilika za svojevrsnu kinorenesansu ovog prostora u kojem su počinjali festivali u Zagrebu?
Po mojem mišljenju, SC bi mogao postati kulturni centar koji sada nedostaje gradu. Istina, vlasnik SC-a je Sveučilište, dok je zemljište u vlasništvu Grada koji nema reprezentativan kulturni centar, s više sala i izložbenih prostora, koji bi bio na svjetskom nivou. Kad bi bilo volje Grada, Sveučilišta i države za dogovor i ako Zagreb ima ambiciju biti metropola, velegrad i nekakav relevantan grad na svjetskoj mapi, onda bi pretvaranje SC-a u kulturni centar bilo jedno od rješenja.
