Politologinja Daliborka Uljarević izvršna je direktorica ugledne nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje, predstavnica Crne Gore u regionalnoj mreži pomirenja REKOM i jedna od najvidljivijih borkinja za ljudska prava i kritičkih glasova u crnogorskoj javnosti uopće.
U Crnoj Gori vlada de facto neprekidna politička kriza: Demokratski front, najjači član vladajuće koalicije, stalno zahtjeva smjenu premijera Zdravka Krivokapića i rekonstrukciju vlade tako da više ne bude tehnička, nego stranačka. Parlamentarna većina povremeno ne podržava vladu i ovisi o jednom poslaniku u Skupštini, opozicija je nedavno podnijela, pa povukla zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja vladi. Kako vidite izlaz iz krize?
Mi nismo dobili kvalitativnu nego samo nominalnu promjenu vlasti, u kojoj imamo sve stare partitokratske prakse i prevagu partikularnih interesa nad javnim. Na drugoj strani, DPS nije našao snage unutar sebe da se reformiše, pa nastavlja plivati na slabostima vlasti, a ne na sopstvenoj proaktivnosti i vitalnosti. Proteklih godinu i po su pokazali da su sve opcije moguće, ali i da možemo u nekim oblastima dosta unazad. Mnogo je modela bilo u opticaju da se različiti pristupi vladajućih partija izbalansiraju, i oni su propali jer vladajuće partije nemaju konsenzus oko ključnih pitanja, pri čemu to prate i dosta složeni međuljudski odnosi. Crna Gora ne može naprijed bez uključenja šireg dijapazona aktera, pa se kao prelazno rješenje nameće manjinska ili tehnička vlada. Ona bi u kraćem vremenu svog trajanja, do vanrednih parlamentarnih izbora, morala imati fokus na deblokiranju stubova vladavine prava, odnosno pravosuđa, a to može samo većina koja je šira od postojeće. Zatim, na prevazilaženju podjela i toksične atmosfere, raskidu sa negativnim praksama kako DPS-a tako i ove vlade, kao i na potrebnoj inkluziji sada polarizovanog društva. Na taj način možemo početi izlaziti iz kružnog toka u koji smo se zaglavili u hodu ka Evropskoj uniji. Naravno, održivije i poštenije rješenje može doći samo nakon vanrednih parlamentarnih izbora. Ti izbori bi, po mom sudu, trebalo da budu održani do kraja ove godine ili – spajanjem sa predsjedničkim izborima – u proljeće 2023.
Parlamentarni izbori u avgustu 2020. jesu poslali u opoziciju trodececenijsku vlast predvođenu DPS-om, ali nisu donijeli potrebnu stabilnu parlamentarnu većinu niti vladu koja ima reformski kapacitet
Građanski pokreti URA i CIVIS iz koalicije Crno na bijelo – dijela vladajuće većine – upravo su predložili formiranje manjinske vlade, bez DF-a i opozicijske Demokratske partije socijalista. Istovremeno lider URA-e Dritan Abazović kaže da bi "bilo fenomenalno" da DPS i DF podrže manjinsku vladu u parlamentu. Kako komentirate taj potez, kao i nedavni sporazum URA-e i također vladajuće Socijalističke narodne partije (SNP) s opozicijskim strankama manjina?
Parlamentarni izbori u avgustu 2020. jesu poslali u opoziciju trodececenijsku vlast predvođenu DPS-om, ali nisu donijeli potrebnu stabilnu parlamentarnu većinu ni vladu koja ima reformski kapacitet. Tri pobjedničke koalicije su kao jedinu poveznicu imale želju da razvlaste DPS, a sve nakon toga spada u more razlika koje su se vremenom u mnogo čemu pokazale nepremostivim. Dodatno, ušlo se i u eksperiment sa takozvanom ekspertskom vladom i sa premijerom bez političkog iskustva i ograničenog formata. Nekompentencija vlade da riješi goruće probleme, izostanak mjerljivih rezultata i često podizanje tenzija kroz "klerikalizaciju politike", kako je to dobro vidio i hrvatski europarlamentarac i izvjestilac za Crnu Goru, Tonino Picula, vodili su padu podrške toj vladi među građanima i građankama, ali i osipanju podrške u Skupštini i među zapadnim partnerima. Tako smo došli do faze da se samo čekalo ko će prvi imati hrabrosti da kroz obaranje ove vlade, poslije neuspjelih pregovora unutar aktuelne parlamentarne većine i ideje o rekonstrukciji, ponudi neki novi model. Naglašavam ovo oko hrabrosti, jer postoji objektivan strah kod članica vladajuće koalicije da će njihovi glasači percipirati uskraćenje mandata vladi kao povratak DPS-a na vlast. Memorandum o saradnji koji su potpisali URA, CIVIS i SNP, kao vladajuće partije, sa manjinskim partijama koje su sada opozicija po rezultatima našeg istraživanja CG Puls dobro primljen u javnosti. Na to se nadovezala i ideja o manjinskoj vladi, koja nosi određeni rizik, ali se sada čini kao najbolji most ka konačnom rješenju, a koje može doći samo nakon vanrednih parlamentarnih izbora. Ta vlada bi praktično uključila stranke potpisnice Memoranduma i SDP – uz vjerovatnu podršku DPS-a, koji sada nije u prilici da definiše pravila igre a ovo im može biti način da se pokažu kao konstruktivan akter.
Uticaji iz regiona
Krivokapićeva vlada formirana je uz veliki utjecaj mitropolita Amfilohija, a vladajuću koaliciju čine i velikosrpske stranke poput DF-a. Prema istraživanju 51 posto građana vladu doživljava kao klerikalnu, a nedavno je najvažniju državnu književnu nagradu "Miroslavljevo jevanđelje" dobio Milutin Mićović, brat vladike Joanikija, za knjigu koja negira postojanje crnogorske, bošnjačke i hrvatske nacije. Nevladine organizacije upozoravaju da jača vjerski i nacionalni ekstremizam. Kako ocjenjujete međunacionalne i međuvjerske odnose u društvu?
Mi smo svjedoci kontinuiranih ekstremističkih izraza nacionalizma i zabrinjavajućih narativa u posljednjih godinu i po, koje u značajnoj mjeri indukuju političke grupacije bliske srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i SPC-u. Društvo je krajnje polarizovano, uz potencijal da se lako indukuju incidenti na nacionalno-religijskoj osnovi. Vlada, a i većina u vladajućim koalicijama, to stanje ne uzima dovoljno ozbiljno, ili svjesno potcjenjuje plašeći se više gnjeva SPC-a ako ne ide linijom koju SPC želi, nego gnjeva građana i građanki u jednoj sekularnoj državi. No, ohrabrujuće je da sva relevantna istraživanja ukazuju da više od tri četvrtine građana podržava građanski koncept društva i da ga sve agilnije brane na različite načine. Treba podsjetiti i na odgovornosti prethodne vlasti zbog trenutnog povampirenja nazadnih ideja, jer je ta vlast lične interese stavila ispred rada na kreiranju društvenih uslova za razvoj kritičkih i progresivnih trendova. Zato svaka buduća vlast mora da ima u vidu da samo izgradnja čvrstih građanskih temelja Crne Gore dovodi do nestanka ovih ideja, a samim tim može biti okvir za razvoj države Crne Gore.
DPS je u godinu dana dokazao da se teško navikava na opoziciono djelovanje, da nema snage za korjenite reforme ni strategije djelovanja. To je rezultat dekadencije u kojoj je DPS dugo bio, ali i činjenice da je Đukanović sistemski ograničavao razvoj lidera u partiji
Istovremeno je vlada donijela Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, a nedavno je na javnoj televiziji emitiran i film "Quo vadis, Aida?" Jasmile Žbanić. Ipak, u vladi još uvijek sjedi i ministrica prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, koja se odbija izjasniti o Srebrenici, a na čelo institucija imenovala je pripadnike četničkog pokreta i pobornike Ratka Mladića. Nedavno je odbijen i opozicijski Zakon o zabrani nacionalističkih i fašističkih organizacija?
Jedna mala, ali važna ispravka – nije ova Vlada donijela tu rezoluciju, nego je ona u Skupštini Crne Gore usvojena na prijedlog opozicione Bošnjačke stranke. Za nju je glasala sva opozicija i dio aktuelne parlamentarne većine – koalicije Crno na bijelo i Mir je naša nacija, odnosno Demokrate i DEMOS, kao i jedna članica Demokratskog fronta – Pokret za promjene. U istoj Skupštini, na žalost, nije bilo dovoljne većine za prijedlog Zakona o zabrani nacionalističkih i fašističkih organizacija. Vlada se pokazala kao više klerikalna i bliska onom svjetonazoru koji je karakterističan za neke od personifikacija nazadnih ideja u regionu. Ministarka Vesna Bratić je samo najilustrativniji primjer. Teško da je protekla i jedna njena aktivnost, a da nije propraćena oprečnim reakcijama javnosti, tužbama ili podizanjem nacionalnih tenzija, a u četiri resora je uspjela za godinu napraviti štetu obima četiri najgora resorna ministra bivše vlasti. Međutim, mnogo je drugih članova vlade koji dijele njene stavove, a mnoge od njih i sam premijer Krivokapić. Dobro je što je prikazan film Jasmile Žbanić na javnom servisu, ali lično to vidim samo kao dio jednog "balansiranja" rukovodstva RTCG koje je prije nekoliko mjeseci kao legitiman stav u prilogu o godišnjici granatiranja Dubrovnika puštalo i one koji to i danas opravdavaju. Daleko smo mi još od istinskog suočavanja sa prošlošću, ali tu se zaista radi, prevashodno kroz inicijative civilnog društva i stvari se mijenjaju nabolje.
Čini se da je utjecaj Beograda u Crnoj Gori porastao, i to preko SPC-a i DF-a. Odnedavno su ukupno četiri od pet televizija s nacionalnom frekvencijom u vlasništvu struktura iz Srbije, a Crnu Goru redovno se ubraja u "srpski svet". Opozicija i dio intelektualaca ističe opasnost za crnogorsku državnost – koliko je ona realna?
Procenat građana koji podržavaju nezavisnost Crne Gore iz godine u godinu raste. Na referendumu 2006. to je bilo 55,5 odsto, dok je sada preko 70 odsto. Mislim da je to dobar pokazatelj da se većinski svi vezuju za državu Crnu Goru. Takođe, građani redovno iskazuju odbojnost ne samo ka Vučićevoj politici, već i ka bilo kakvom potencijalnom uplitanju Beograd u unutrašnja pitanja Crne Gore. To, naravno, ne znači da ne postoji intencija i akcija zvaničnog Beograda da stavi Crnu Goru u svoju orbitu. Moje je uvjerenje da su glavna prijetnja stabilnosti Crne Gore slabe institucije i nemogućnost da se odbrani od prelivanja negativnih uticaja iz regiona, a trenutna vlada je svojim (ne)činjenjem samo oslabila mehanizme te odbrane. Zato treba raditi kontinuirano na unutrašnjoj konsolidaciji i jačanju funkcionalne vladavine prava i institucija. Cijenim da nezavisnost i državnost Crne Gore nije ugrožena, ali da na žalost i dalje postoje strukture koje idu po mišljenje u Beograd. Crnogorska istorija je dokazala da su takvi ostali upamćeni kao gubitnici.
Suprotno očekivanjima nakon promjene vlasti, odnosi Beograda i Podgorice su daleko od idealnih. Kao da u Beogradu vlada razočarenje Krivokapićem, što je vidljivo u napadima režimskih tabloida, ali i u Krivokapićevom tretmanu prilikom nedavne posjete Srbiji…
Moj je utisak da je zvanični Beograd razočaran što smjenom DPS-a nije zauzeo veći udio akcija u upravljačkom paketu u Crnoj Gori kada su na vlast došli oni koje vide kao ideološki bliske, jer srbijanske vlasti na Crnu Goru gledaju kao na srpsku provinciju. Dok god bude postojala ikakva namjera iz Beograda da direktno utiču na unutrašnje poslove u Crnoj Gori, naići će na otpor. Interesantna je ta hermetičnost vladajućih krugova u Srbiji da razumiju da će takvi potezi samo dovesti do sve većeg udaljavanja dvije susjedne države, koje imaju mnogo toga bliskog što bi trebalo da ih spaja.
Daliborka Uljarević (Foto: Nikola Šćekić)
Dvojka vladi
Vlada je ipak preživjela prvu godinu mandata. Kako biste ocijenili njenu bilansu, od borbe protiv kriminala i korupcije i demontaže DPS-ovih struktura koje su zarobile državu tijekom 30-godišnje vladavine, preko ekonomske situacije do pregovora s Europskom unijom i upravljanja pandemijom? Crna Gora je prva u svijetu po broju zaraženih na 100.000 stanovnika.
Sada se prije čini da je malo nadživjela prvu godinu, jer sve ide u pravcu njene najavljene smjene u prvoj polovini februara. Moja se ocjena ne razlikuje mnogo od ocjene koju su joj dali građani prema našem posljednjem istraživanju, a to je mršava dvojka. Neki mali pomaci postoje, prije svega u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, ali kadrovi koji to vode su oni koji su u nemilosti aktuelnog premijera, što je znakovito. Previše je oblasti u kojima se bilježi stagnacija ili regresija, a Evropska komisija notira i nedovoljan angažman nekih ministarstava oko obaveza na putu ka EU-u. Dodatno imamo opštu degradaciju političkog i društvenog dijaloga i nevjerovatne manipulacije kroz koje se, recimo, katastrofalna epidemiološka situacija predstavlja kao uspjeh zdravstvenih vlasti. Najveću zamjerku ovoj vladi dajem u dijelu dosljednog praćenja loših praksi iz perioda DPS-a, a prije svega partijskog zapošljavanja i korišćenja državnih resursa u lične i partijske svrhe.
DPS je ustvrdio da je otvoren za pregovore o manjinskoj vladi. Što je u ovom trenutku strategija DPS-a i Mila Đukanovića? Koliko su nesnalaženje i lutanje nove vlade "rehabilitirali" DPS u očima građana i što bi za Crnu Goru značio povratak DPS-a makar u blizinu vlasti?
DPS je proteklih godinu dana dokazao da se teško navikava na opoziciono djelovanje, da nema snage za korjenite reforme ni strategije djelovanja. To je dijelom rezultat i dekadencije u kojoj je DPS dosta dugo bio, ali i činjenice da je Đukanović sistemski ograničavao mogućnost razvoja lidera u partiji i kritičkih rasprava u partiji, a sam se okružio takozvanim tvdolinijašima, što je ograničilo koalicioni kapacitet DPS-a. Jedino što je spriječilo veći pad ove partije je nesposobnost trenutne vlasti, ali to rukovodstvo DPS-a pogrešno čita, što u perspektivi može skuplje koštati tu partiju nego sve što se desilo u proteklih dvije godine. DPS nije sada u situaciji da mnogo bira, već mora pokazati koje umijeće ima da u ovim mogućim opcijama ulaže u svoju budućnost. Nikada se oni neće vratiti na vlast u onom obimu kao ranije, a da li će u nekim narednim alternacijama biti dio vlasti, za sada najviše zavisi od toga koliko će se moći pročistiti od najspornih kadrova.
Što mislite o nagađanjima da bi se Milo Đukanović mogao povući s čela DPS-a i iz politike?
Milo Đukanović je trenutno i dalje jedan od najuticajnijih političara u Crnoj Gori, ali njegovo vrijeme vladanje i način promišljanja politike ističu. On je sidro i kameni teg na plećima DPS-a, i koliko god bio značajan simbol crnogorske nezavisnosti, posljednja događanja su pokazala da postaje prevaziđeni političar koji je opterećenje i sopstvenoj partiji. Ukoliko i dođe do njegovog povlačenja, sigurno će to biti uz ulov koji treba DPS-u da donese određenu političku korist, a njemu neki vid zaštite. Dobro bi bilo za Crnu Goru da joj sada pomogne i time što će biti dio rješenja, a ne problem.
