Povodom najnovijih reagiranja lokalnih političara u požeškom kraju na sasvim slučajnu pojavu ćirilice u jednom matematičkom zadatku te bure neprimjerenih osuda upotrebe ćirilice u školi, treba podsjetiti da je ćirilica i hrvatsko pismo. Dovoljno je pročitati vrlo kratak tekst Anice Nazor, glavne urednice pretiska ‘Hrvatskog ćiriličkog molitvenika 1512.’ Pretisak je izašao 2013. godine, a izdale su ga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica te Matica hrvatska. Nadam se da naši lokalni političari znaju da članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zaposlenici Nacionalne i sveučilišne knjižnice te članovi Matice hrvatske nisu granatirali hrvatske gradove 1991. godine.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je 26. i 27. studenoga 2012. godine u Zagrebu međunarodni znanstveni skup na temu hrvatske ćiriličke baštine. Naime, ćirilica je, prema riječima urednice pretiska ‘Hrvatskog ćiriličkog molitvenika 1512.’, ‘bila živo pismo na velikom dijelu hrvatskoga prostora počevši od XI. do XVIII. stoljeća (negdje i dalje): od krajnjega sjeverozapada (Istre) do samoga juga (Dubrovnika s prostranim zaleđem).’ Od XVI. pa sve do početka XX. stoljeća ćirilica je, uz latinicu, bila u administrativnoj upotrebi na području između Splita i Omiša. U Poljicima, ćirilicom su ‘napisani statuti, isprave, pisma i kupoprodajni ugovori, oporuke, priznanice, otpisi i slični pisani dokumenti’, napisala je Anica Nazor u svome tekstu povodom izlaska pretiska spomenutoga ‘Hrvatskog ćiriličkog molitvenika 1512.’ U poljičkim pisanim izvorima ćirilica je nazvana arvacka slova naša, arvacko pismo, rvaska slova.
Ćirilica je bila u upotrebi i na području Slavonije tijekom XVI. i XVII. stoljeća u doba osmanske vladavine. Kada je riječ o Slavoniji u navedenom periodu, akademik Stjepan Damjanović je napisao: ‘Sve što je pisano na hrvatskom jeziku napisano je ćirilicom.’
Ćiriličko pismo u Hrvatskoj, nastavila je urednica pretiska navedenoga ćiriličkog molitvenika, ‘razvilo je neke paleografske oblike kakvih nema ćirilica u drugim slavenskim zemljama (u Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji) i neslavenskim zemljama (pravoslavni u Rumunjskoj) u kojima je ćiriličko pismo bilo jedino pismo kojim su se ljudi služili. Svoju ćirilicu Hrvati su uveli u tisak već u XVI. stoljeću. Njezin prvotisak upravo je dubrovački Molitvenik, tiskan 1512. godine u Veneciji.’ (Anica Nazor)
Tijekom svoga postojanja Hrvati su koristili ćirilicu, latinicu i glagoljicu. Hrvati su u srednjem vijeku jedini koristili tri pisma. Ćirilica je dio hrvatskog kulturnog identiteta.
