Nakon više od četiri godine Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbacilo je kaznenu prijavu Gonga, Kuće ljudskih prava i Centra za mirovne studije (CMS) protiv glavnog urednika portala HOP Igora Drenjančevića i nepoznatih autora zbog tekstova u kojima su objavljivali spisak imena "četnika" i "terorista" u hrvatskoj policiji. Općinska državna odvjetnica Martina Burić donijela je takvo rješenje pod obrazloženjem da nije uspjela saznati tko su odgovorni pojedinci. To je, međutim, stvar od sporedne važnosti. Prijava je, naime, odbačena zato što publiciranje identiteta i prebivališta djelatnika MUP-a srpske nacionalnosti, s optužbama da su mučili i ubijali Hrvate u ratu, ODO Šibenik uopće nije vidio kao pozivanje na nasilje i mržnju.
Državna odvjetnica je napisala da su tekstovi zapravo objavljeni iz tiražnih motiva, kako bi se potaknulo čitatelje da više dolaze na portal. "Iz sadržaja samih članaka ne proizlazi da bi se (nepoznati autori, op. a.) pozivali na čin kojim bi se vršilo nasilje ili iskazivala mržnja prema osobama srpske nacionalne manjine niti da bi to bio razlog zbog kojeg se članci objavljuju, već da bi se u stilu senzacionalističkog pristupa novinarstvu obratilo istomišljenicima nudeći im informacije koje bi ih potakle da čitaju i druge članke objavljene na portalu", piše u odbačaju prijave od 8. kolovoza ove godine.
Tekstovi koje je analizirala općinska državna odvjetnica i za koje je zaključila da su motivirani senzacionalizmom imaju naslove "Popis četnika u hrvatskoj policiji" i "Popis srpskih terorista u MUP-u". Kao medijsko žutilo opisani su sadržaji u kojima piše da su ljudi s popisa "četnici" koji "nikada nisu procesuirani za svoje zločine i sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv RH". U prvom tekstu iz lipnja 2015. godine, koji je pročitan 1200 puta, imena su 133 "četnika", a u drugom, pregledanom čak 17 tisuća puta i objavljenom u listopadu 2018., ona 33 "srpska terorista".
Pored svakog imena u oba teksta navedeno je u kojim hrvatskim policijskim postajama rade, gdje točno žive i za što ih terete: jedan je zlostavljao hrvatske civile, drugi je u Vukovaru organizirao oružanu pobunu, treći je sudjelovao u četničkom divljanju po istom gradu, peti je ondje pjevao da će klati Hrvate, šesti je sudjelovao u odvođenju hrvatskih vojnika, sedmi mučio hrvatske civile, osmi ih je ubijao, deveti u stanu imao četnički štab, deseti do danas živi u zauzetom hrvatskom stanu... Za sve navedeno, naravno, ni anonimni autor popisa ni portal HOP ne pružaju nikakve dokaze. Ovakav sadržaj je, valja ponoviti još jednom, okarakteriziran kao "senzacionalistički pristup novinarstvu" s ciljem da se "istomišljenike" potakne da "čitaju i druge članke objavljene na portalu".
Jedan protagonist ove priče krivnju za funkcioniranje portala svalio je na odvjetnika Krsnika. Rekao je da je u vrijeme objave tekstova, dakle najmanje od 2015. do 2018., portal "vodio i financirao pokojni odvjetnik Krsnik te da je isti odlučivao o svemu vezanom uz portal"
U historiji hrvatskog pravosuđa prijave za netrpeljivost prema Srbima odbacivane su na razne kreativne načine, ali vjerojatno ne postoji slučaj gdje je takav šovinistički sentiment usitnjen i relativiziran kategorijom tržišta. Logika citiranih razloga pritom je besprijekorna: iz službenog dokumenta Općinskog državnog odvjetništva proizlazi da su popisi "četnika" i srpskih "terorista" u MUP-u zapravo tabloidna roba, nešto poput vijesti o slavnima i bogatima. Oni su udica ili klikbejt za povećanje posjećenosti, žurnalistička niša s targetiranom publikom u Hrvatskoj, kao što postoje strastveni pratitelji aktivnosti Mate Rimca. Nameće se zaključak da objavu "četnika" i "srpskih terorista" u hrvatskom represivnom aparatu DORH svrstava u privrednu zakonitost ponude i potražnje: na medijima je da "četnike" ponude čitateljima, a na čitateljima da ih potraže.
Tako je odbačena kaznena prijava Gonga, CMS-a i Kuće ljudskih prava podignuta protiv glavnog urednika Drenjančevića i nepotpisanih autora opisanih tekstova. Spomenute udruge prijavile su glavnog urednika temeljem članka 325. Kaznenog zakona, prema kojem je medijsko poticanje na nasilje i mržnju na temelju nacionalne i etničke, u ovom slučaju srpske pripadnosti, kažnjivo s do tri godine zatvora. Urednik je prijavljen zbog toga što je javnosti učinio dostupnim navedene materijale, a nepoznati autori tekstova zato što su izravno poticali na ova kaznena djela.
Udruge su pritom naglasile da je djelo kažnjivo "neovisno o nastanku posljedice", odnosno "neovisno da li je bilo koja od navedenih osoba pretrpjela kakvu imovinsko i/ili neimovinsku štetu". "Štoviše, prema praksi Europskog suda za ljudska prava poticanje na mržnju ne mora nužno sadržavati poziv na čin nasilja. Dovoljno je da se izreknu zamisli u koje se žele uvjeriti drugi, što uključuje i samo iznošenje mrzilačkih stavova da se podvede pod pojmom poticanja na mržnju", piše u prijavi. Kao što smo vidjeli, ODO Šibenik u startu nije smatrao da je postojala namjera da se mržnja širi, što je ključni preduvjet za podizanje optužnice. Osim što je senzacionalizmom okarakterizirala ove tekstove, državna odvjetnica poručila je da "na navedene članke nije bilo komentara korisnika", niti su ljudi s liste slali zahtjev za ispravak netočnog navoda. To bi valjda trebalo sugerirati da efekt plasirane hajke nije urodio plodom, dočim nitko ništa nije komentirao ili ispravio.
Tekstovi možda nisu komentirani na portalu, ali su s njega godinama šireni po društvenim mrežama i reproducirani u sličnim medijima. Praksa nije prestala do danas. Na Facebook-stranicama članova Domovinskog pokreta identični opisi s portala HOP za pojedine osobe i dalje se objavljuju, uz dodavanje njihovih fotografija. Popis inače javno kola najmanje zadnjih 13 godina. Isprva po forumima, a ubrzo je prenesen u razne medije. Na portalu Dnevno.hr, koji ga je objavio 2013. godine, piše da im ga je dostavio Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a krajnje desne provenijencije. No tek nakon što je 2015. godine popis završio na portalu HOP, došlo je do njegovog ponajvećeg širenja. Već nakon toga teksta Sindikat policije Hrvatske pozvao je MUP da reagira, i to više puta, ali do 2019. nisu dobili odgovor.
Isti sindikat nije odgovorio na naše pitanje jesu li u međuvremenu odgovor dobili. Ni MUP, kojem smo poslali linkove na portale i društvene mreže gdje se popis i dalje nalazi, ništa nije odgovorio. Nakon što su spomenute civilne udruge podnijele kaznenu prijavu, prije otprilike dvije godine HOP je izbrisao oba teksta. No na istom portalu i dalje stoji treći iz 2015. godine, s naslovom "Skandal: policija u Vukovaru prepuna srpskih terorista", s identičnim popisom ljudi i podacima o njihovom prebivalištu. HOP i pored toga obiluje desecima, ako ne i stotinama tekstova sličnog sadržaja, u kojima lociraju Srbe po Hrvatskoj te ih optužuju za protuhrvatsku i četničku rabotu. Dva prijavljena teksta nisu, dakle, objavljena da tabloidnim šok-efektom privuku istomišljenike na portal raznovrsnog sadržaja.
Jedan od tekstova s portala HOP
Ako je prijava odbačena opisanim argumentima, manje je važno tko je potencijalni počinitelj. No ODO Šibenik se svejedno potrudio to saznati. Do prije dvadesetak godina u Hrvatskoj se po Kaznenom zakonu moglo izravno goniti glavnog urednika zbog nepotpisanih tekstova. To više nije praksa, pa je istragom trebalo utvrditi izravne počinitelje. Iz ODO-a su razgovarali s više pojedinaca za koje su utvrdili da bi mogli biti povezani s portalom HOP. Odmah su došli do problema koji je puno širi od jedne fašistoidne "medijske" platforme. Nešto što nalikuje na "medij" po Zakonu o medijima, zbog činjenice da široj javnosti čini dostupnim informacije, nema elementarne tehničke podatke predviđene istim zakonom. Na portalu ne postoji zaokruženi impresum iz kojeg bi se mogla vidjeti puna redakcijska struktura. K tome, nisu zavedeni u registar elektroničkih medija, pa se ne može utvrditi ni tko je nakladnik, odnosno vlasnik. Više ispitanih pojedinaca, koji su na portalu označeni kao članovi uredništva, tvrdilo je da je to napravljeno bez njihova znanja nakon što su poslali nekoliko tekstova za objavu.
ODO je tako nabasao na Igora Drenjančevića, po mnogočemu glavnog protagonista ove priče, koji se u zapećku portala HOP potpisao kao glavni i odgovorni urednik. U razgovoru s istražiteljima, međutim, Drenjančević je negirao da je napisao ili objavio nepotpisane tekstove. Poručio je da ne zna tko je to napravio. Štoviše, dodao je da tada uopće nije bio glavni urednik i da nije odlučivao o člancima. "Također je rekao da ne zna tko su bili vlasnici portala ni tko je bio glavni urednik u to vrijeme", piše u odbačaju kaznene prijave, u kojoj je Drenjančević jasno naveo da je glavnim urednikom portala HOP postao tek u rujnu 2020., godinama nakon objave ona dva teksta.
Odgovornost je sa sebe prebacio na Ingrid Runtić, pod obrazloženjem da je ona bila predsjednica udruge "Media Group", osnovane radi funkcioniranja portala, i da je upravo ona "imala ovlasti za odlučivanje" o sadržaju. Intervjuirana Runtić to je negirala i rekla da je samo urednica kulture. Vratila je krivnju na Drenjančevića, ujedno potpredsjednika iste udruge. "Bez njegova znanja i odobrenja ništa se nije moglo objaviti jer je on jedini imao potrebne lozinke", rekla je. Premda je inzistirala na tome da nema veze s navedenim tekstovima, Runtić je poručila da je njihov sadržaj istinit. "Ona ne vidi ništa sporno u objavljivanju istine. Ako netko smatra da su podaci neistiniti, može poslati zahtjev za demanti, a što nitko nije učinio", kazala je Runtić, iz čije se izjave vidi ista argumentacija o izostanku zahtjeva za ispravak informacija kojom je ODO Šibenik odbacio kaznenu prijavu.
U priču je potom ušao treći protagonist, puno zanimljiviji od očigledno posvađanih Runtić i Drenjančevića. Potonji je ponajveću krivnju za funkcioniranje cijelog portala, pa i za objavu ovih tekstova, svalio na odvjetnika Krešimira Krsnika. Rekao je da je u vrijeme objave tekstova, dakle najmanje od 2015. do 2018., portal "vodio i financirao pokojni odvjetnik Krsnik te da je isti odlučivao o svemu vezanom uz portal". Krsnik je za života bio jedan od poznatijih hrvatskih odvjetnika povezanih s desnim krugovima, generalsko-braniteljskim miljeom i pokojnim Milanom Bandićem. Više puta branio je hrvatske časnike u Hagu. Kao Bandićev odvjetnik i bliski prijatelj sudu je 2014. godine nudio jamstvo u vidu stana za njegovo puštanje na slobodu. Osim što je bio odvjetnik Bandića i njegovih suradnika, poput Ivice Lovrića, Krsnik je bio Bandićev bliski prijatelj. Uz Drenjančevića, i neki drugi ispitani pojedinci spominjali su "odvjetnika" involviranog u rad portala HOP, ali nisu znali o kome je točno riječ. Budući da je Krsnik preminuo u svibnju 2021. godine, nije moguće provjeriti je li i u čije ime financirao i iz pozadine vodio ovaj portal.
Na koncu istrage državna odvjetnica zaključila je da su odluke o objavi sadržaja donosili i Drenjančević i Runtić. Budući da nije pronašla materijalne dokaze o tome tko je od njih točno publicirao nepotpisane tekstove, napisala je da nije moguće krivnju svaliti na prijavljenog Drenjančevića. Čak i da nije zaključila da je bila riječ o senzacionalizmu, već o mržnji, donijela bi dakle isti pravorijek.
Neki od problema u cijeloj priči su činjenica da je Drenjančević u ovoj istrazi bestidno lagao i to što se čini da ODO Šibenik toga nije bio svjestan. Niz javno dostupnih podataka neosporno pokazuje da nije postao glavnim urednikom u rujnu 2020., kako je ovdje tvrdio, već godinama prije toga. Na LinkedIn profilu je napisao da je na toj dužnosti od 2013. godine. Pretraga arhive portala HOP pokazuje da je istom titulom sam sebe nazivao od istog razdoblja do danas, pa tako i 2015. i 2018. godine. Urednik koji se koprcao u neistinama kad je trebao odgovarati za huškačke objave HOP-a, glavnim se i odgovornim urednikom u isto vrijeme predstavljao i pred drugim tijelima. U odgovorima na više prijava Novinarskom vijeću časti zbog nekih odvratnih tekstova on je sam napisao da je glavni urednik portala HOP i sugerirao da snosi odgovornost za objavu sadržaja. Bilo je to 2016. i 2017. godine, između objave prvog i drugog popisa "četnika". U istom je razdoblju kao glavni urednik naveden u više sudskih postupaka za klevetu, zbog tekstova u kojima se neoprezno potpisao. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku potvrdilo nam je, na koncu, da je protiv "hrvatskog državljanina 1967. godišta", odnosno osobe iste godine rođenja kao glavni urednik Drenjančević, u ožujku 2022. podignuta optužnica zato što je u jednom tekstu 2017. godine na portalu HOP otkriven identitet djeteta. Tekst je nosio naslov "Krvožedni četnik napao 7-godišnje dijete i psovao majku ustašku".
Tužbe protiv portala HOP otkrivaju posredno i problem s desecima drugih "medija" koji su se namnožili na desnom rubu, posebno za vrijeme pandemije. Za klevetu se po zakonu mogu tužiti novinar i nakladnik. Budući da su autori najgorih potjernica u pravilu anonimni, kako u ovom tako i u drugim medijima sličnoga profila, njihove žrtve ne mogu ih prekršajno i kazneno goniti. Takvima preostaje nakladnik, odnosno vlasnik medija. No ovakvi mediji nisu registrirani pa se ne zna tko je vlasnik. Ako eventualno dođe do ročišta, onda prozvani pojedinci negiraju svoje pozicije. Drenjančević je tako u jednom postupku oslobođen zato što je tvrdio da je on tek jedan od urednika i da je iza objave sadržaja potpisanog s "HOP Urednik" mogao stajati bilo tko. Kad je tužena Ingrid Runtić, predsjednica udruge "Media Group", na čije ime je zakupljena domena portala HOP, sud je utvrdio da vlasništvo nad domenom ne znači i vlasništvo nad portalom.
Izgrađen je tako nemali eko-sustav "medija" koji na sudovima nemaju novinare, glavnog urednika ni izdavača, samo zamaskirane autorske razbojnike koji uništavaju ljudima živote. Na djelu je skoro savršen zločin kojim se nekažnjeno šire neprispodobive količine dezinformacija, laži i mrzilačkih kampanja. Prema logici Državnog odvjetništva iz Šibenika, to je ništa drugo nego puki senzacionalizam, legitimno ponašanje medija na slobodnom tržištu. Takva ocjena je inače napisana u trenutku kad šibenska policija i sud hvataju i osuđuju građane srpske nacionalnosti zbog objave fotografija koje veličaju SAO Krajinu na svojim privatnim Facebook-profilima, pod optužbom da iz mržnje vrijeđaju nacionalne osjećaje građana RH.
