Veliki gospodar najvećeg dijela hrvatskog nogometa Zdravko Mamić u ponedjeljak je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen da je ipak nešto skrivio Željku Jovanoviću. Naravno, posrijedi je čuvena radijska verbalna dijareja s početka 2013. godine kojom se Mamić istresao na tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta prozivajući ga – eksplicitno kao Srbina – da je ‘najveći hrvatomrzac poslije Khuena’, da su mu zubi ‘spremni na klanje’ i da ‘ima krvna zrnca u sebi koja pretežu da mrzi sve hrvatsko’. Ako postane pravomoćna, presuda ima biti objavljena na Soundset radiju, te će Mamić platiti sudske troškove od 11 tisuća kuna s kamatama.
Rečena pravosudna instanca prepoznala je to kao povredu Jovanovićeva dostojanstva temeljenu na nacionalnoj osnovi, plus uznemiravanje po Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Vrlo zanimljivo, rekli bismo, s obzirom na jednu raniju presudu za isti slučaj, no taj put na Općinskom kaznenom sudu. Riječ je suštinski o drugoj sastavnici iste općinske ustanove, no koja je samo u Zagrebu, što se Hrvatske tiče, podijeljena nadvoje. Na kaznenom je sudu Mamiću dakle suđeno zbog poticanja na mržnju, no to je sudac Rafael Krešić uvjereno odbacio. Analizirali smo Krešićeva tumačenja izjave Zdravka Mamića u ovom tjedniku, da bismo zauzvrat bili osuđeni na plaćanje pozamašne odštete tome sucu. Pa, vjerujemo da je Mamić bio sasvim zadovoljan ishodima obaju predmeta.
Ovom prilikom, međutim, hrvatsko je pravosuđe konačno pronašlo mjeru stvari: nije poticanje na mržnju, jest povreda dostojanstva i diskriminatorno uznemiravanje. Čestitke stoga upućujemo čitavom sektoru, jer nije mala stvar pronaći tako praktičnu formu za imenovanje one šovinističke Mamićeve svinjarije riječima posve koncilijantnim i uviđavnim. Samo da gazda ne okrene još jednu rundu kad čuje kako to fino zvuči, baš da svatko poželi i sam na isti način rješavati svoje netrpeljivosti prema drugim ljudima i narodima.
No podsjetimo se još i kako je Visoki prekršajni sud u Zagrebu ljetos upeterostručio kaznu prvostupanjskog suda reprezentativcu Josipu Joeu Šimuniću. On je za izvikivanje pozdrava ‘Za dom’ pred maksimirskim tribinama bio osuđen s lakrdijaškim iznosom od pet tisuća kuna. Jasno, ni 25 tisuća nije za njega mnogo, ali je barem viša sudska razina primijetila da niži stupanj ‘nije cijenio otegotne okolnosti, a to su svojstvo počinitelja i intenzitet počinjenja prekršaja’. U slučaju Zdravka Mamića pak oba kriterija još su izraženija negoli u australskog Hrvata iz zadnje linije obrane. A sudac ga je Krešić oslobodio, između ostalog, uz pojašnjenje o javnom utjecaju, naime da nije njegov optuženik – ‘dalaj lama’.
