S obzirom da ste članica općinskog vijeća Vrhovina, kakvo je vaše viđenje problema s kojima se suočava vaša općina?
Naša općina obuhvaća Vrhovine i okolna sela te broji oko 400 ljudi. Jedan od najvećih problema je svakako visoki prosjek godina starosti. U domaćinstvima živi po jedan ili dvoje ljudi, a kako je zbog jake zime na našem području, koje se nalazi na 700 matara nadmorske visine, snijeg jako dubok, teško je trenutno prokrčiti put do njih. A i kad se put probije, zbog snijega i jakog vjetra stvaraju se zapusi što ometa čišćenje. Ono je u svakom slučaju jako dobro organizirano; ralice prolaze dva puta dnevno do domaćinstava. Nezaposlenosti uglavnom nema, jer pilana i drvna industrija Požgaj grupe iz Ludbrega zapošljavaju velik broj radno sposobnih. Ostatak koji nije zaposlen bavi se poljoprivredom, dok stariji ljudi žive od socijalne pomoći ili mirovine. Odnosi među stanovnicima općine su dobri. Iseljavanja nema, ali nema ni povratka; sve što se vratilo, vratilo se do 2002. godine, a nakon toga se rijetko tko vraćao. Ne iseljavaju se ni mladi, osim što idu na školovanje u Rijeku ili Zagreb, ali svi se vraćaju preko praznika. Struje imamo, vodovodi su u izgradnji, a radi se i na kanalizaciji, pa su kolektori u završnoj fazi. Cijelo područje općine, čija je površina velika, pokriveno je signalom za mobitel, tako da je generalna situacija dobra.
Što je tokom ovog mandata napravljeno i možete li u tom smislu mirno čekati lokalne izbore?
Aktualna vlast u općini može mirno čekati lokalne izbore, jer je u ovom mandatu napravljeno jako puno. Asfaltirani su putevi, a djeluje i ekipa koja u okviru opsežnog projekta obilazi stare i nemoćne. Radi se na turističkim sadržajima kako bi se privukli turisti i omogućio njihov duži boravak, planira se raditi skijalište. Žičara dugačka tri kilometra sa sjedalima za panoramski pogled, inače najduža na svijetu, u završnoj je fazi. Bivše seoske domove planiramo prenamijeniti u hotele tako da bi se u njima mogao zaposliti dio stanovništva.
Koliko je isplativo baviti se poljoprivredom?
Tko ima imalo zemlje registrirao je OPG radi poticaja, ali aktivnih OPG-ova koji se bave obradom zemlje ili uzgojem stoke ima tridesetak. Moram reći da je poljoprivreda isplativa uz dosta svakodnevnog rada od jutra do mraka, bez vikenda i praznika. Moja porodica uzgaja krave. Kad smo se 2001. godine vratili iz izbjeglištva, prve četiri krave dobili smo od Luteranskog saveza i do danas smo uz stalnu prodaju teladi, dogurali do 25 grla. Obrađujemo 20 hektara, deset hektara državnog zemljišta smo zakupili, a deset je naše. Jedno vrijeme smo davali mlijeko za otkup i to je bilo jako loše: cijene su bile niske, a isplate neredovne. Zato smo prešli na proizvodnju sira, koji prodajemo ‘na kućnom pragu’ preko cijele godine.
Koliko će projekt radionica za EU fondove u poljoprivredi biti koristan ljudima s nekadašnjih ratnih područja?
Moglo bi biti korisno. Lani sam se javila na mjeru 4.1.2 za zbrinjavanja stajskog gnojiva, ali još nije stigao odgovor. Vidim da su sada aktualne mjere za mlade i male poljoprivrednike; dobro je da se to održi da ljudi imaju predstavu o tome. Jedino treba vidjeti koliko će biti uspješne.
Kakva su vaša iskustva kao ličke koordinatorice u projektu SNV-a o potpomaganju programa stambenog zbrinjavanja?
Imam jako dobru suradnju s državnim uredom u Ličko-senjskoj županiji, ali je problem na višoj razini. Ima ljudi koji su prije pet-šest godina podnijeli zahtjev koji im nije riješen, pa se traži nova dokumentacija. Ljudi su ogorčeni i kad ih kontaktiram kažu ‘ja sam sve dokumente dostavio prije godinu dana, znate li koliko to košta’. Okreću se i prevrću dokumenti, ali rješenja sporo dolaze. Rezultata ipak ima; imamo nova useljavanja u Korenici i Vrhovinama, a dio ljudi treba dobiti rješenja o useljenju. Neki od njih su, međutim, u Srbiji i ne znam kako će doći po ovoj zimi.
