Vaša knjiga "Plan B – Pioniri borbe s klimatskom krizom i budućnost mobilnosti", koju ste napravili zajedno s fotografom Matjažom Krivicem, dobila je nagradu "Knjiga godine 2020." slovenskog sajma knjiga. Zašto ste se nakon dugogodišnje karijere ratnog reportera okrenuli klimatskim pitanjima, odnosno dobrim praksama proizvodnje energije?
Nakon što sam 20 godina pratio sukobe po cijelom svijetu postala mi je puna kapa svega. Većina tih ratova nikad nije završila, već se situacija samo pogoršala – od Iraka, Jemena ili Afganistana, do afričkih ratova i Libije. Sve su to još uvijek otvoreni ratovi. Počeo sam dvojiti u to što radim. Je li to ego safari? Ima li to više smisla? Nisam znao je li to što radim pametno ili dobro, ne u smislu vlastitog samopouzdanja ili sumnje u vlastiti rad, već utjecaja kojeg to što radim ima na okolinu i politiku. Pogotovo posljednjih deset godina, s diktaturom asocijalnih mreža gdje novinari postaju nepotrebna bića i gdje je nemoguće boriti se s idiotima. Izgubio sam motivaciju te odlučio da neću u ime javnog interesa riskirati život. Počeo sam tražiti novu temu. Bilo je više nego očito da se trebam baviti klimatskom krizom - ona je tu, nezaustavljiva je i bit će sve gora. Promatrajući ratove od Bliskog istoka do Afrike bilo je očito da su klimatske promjene jedan od glavnih razloga koji se iza njih krije.
Možete li reći nešto konkretnije o tome?
Kao novinar, prvi put utjecaj klimatskih primjena na ratove vidio sam u sudanskom Darfuru 2003. i 2004. Od tada sam to primjećivao na nizu mjesta, od arapskog proljeća, preko rata u Siriji koji je bio uzrokovan sušama i rekordnim cijenama hrane, do rata u Jemenu. I migrantsku krizu pokreću klimatske promjene. No ovom temom sam se želio baviti na drugačiji način i drugom metodologijom. Nisam želio pisati o posljedicama onoga što radimo, o statistici, već sam želio tome pristupiti na ravni ljudskih priča i sukladno logici konstruktivnog novinarstva. Želio sam tražiti odgovore i pronaći najbolje prakse borbe protiv klimatskih promjena, a da to nije u kontekstu science fictiona i da se ne radi samo o tehnologiji. Sve priče u knjizi idealan su miks tehnologije i sociologije. Tehnologija je prazna ljuska ako u njoj nema paradigmatske društvene promjene. Moglo bi se reći da je knjiga svojevrsni priručnik.
Možete li nam ukratko reći nešto o praksama kojima se u njoj bavite?
Svim pričama iz knjige zajedničko je da se radi o manjim zajednicama koje su se odlučile na promjenu, jer iz vlastitog iskustva znaju što donose klimatske promjene. Na knjizi smo radili četiri godine, a kao primjere izabrali smo priče koje su primjenjive i drugdje, a kako bi se s njima mogli identificirati ljudi iz cijele Europe. Prvi primjer je mali grčki otok Tilos, veličine Visa. To je prvi samoodrživi mediteranski otok koji koristi energiju sunca i vjetra. No ne samo to - to je prvi "LGBT friendly" otok, prvi su zabranili lov na životinje, prvi su primili izbjeglice iz Sirije. Vrlo su otvoreni i djeluju van ikakvog sistema. To je moguće jer na otoku nema političkih stranaka. Na Tilosu ljudi idu na izbore i glasaju za ljude, a ne političare. Trenutno je na vlasti nezavisna gradonačelnica, a njen prethodnik je bio doktor koji je mlad stigao na otok i razvijao projekte. Zajednica ih je prihvatila te je otok primjer uspješne zajednice koju drugi slijede. Taj model je preuzelo još 12 grčkih otoka.
Osim Grčke, bavio sam se i otocima na sjeveru i istoku Škotske gdje se nalazi Europski centar za morsku energiju. Tamo već 15 godina dolaze najjače svjetske tvrtke i investitori koji razvijaju impresivnu tehnologiju. Tako su ti otoci od zapuštenih mjesta postali dijelom Škotske s najvišom kvalitetom života, a ukupno proizvode 130 posto potrebne energije. Svaka farma ima svoju malu vjetroelektranu. Sve što je višak daju za proizvodnju "zelenog" hidrogena. Već sada vozila, trajekti i manji brodovi idu na vodik. Potom sam se bavio Islandom. To je priča o društvenoj, ekonomskoj i političkoj promjeni - geotermalna energija i enormne količine vode dovele su do toga da su već godinama energetski samoodrživi. Napravljena je potpuna promjena paradigme. Pisao sam i o tvrtkama iz Švicarske poput Climeworsk koja razvija tehnologiju za usisavanje ugljičnog dioksida iz zraka.
U knjizi se opširno bavite i pitanjem litija?
To je drugi dio knjige. Litij je pokretačka snaga 21. stoljeća i nalazi se u svim baterijama i elektroničkim uređajima, odnosno "gadgetima". To je zapravo priča o 1 gramu litija koji smo pratili iz bolivijskih planina u kojima se nalaze najveće svjetske rezerve, preko tvornica električnih automobila u Kini, pa natrag u Sjedinjene države i Norvešku, gdje se već dogodila zelena evolucija ili revolucija, doduše s crnim energetskim zaleđem naftnog bogatstva, ali u zelenom pravcu. No da sve ne bude naivna priča, bavili smo se i tamnom stranom elektrifikacije prometa po pitanju kobalta, odnosno DR Kongom gdje sam se vratio starim tragovima.
Proglašeni ste ambasadorom "Europskog klimatskog paketa", koji je zamišljen kao platforma za aktivno rješavanje klimatske krize. Koliko je Europska unija spremna na razvoj društva koje će zaista voditi računa o zaštiti klime i klimatskoj pravdi?
Titula sama po sebi ne znači ništa, ali nudi šansu da se pozitivne prakse, kao i iskustvo koje smo prikupili prenesu do centara moći. Kad je riječ o EU, nikad nije bilo i neće biti više novca za zelene projekte i postizanje ugljične neutralnosti. U samom središtu europske politike postoji veliki interes biznisa i najjačih država EU-a. Unutar parlamenta Unije i Europske komisije postoji konsenzus o tome da je to jedan od prioriteta u sljedećim desetljećima te mislim da ima mjesta za optimizam. No kao i kod pitanja migranata postoji više različitih Europa. U našim zemljama i zemljama Višegradske skupine to nije među deset prioriteta niti je to relevantna politička tema. Mi raspravljamo da li klimatske promjene postoje, a ne koja su rješenja. Istovremeno, zbog količine novca koji je dostupan oko ovog pitanja će se u EU voditi žestoke unutrašnje političke bitke. Tek treba biti dogovoreno hoće li se o raspodjeli sredstava odlučivati na razini Bruxellesa, država ili lokalnih vlasti. A odgovori su hitno potrebni, pa je optimizam s početka odgovora već 20 posto opao.
