Ravno 56 pokušaja trebalo je proteklih godina stranci "Srđ je Grad" da dubrovačko Gradsko vijeće prihvati raspravu o raskidu koncesijskog ugovora za tvrđavu Imperial, sklopljenog s poduzećem Razvoj golf.
Konačno, proces je završen pravorijekom arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore kojim je u ponedjeljak odbačena tužba što ju je ta tvrtka podnijela nakon ukidanja koncesije 2020. godine.
No glupo bi bilo zaboraviti činjenicu da glavni protivnik javnog interesa kroz to vrijeme ipak nisu bili prvenstveno privatni investitori u apartmanizaciju brda Srđ pod izlikom sportskog razvoja.
Ne, to su nedvojbeno bili isti oni koji sadašnje sporenje s Razvoj golfom predstavljaju kao svoj i općenarodni trijumf – HDZ na čelu goleme većine ukupne lokalne političke scene.
Nekoć su bili, s ciljem potpore Razvoj golfu, i formalno udruženi u koaliciju Dubrovački dogovor, ali se danas tim zdušnije nastoje ukrcati na pobjednički brod s druge strane.
Ugovor o koncesiji za spomenutu Napoleonovu fortifikaciju iznad Dubrovnika razvrgnut je tek kad je postalo nesnosno očito da investitora nije briga za javni interes. Imperial, već i zbog Muzeja Domovinskog rata u njegovoj unutrašnjosti, trebao je biti održavan i dostupan svima, ali ta svrha nije baš išla pod ruku s interesom ulagača u turističke apartmane. I dugo je vlast Dubrovnika čekala promjenu investitorskog odnosa u tom smjeru, da bi dočekala tek vlastito suočavanje s istinom, zatim i prilagodbu novonastalim okolnostima.
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković ispoljio je talent za takvu adaptaciju još nakon svojedobnog završetka međunarodne arbitraže kojom je Razvoj golf tražio stotine milijuna eura naknade od RH za navodno pretrpljenu štetu. Tada je on sve zasluge za arbitražni uspjeh bez kolebanja pripisao sebi i HDZ-u, pa nam s tako kapacitiranim vlastima sad ostaje samo jedno.
Nikako, naime, s uma ne smetnuti to da ovime borba za javni Srđ nije završena, jer sam projekt golf-resorta na tom brdu još uvijek nije izbrisan iz gradskih prostornih planova.
