Preko devet hiljada radnica - gerontodomaćica i oko 78.000 krajnjih korisnika, nemoćnih osoba, od početka 2022. čekaju da započne treća faza projekta "Zaželi - program zapošljavanja žena". Dvije ranjive skupine - trajno nezaposlene žene srednje dobi i starije osobe u pretežno ruralnim sredinama - zadnjih nekoliko godina ostvarivale su zajedničku korist: žene su redovno obilazile korisnike, a zauzvrat su dobivale novčanu naknadu iz Europskog socijalnog fonda. Pored neosporne činjenice da je na hiljade žena bilo zaposleno u iznimno nesigurnim radnim uvjetima, radeći za minimalac pod ugovorom na određeno, "Zaželi" se i dalje smatra jedinim rješenjem za mnoge obitelji i kućanstva.

Na prvoj ovogodišnjoj sjednici u Saboru, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović nije mogao točno odgovoriti na pitanje kada će početi nova faza projekta. Naveo je da se u Ministarstvu radi na "kompenzacijskim modelima". Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kaže da je ovakvo kampanjsko i projektno pokrivanje socijalne skrbi problem domaćeg sustava.

Sektor njege trebalo bi spustiti na lokalnu razinu. Gradovi, općine ili županije trebale bi procijeniti potrebe i osnovati ustanovu za pomoć u kući, smatra Štefica Karačić

- S obzirom na naše regionalne različitosti i nedostupnu mrežu takvih usluga, dobar dio Hrvatske nije u mogućnosti osigurati ljudima starije životne dobi ono što im treba. Mi od projekta do projekta mislimo da smo zadovoljili potrebe, međutim problem ostaje. Vidimo to kad istekne projekt, kao što je sada slučaj. Nisu izgrađene mreže pružatelja pomoći na terenu dok je projekt trajao, pa smo se opet vratili na staro - objašnjava Karačić.

Na pitanje kako uspostaviti sigurniji sustav socijalne skrbi, Karačić odgovara da bi sektor njege trebalo spustiti na lokalnu razinu, na jedinice lokalne i regionalne samouprave. Smatra da bi gradovi, općine ili županije trebale procijeniti svoje potrebe i osnovati ustanovu za pomoć u kući. Ističe da to "nije velika nauka" - to je samo pitanje socijalnog planiranja i procjenjivanja potreba.

- Trebalo bi ići korak dalje. Možda bi se iz kruga gerontodomaćica pojavio netko kao osnivač ustanove za pomoć u kući. Pitanje je kako bi se to moglo financirati i da li bi se radilo po Zakonu o socijalnoj skrbi koji je, doduše, prilično strog. Tamo je postavljen imovinski i prihodovni cenzus, pa vrlo malo ljudi može ostvariti pomoć. Ako netko ima mirovinu od 1.500 kuna, automatski ne ulazi u krug onih koji pomoć mogu dobiti besplatno. Nekim osobama starije životne dobi nije ni primarno da to bude besplatna usluga, oni je ne mogu ni kupiti jer nemaju od koga, pa angažiraju neprovjerene i nestručne osobe za pomoć u kući - objašnjava Karačić. Dodaje da sve što je navela zahtijeva pametnu politiku. Osim toga, žene koje su bile angažirane u projektu "Zaželi" nisu dobile formalnu obuku, odnosno tečaj gerontodomaćice. Imaju veliko iskustvo, stekle su određene vještine, ali nemaju certifikat s kojim bi mogle naći zaposlenje u domovima za stare.

Kampanjsko pokrivanje socijalne skrbi – Štefica Karačić (Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL)

Načelnik općine Dvor Nikola Arbutina objašnjava zašto u njegovoj općini nije jednostavno ostvariti kontinuiranu socijalnu skrb koja bi bila neovisna od europskih davanja. Osnovni problem je novac.

- U Dvoru je i prije bilo najviše socijalnih programa koji zahvaćaju veće skupine pružatelja i davatelja usluga. Najveći problem je što se dešavaju pauze između jednog i drugog programa. Što se tiče financiranja, mora se znati da Dvor nije mala općina. Imamo 64 naselja i 505 kvadratnih kilometara sa šest stanovnika po kvadratnom kilometru. Ne može se ići biciklom do svih korisnika za minimalnu plaću. Nama bi trebalo dosta novaca za plaće i putne troškove, a mi to nemamo. Možemo organizirati pomoć u kuću, ali sredstva moraju biti ili nacionalna ili europska. Slažem se da bi bilo dobro da općine i gradovi to preuzmu jer nema smisla da udruge to rade - govori Arbutina. Naglašava da će zbog rezultata popisa stanovništva općinska blagajna u Dvoru ostati bez četiri milijuna kuna na koje su prije mogli računati. Riječ je o sredstvima fiskalnog izravnanja.

Na području Ervenika kraj Knina, bivša voditeljica projekta Jelena Puača i deset gerontodomaćica pomno osluškuju sve informacije o početku sljedeće faze projekta. Skrbile su o 50 korisnika od kojih većinu njih i dalje povremeno obilaze, bar jednom mjesečno. Neke od njih dobivaju simboličnu naknadu od obitelji korisnika.

- Odlaze samo da ih povremeno pogledaju, pa dok opet ne počne projekt - govori Puača.

Najveći problem programa "Zaželi" u Erveniku su troškovi prijevoza, kao i u svim ruralnim krajevima bez javne prometne mreže. Žene nisu dobivale putni trošak za osobna vozila, pa su putovale po razbacanim selima o svom trošku. Putem projekta su im bili osigurani bicikli, ali to prijevozno sredstvo od koristi je samo u ravničarskim predjelima.

Valerija Barada, izvanredna profesorica na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, inzistira da, kada se govori o projektu "Zaželi", treba govoriti o socijalnim potrebama, a ne o uslugama i provedbi projekta koji je po svojoj naravi ograničenog dometa i trajanja.

- Socijalna potreba postoji stalno. Sve je više starijih ljudi kojima je potrebna trajna skrb i sve je više teško zapošljivih skupina, u slučaju projekta Zaželi, žena srednje dobi koje su dugo nezaposlene. One su ovim projektom dobile priliku raditi i biti socijalno uključene, a oni koji su u potrebi, dobivali su neophodnu skrb. Čim se govori o projektima u području socijalnih potreba, odmah se otkriva sami problem takve logike - naglašava Barada i dodaje da socijalne potrebe nije moguće projektno pokrivati.

- Žene koje žele i mogu raditi nisu nestale, a nisu nestali ni stariji ljudi kojima skrb u svakom slučaju treba. Nije nestalo ni znanje iz civilnog sektora koji provodi ove projekte na lokalnim razinama. Socijalne potrebe i znanje za bavljenje njima neće nestati, ali je financijska linija iz koje se projekt financira presušila. Dakle, nestao je novac, možda volja, spremnost ili strateško promišljanje države da i dalje zapravo samo upravlja provođenjem sredstava za zadovoljenje ove socijalne potrebe. Ako je već država zadovoljenje socijalnih potreba preusmjerila na druge dionike u društvu, ostaje pitanje zašto ne obavlja svoju ulogu, zašto ne pribavlja i posreduje financijska sredstva iz EU u Hrvatsku? - zaključila je Valerija Barada.