Poznato je da Baranjci masovno odlaze iz sredine u koju su, podsetimo, nekada davno dolazili vozovi bez voznog reda prepuni ljudi koji su baš u Baranji pronašli priliku za život dostojan čoveka.

Sve veća izolovanost Baranje ogleda se i u njenoj prometnoj povezanosti. Naime i pored činjenice da između Hrvatske i susedne Mađarske postoji stogodišnja željeznička tradicija, putnički vozovi koji povezuju Beli Manastir, Mađarsku i druge destinacije još uvek su u svojevrsnom ‘stend baj’ modu, pa se iz Baranje u Mađarsku već duže vreme može ići samo s privatnim automobilom.

Šandor Pinter, mađarski ministar unutrašnjih poslova, još je u februaru prošle godine najavio obustavu željezničkog prometa na tri granična prelaza, i to Kotoribi, Koprivnici i Belome Manastiru, a istine radi treba reći da na tim prelazima putničkog međugraničnog prometa nema još od septembra pretprošle godine. Do obustave prometa došlo je zbog migrantske krize. Iako je s vremena na vreme s mađarske strane bilo najava da će međugranični promet biti uspostavljen, do sada je uspostavljen samo teretni koji tri puta nedeljno prolazi kroz belomanastirsku željezničku stanicu, a isto vredi i za privatne operatere.

Za ponovnu uspostavu željezničke linije prema Mađarskoj suglasnost trebaju dati obe države, pa se o ovom problemu ne tako davno razgovaralo na sastanku u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture sa ministrom Olegom Butkovićem, direktorom HŽ infrastrukture Ivanom Kršićem i predsednikom Uprave hrvatskih cesta Josipom Škorićem. U najkraćem, zaključak sastanka, kojem je prisustvovao i belomanastirski gradonačelnik Tomislav Rob, jest da se linija ponovo uspostavi, pa makar i na dva puta nedeljno kako bi studenti koji studiraju u Mađarskoj mogli vozom putovati barem do Mađarbolia gde bi se presedalo.

Za ponovno uvođenje željezničke linije, osim studenata iz Osječko-baranjske županije, zainteresovani su i brojni pripadnici mađarske nacionalne manjine ali i drugi, tim više jer hrvatski deo Baranje sa susedima Mađarima nije povezan ni autobusnim linijama. Iako se za ponovnu uspostavu željezničke linije prema susednoj Mađarskoj trebaju saglasiti obe države ne možemo se oteti utisku da je upravo Hrvatska ta koja bi trebala imati više sluha, pa i po cenu da se radi o (ne)rentabilnoj liniji, jer i da je tako to bi tek bila kap u moru imajući u vidu silna financijska ulaganja u hrvatsku željezničku infrastrukturu koja je dugi niz godina rupa bez dna.