Iza inicijala E.S. (29) i D.Ć. (31) kriju se imena dvojice razbojnika koji su u rujnu i listopadu sijali strah i terorizirali stanovnike južnog dijela Banije, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom. Suradnjom hrvatske i bosansko-hercegovačke policije utvrđeno je da je riječ o dvojici državljana BiH, a njihovo otkrivanje brzo se pročulo Banijom i Kordunom. Stanovnici ovog rijetko naseljenog područja, posebno iz sela Mali Obljaj, Veliki Obljaj i Bojna, napokon su odahnuli, seoska dežurstva su ukinute i život se po malo vraća u normalu.
Pohvatane razbojnike sumnjiči se da su od 1. rujna do 13. listopada počinili ukupno 14 kaznenih djela na području Gline i Topuskog. Riječ je o devet teških krađa, dvije krađe, te po jednom razbojništvu i oštećenju tuđih stvari. Sumnjiči ih se da su u četiri obiteljske kuće u selima Veliki Obljaj, Mali Obljaj i Bojna ukrali dvije motorne pile. Zatim su na njihovom slavnom popisu: prečistač za vodu, sjekira, blanjalica, okretač, ražanj, prijenosno računalo, štapove za ribolov i pribor, mačeta, novčanik s bankovnom karticom i mobitel. Ukupna šteta počinjena ovim kaznenim djelima iznosi oko 50 tisuća kuna.
Dvije motorne pile, prečistač za vodu, sjekira, blanjalica, okretač, ražanj, prijenosno računalo, štapovi za ribolov i pribor, mačeta, novčanik s bankovnom karticom i mobitel su na popisu pokradenog
Većina ukradenih predmeta je pronađena i bit će vraćena vlasnicima – saznali smo od Ive Hranitelj, službenice zadužene za odnose s javnošću Policijske uprave Sisačko-moslavačke. Protiv osumnjičenih, Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku bit će podnijeto i posebno izvješće kao nadopuna kaznenoj prijavi koja će putem međunarodne pravne pomoći biti ustupljena tužilaštvu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje.
Vijest o otkrivanju i hvatanju drskih lopova posebno je obradovala staricu Anku Baljak koja se kod svoje unuke u Glini još uvijek oporavlja od nemilog događaja kada su provalnici, 8. listopada ujutro, ilegalno prešli granicu, provalili u Ankinu kuću, zlostavljali je i ozlijedili, vezali u podrumu i opljačkali. Starica je, oblivena krvlju, jedva preživjela, a spasili su je tek predvečer rijetki slučajni prolaznici koji su čuli zapomaganje. Pomoć joj je ukazana u sisačkoj bolnici gdje su utvrđene ozlijede glave, te veliki pretrpljeni šok.
Čim je Anka Baljak čula da su razbojnici uhvaćeni, odmah se poželjela vratiti svojoj kući, no sa svih strana uvjeravaju je da to baš i nije dobra odluka. Još uvijek osjeća posljedice razbojništva, od prije ima ozlijeđeno koljeno i hoda uz pomoć štaka. Zima dolazi, 80 godina na krhkim leđima dobrano je pritišću i svi joj savjetuju da još malo pričeka kako bi se bolje oporavila. Sve više spominje se i njeno smještanje u dom za stare i nemoćne, no Anka na to samo odmahuje glavom i suznih očiju ponavlja da želi svojoj kući.
- Tamo će meni biti najbolje! Nigdje meni neće biti dobro kao kod moje kuće. Prema meni su svi pažljivi i znam da mi u nekakvom domu ne bi falila dlaka s glave. Bilo bi toplo, redovito bih jela i svi bi brinuli o meni. E, vidite, ja više volim da ujutro u svojoj kućici naložim vatru, sama si spremim nešto za jesti, pa da živim sa svojim brigama i problemima kao do sada. Nije lako, ali je lijepo, jer je to moj život, jedini koji poznajem. Pa, kako bih ja mogla bez onog mog voćnjaka, bez dvorišta, bez svoje tople kuhinje i mačke s mačićima, pa i bez snijega koji će uskoro pasti i donijeti mi nevolje. Nitko ne razumije da to meni nisu neprilike, već svakodnevnica i život koji tako teče već 80 godina - objašnjava starica.
Nikada se Anka nije toliko uplašila kao tog maglovitog jutra. Kao dijete preživjela je strahote Drugog svjetskog rata, teško i mukotrpno djetinjstvo nakon toga, gubitke najmilijih i razne boleštine, posljednji rat i Oluju. Za sve to kaže da nije bilo toliko strašno kao razbojništvo koje su nedavno nad njom počinili. Priča kako su za vrijeme Oluje svi krenuli prema Bosni, selo je brzo opustjelo, a ona se uputila na drugu stranu, prema groblju, kako bi na grobu svog pokojnog sina zapalila svijeću, pa nek’ je ubiju ako je do toga došlo. Hrvatski vojnici tu su je i pronašli, porazgovarali s njom, otpratili je sigurno kući, a ona im je zauzvrat dala paradajza iz vrta i svježih jaja. Neki od tih vojnika danas rade u policiji i ovih dana, kada su na terenu tražili razbojnike, prepoznali su hrabru staricu. Sjetili su se kave koju su kod nje popili, namirnica što im ih je natovarila u rance. Jedan od njih, prije nekoliko dana ju je ponovo posjetio i darovao voće.
Osim što su je zlostavljali i ozlijedili, razbojnici su Anki ukrali mobitel i novčanik u kojemu je bilo 2.700 kuna. Krađa tog, teško ušteđenog novca, više je zaboljela staricu nego udarci koje je primila.
- Mjesecima, pa i godinama, skupljam taj novac od crkavice koju primam. Dio toga je za drva, dio za ‘ne daj Bože’, a dio za prase koje svakog Božića zakoljem i ispečem. Pitate se što će meni samoj pečeno prase? E, pa to baš i nije za mene, niti ja to mogu pojesti. To je vrijeme blagdana i darivanja. Devedeset posto tog odojka pojedu moji gosti i putnici namjernici. Za njih to kupujem i pečem. Kad god netko prođe cestom u ta sveta doba, ja ga pozovem na pečenu prasetinu. Malo pojedemo, prodivanimo, popijemo kavu i dobro se osjećamo. Nema ljepše stvari za čeljade nego kad može nekoga primiti pod krov i ugostiti. Jako sam žalosna što ove godine ne mogu ispeći tog odojka, jer mi je novac pokraden. Taj odojak mi je stalno u glavi i nikako ga ne mogu prežaliti. Valjda ću se oporaviti do onog drugog Božića pa će ponovo zamirisati iz moje kuhinje. - nada se Anka Baljak.
