Na nedavnom šibenskom Festivalu ljevice i alternative (Fališ) sa svojim je posljednjim filmom ‘Fašizam Inc.’ gostovao grčki novinar i redatelj Aris Chatzistefanou, autor dokumentaraca o grčkoj krizi ‘Dugokracija’ i ‘Katastrojka’ koje su vidjeli milijuni ljudi.
U subotu, 20. rujna u Grčkoj se održavaju izvanredni izbori. Kako vidite šanse nove partije Narodno jedinstvo, nastale iz frakcije koja se odcijepila od Sirize nakon što je premijer Aleksis Cipras – unatoč tome što je 61 posto građana na referendumu glasalo protiv – potpisao treći sporazum s predstavnicima eurozone?
Partija je osnovana pred nekoliko sedmica, nemoguće je predviđati. Po anketama, imaju tri do pet posto potpore, ali ne vjerujem anketama jer mislim da se njima pokušava manipulirati i da Narodno jedinstvo može bolje. Mainstream mediji pod kontrolom oligarha napadaju novu partiju, a Ciprasovu vladu podupiru. Shvatili su da im upravo ona treba – socijaldemokratska vlada može nametnuti ekstremne mjere štednje koje vlada desnice ne bi uspjela. U ovom trenutku nitko ne predstavlja 61 posto građana koji su glasali protiv štednje. Inače, referendum je bio jasan izraz klasne borbe – protiv su glasali mladi i siromašni.
Sirizine pogreške
Kako, nakon svega, objašnjavate veliku podršku koju ankete daju Ciprasu?
Nove mjere štednje osjetit će se tek početkom narednog mjeseca, pa je zato inzistirao na što ranijim izborima. Istovremeno se htio riješiti ljevičara u partiji. Predsjednica parlamenta Zoe Konstantopulu sazvala je komisiju za reviziju duga, koja je dokazala da ne samo da nismo u stanju platiti dugove, nego da ih i ne trebamo platiti – dug nastao u dogovorima s Trojkom je ilegalan. Cipras se nikada nije pozivao na rezultate rada te komisije. Grčka ljevica i naročito Siriza pogriješile su predstavljajući Ciprasa kao mesiju, Che Guevaru moderne ljevice, umjesto da su gradili strukturu koja bi mogla donijeti promjene. Mislim da je samo pitanje vremena kada će Cipras izgubiti na popularnosti.
Postoje razne teze, poput one da je Siriza bila naivna zato što od početka nije pripremala plan izlaska iz eurozone. Zašto je, po vašem mišljenju, Cipras popustio pritisku i potpisao memorandum?
Svi pričaju o planu B, a ja nisam siguran ni da smo imali plan A. Vodstvo Sirize je pomiješalo europejstvo i Europsku uniju. Mislili su da će uz pomoć savezništva s drugim lijevim ili socijaldemokratskim vladama promijeniti EU iznutra, što je nemoguće. Unija je zatvaranjem banaka izvela drugi državni udar u Grčkoj. Prvi je bilo postavljanje neizabranog Lukasa Papademosa na mjesto premijera. Poruka je bila da će nas slomiti i da se neće tolerirati niti jedan glas protiv štednje, a potom ćemo morati sve rasprodati. Unija i eurozona su postale instrumenti financijskih institucija. Preko Europske centralne banke nastoje slomiti periferiju i nametnuti neoliberalnu agendu. Jedino oružje Grčke bio je bankrot i izlaz iz eurozone, koja je pravi uzrok dugova. Spajajući ogromne ekonomije poput one njemačke s malim perifernim stvara se jaz u kompetitivnosti koji kreira deficit. Potom se morate zadužiti. U SAD-u ako Kalifornija zapadne u probleme, intervenira federalna vlada. Monetarna unija, bez političke, stvara dugove siromašnih i viškove za Njemačku. Ne radi se o tome da Siriza nije imala plan B, nego o tome da nikada nije razumjela bit eurozone.
Izlazak Grčke iz eurozone, tzv. grexit, nikada nije bio ozbiljno razmatran?
Ne. Cipras je rekao da su tražili izvještaj o posljedicama izlaska iz eurozone, ali kakav će biti izvještaj ovisi o tome tko ga radi. Oko Ciprasa su neki od konzervativnijih ekonomista unutar Sirize. Kostas Lapavicas, profesor na Sveučilištu u Londonu, ekspert je za to područje, a on podupire grexit. Naravno, trebalo se odavno pripremati za bankrot i ono što bi uslijedilo, poput nacionalizacije kolabiranih banaka i oživljavanja proizvodnje.
Kao argument protiv grexita uvijek se navode mogući kaos i masovno nasilje?
Prije pet godina prijetili su nam da ćemo, ako napustimo euro, izgubiti više od 25 posto kupovne moći. Zapravo smo izgubili 36 posto. Prijetili su visokom nezaposlenošću, koja sada iznosi 27 posto i gotovo 60 posto kod mladih. Izgubili smo 25 posto BDP-a – mislim da u povijesti ne postoji zemlja s tolikim padom BDP-a izvan ratnog razdoblja. Prijetili su svime što se zapravo dogodilo. Kao što je Paul Krugman rekao, imamo sve negativne posljedice grexita, a ništa od pozitivnih stvari koje bi donijela nacionalna valuta, poput obnove kompetitivnosti. Priča se i da će nas Turska napasti ili da će siromašni umirati na ulicama. To je propaganda, zbog grexita ne bi izbio građanski rat. Američki ekonomist Mark Weisbrot tvrdi da je pravi razlog pritisku na Grčku strah da bi izlazak iz eurozone bio uspješan, pa bi se i druge zemlje počele odupirati Berlinu. Pod normalnim okolnostima grexit bi mogao biti uspješan, problem je ako vas odluče slomiti kako bi drugima pokazali lekciju.
Zlatna zora kao alat
Cipras se pozivao na to da su, unatoč memorandumu, sačuvane barem neke socijalne mjere. Kakav je položaj najsiromašnijih pod Sirizom?
Nisu mnogo napravili po tom pitanju. Nevladine organizacije tvrde da je PASOK bolje rješavao pitanja imigranata. Ne iz uvjerenja, nego je ta partija jednostavno organiziranija. Naravno, sve je bolje od Nove demokracije koja je planirala zatvoriti granice. Siriza nije podigla minimalnu plaću niti je ispunila druga obećanja, poput onog da nećete izgubiti kuću zbog dugova bankama. U središnjoj Ateni postoje džepovi siromaštva u kojima vlada takva humanitarna kriza da grčke nevladine organizacije zatvaraju svoje urede u Africi i sele se u Atenu. Izgubili smo stotine tisuća obrazovanih profesionalaca, koji odlaze u Ameriku i Njemačku, koja profitira od svih aspekata krize. Ni nova javna televizija nije onakva kakvu biste očekivali od lijeve vlade, to je zapravo državna televizija. Nisu ispunili obećanje da će se boriti protiv oligarha koji kontroliraju mainstream medije.
Film ‘Fašizam Inc.’ govori o potpori kapitala usponu fašizma u Njemačkoj i Italiji te uspoređuje dvadesete godine s današnjom Grčkom. Koliko je jaka nacistička stranka Zlatna zora?
Bojim se rečenice Waltera Benjamina da je svaki fašizam posljedica neke neuspjele revolucije. Prosječnom građaninu Grčke Siriza je predstavljala ljevicu. Sada se osjećaju izdanima i potražit će drugu snagu, makar se ona samo pretvarala da je antisistemska. Moglo bi biti opasno ako Zlatna zora zaigra na tu kartu, iako su fašisti u parlamentu podupirali privatizacije i ostalu neoliberalnu agendu. Srećom, ne zastupaju izlazak iz eurozone, da se postavljaju poput Nigela Faragea ili Marine Le Pen bili bi opasniji. Imaju oko šest posto potpore. Treba vidjeti hoće li ekonomske elite, u slučaju da ih ugrozi masovni lijevi pokret, upotrijebiti Zlatnu zoru kao alat.
