Iako je prošlo više od trideset godina otkako je u Glini održana javna prezentacija o arheološkim nalazištima na Baniji, nedavno predavanje o istoj temi privuklo je pozornost tek malobrojnih građana. Glinski pododbor SKD-a Prosvjeta pozvao je karlovačkog arheologa Lazu Čučkovića da govori o istraživanjima u okolici Gline i novim znanstvenim spoznajama vezanima uz njih, no malo je, nažalost, bilo onih koji su željeli doznati više o bogatoj prošlosti svoga kraja i životu onih čije gene i danas nose u sebi.
- Najvažniji je lokalitet, kojim se već pet godina intenzivno bavimo, u selu Bojna na mjestu kamenoloma iz kojeg se i danas eksploatira kamen, što je uvelike uništilo dio nalazišta. Tu je i dio s nizom zaštićenih arheoloških ostataka koje upravo intenzivno istražuje Restauratorski zavod Hrvatske: riječ je o nalazištu iz eneolitika, dakle otprije šest tisuća godina, pa sve do srednjovjekovnog doba. Rezultati istraživanja bit će u cijelosti objavljeni u monografiji koja izlazi sredinom sljedeće godine. Prema svemu sudeći, bit će to svojevrsna senzacija, riječ je o zaista bogatom nalazištu - kaže za Novosti Čučković.
Čini se da su u Ministarstvu kulture spoznali vrijednost i zanimljivost lokaliteta, pa je novac za istraživanje u cijelosti osiguran, što se ne može reći i za druga, vrlo brojna arheološka nalazišta u ovom kraju. Nalazište na Turskoj kosi, desetak kilometara od Gline, ucrtano je prije pet godina velikim slovima na arheološku kartu svijeta, jer su ondje u jednom od 13 otkrivenih grobova pronađeni posmrtni ostaci žene uz koju su položeni nakit i metalno oglavlje iz 5. stoljeća pr.n.e. Rezultati analize, provedena u svjetski poznatom Arheološkom institutu u Mainzu, nadmašili su sva očekivanja.
Prema Čučkoviću, koji Tursku kosu kontinuirano istražuje dulje od 30 godina, to su prvi fizički ostaci Kolapjana, etničke skupine koja je živjela uz rijeku Kupu. O njihovu se postojanju u ovim krajevima dosad samo nagađalo, a jedini opipljivi dokazi bili su zapisi Rimljana koji su kasnije naseljavali isto područje. No, s otkrićem grobova postalo je posve izvjesno da su Kolapjani doista ovdje živjeli.
- Ekspertizom u Arheološkom institutu Rimsko-germanskog središnjeg muzeja u Mainzu potvrđeno je da je u grobu sahranjena žena s jedinstvenim, dosad neviđenim oglavljem. Otkriće dvaju pletenih rogova s metalnim ukrasima okićenima jantarnim i staklenim perlama prava su senzacija u svijetu arheologije, jer takvo ukrašavanje nikad dosad nije bilo pronađeno. Pokojnica uz koju je bio nakit živjela je na prelasku iz brončanog u željezno doba, kada su talionice željeza i radionice oružja bile itekako važne strateške djelatnosti. Zahvaljujući željeznom oružju, ratovi su se s lakoćom dobivali, a uz pomoć oruđa od tog metala zemlja se i brže i bolje obrađivala. Zato su u dobro skrivenim naseljima ‘metalci’ talili željeznu rudaču, a upravo takvo naselje bila je i Turska kosa. Obližnji termalni izvori zasigurno su pridonijeli nastanku i razvoju velikog naselja Kolapjana, za koje pretpostavljam da je bilo u samom središtu današnjeg Topuskoga, na Nikolinu brdu. Prodorom rimskih legija, pola stoljeća prije Krista, Kolapjani nestaju s lica zemlje, a s njima i njihova kultura. Ipak, pronalazimo njihove tragove - tumači Čučković.
Sve to, a i puno više, mogli su doznati svi koji su posjetili predavanje u organizaciji SKD-a Prosvjeta. Nevelik interes ipak nije pokolebao organizatore da i dalje nastoje upoznati ovdašnje stanovništvo s arheološkim draguljima pronađenima u glinskoj okolici.
- Cilj nam je upoznati građane Gline s njihovom poviješću i aktualnim arheološkim istraživanjima. Ovo je bilo prvo predavanje o toj temi, a planiramo organizirati još niz susreta arheologa i građana, koji će, nadamo se, biti zanimljivi i školama, odnosno školarcima i njihovim učiteljima. Vrlo važnim dijelom predavanja smatramo i to što na njima svi prisutni mogu postaviti pitanja arheologu te iznijeti svoja iskustva i spoznaje, čime se itekako može pridonijeti otkrivanju novih nalazišta i lokaliteta - zaključio je Nikola Miljević, predsjednik Prosvjetina glinskog odbora.
