Nedavno je na nekoliko lokacija u Hrvatskoj, uključujući Zagreb, Rijeku i Koprivnicu, izveden vaš rad "Spomenici sviraju". O čemu je riječ u ovom projektu koji tematizira javnu plastiku iz doba socijalizma i koji je tematski povezan i s vašim teorijskim radom odnosno doktoratom?
"Spomenici sviraju" projekt je kojim na spomenicima NOB-a organiziramo participativne koncerte. Ovim koncertima spomenike istovremeno pretvaramo u glazbeni instrument, u glazbenika, scenografiju koncerta, ali i gledatelja koncerta. Spomenik ozvučimo mikrofonima i dajemo mogućnost okupljenim gledateljima i prolaznicima da na participativnom koncertu sudjeluju uz udaraljke, koristeći spomenik kao instrument. Naime, budući da su spomenici izrađeni od bronce s praznom unutrašnjošću, djeluju kao izvrsni i jedinstveni instrumenti visoke kvalitete zvuka. Zvuk se prenosi iz mikrofona u višekanalnu miksetu, gdje dizajner zvuka moderira zvukove, tako da dobijemo svojevrsnu eksperimentalnu kompoziciju noise / electro / industrial / ambiental tipa. Kompozicija koja nastaje izvedbom stvorena je in situ u realnom vremenu, participativna je, uz sudjelovanje svih zainteresiranih prolaznika i gledatelja. Svaka od tih kompozicija uvijek je jedinstven i neponovljiv događaj u javnom prostoru. Interesantno je i to da sam rad evoluira, svakom izvedbom postaje sve bolji. Po meni, spomenici su početak ljudske kulture, oni su ono što nas je odijelilo od životinjskog svijeta. Oni su jedan od prvih oblika simbolizacije. Naravno, ako tako gledate svijet, to utječe i na vaše umjetničko djelovanje. To se vidi i u projektu "Spomenici sviraju". Spomenici su od početka ljudske kulture bili povezani s glazbom. Čak je i Stonehenge, po novim istraživanjima, korišten kao ogromni glazbeni instrument i pojačivač zvuka. Kada proučavate spomenike, ono što vas osupne jest koliko su dubinske potrebe čovjeka ostale iste. Jedna od njih je potreba za spomenicima, za njihovom izgradnjom, njihovim rušenjem. Možda i za sviranjem po njima.
S obzirom na to da je riječ o javnim umjetničkim akcijama, kakve su bile reakcije publike i prolaznika?
Reakcije su izvrsne. Poznata je ona rečenica Roberta Musila da ništa nije nevidljivije od spomenika, oni su paradoksalni objekti koji su često stvoreni tako da se ističu u prostoru, a na kraju postaju sasvim nevidljivi. Jedini trenutak kada su vidljivi jest kada ih se postavlja i kada ih se ruši. To je posebno istinito u slučaju spomenika "Strijeljanje talaca" kipara Frana Kršinića na kojem smo radili prvi koncert, a koji se nalazi preko puta Umjetničkog paviljona. Od 1954. taj spomenik stoji u Zagrebu, popriličnih je dimenzija i svejedno je sasvim nevidljiv, većina Zagrepčana i ne zna da postoji. Kada ozvučimo spomenik u javnom prostoru i kada se ljudi počnu skupljati, on postaje vidljiv. I distanca između spomenika i običnog života, koja je uspostavljena postamentom, se gubi. Ljudi počinju primjećivati spomenike, počinju svirati na njima, igrati se njima. U mnogim jezicima glagol igrati znači i svirati, u našem jeziku još imate tu vezu u kajkavskim krajevima gdje riječ igrati znači svirati. Isto je u slovenskom jeziku, engleskom. Ljudi počnu svirati i odjednom postaju znatiželjni, zanima ih kakav će zvuk proizvesti ako udare tu, a kakav kada lupe negdje tamo, kakav ako lupe po ruci, kakav ako lupe po nozi. Djeca su, naravno, posebno zainteresirana, ona istražuju spomenike ne samo udaraljkama nego čitavim tijelom, penjanjem po postamentima i samom spomeniku.
Osim u umjetnosti, aktivni ste i u politici. Svojevremeno ste se kandidirali za koprivničkog gradonačelnika, a nedavno ste postali i stranački aktivni. Možemo li očekivati vaše nove kandidature na lokalnim izborima iduće godine?
Svi smo mi aktivni u politici, samo je pitanje da li smo svjesni toga ili ne. Odbijanje političkog angažmana ili neizlazak na glasanja je u pravom smislu političko djelovanje, često usmjereno protiv interesa onih koji takvo djelovanje provode. Svakako ću se nastaviti boriti za promjene u društvu, a koju formu će to djelovanje uzeti ovisi o političkim okolnostima, koje se stalno mijenjaju. To je najljepši aspekt politike, stalna promjena okolnosti i traženje najboljeg odgovora na tu situaciju u smjeru dostizanja političkog cilja.
