Povodom predsjedanja Hrvatske Odborom ministara Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava sačinio je zanimljiv profil Hrvatske?
Hrvatska je diplomacija odlučila da će prioriteti našega predsjedanja biti: borba protiv korupcije, decentralizacija u kontekstu jačanja lokalne uprave i samouprave, zaštita kulturne baštine i kulturne rute te učinkovita zaštita prava nacionalnih manjina i ranjivih skupina. Pomalo je licemjerno da dva od postavljenih prioriteta, dakle zaštita prava nacionalnih manjina i zaštita žena i djece, koji/e pripadaju ranjivim skupinama, upravo na početku mandata bivaju ugrožena masovnom mobilizacijom kojom se traži otkazivanje Istanbulske konvencije te smanjenje prava nacionalnih manjina na političku participaciju. Ipak, to nije jedina neusklađenost vanjskopolitičkih ciljeva Hrvatske u području zaštite ljudskih prava i ostvarivanja ljudskih prava unutar države.
Građani u nemalom broju tuže Hrvatsku zbog kršenja prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava?
To što građani tuže Hrvatsku zbog kršenja ljudskih prava moguće je sagledavati iz dva kuta. Prvi je pozitivan: svjesni su da postoji nadnacionalno tijelo koje im štiti prava. Drugi je prevladavajući i negativan, jer znači da se ljudska prava krše u Hrvatskoj mnogima i da su građani/ke prisiljeni obraćati se međunarodnom pravosudnom tijelu jer su domaće pravosuđe i institucije prekršile ili propustile ostvariti njihova ljudska prava.
Osim novčanih odšteta, neke sudske presude protiv Hrvatske dovele su i do nekih poboljšanja?
Presude kojima su utvrđene povrede prava zajamčenih Konvencijom oslikavaju stanje društva. Naime, u više od polovice presuđenih predmeta protiv Hrvatske radilo se o povredi prava na pravično suđenje. To govori da imamo neučinkovit pravosudni sustav. Ukoliko nema mogućnosti efikasne sudske zaštite, prava koja štite Ustav i zakonodavstvo nije moguće cjelovito i pravovremeno ostvarivati. Pravo na pravično suđenje u praksi Europskog suda interpretira se kao pravo na pristup svim sudskim tijelima i institucijama pravosudnog sustava. Krši li se ono sustavno i dugotrajno, što broj presuda protiv hrvatskih pravosudnih tijela potvrđuje, znači da nefunkcionalan pravosudni sustav generira mnoge druge povrede ljudskih prava.
