Christiania je legalizirani skvot na području bivših vojnih baraka u neposrednoj blizini centra Kopenhagena. Karakterizira ga decentralizirana demokratska struktura i samoupravna autonomna praksa – sastoji se od 14 samoupravnih područja, a sve odluke koje se tiču cijele Christianije donose se konsenzusom na zajedničkom sastanku. Stanovnici su kolektivno odlučili o zakonima kojima se, među ostalim, zabranjuju osobni automobili, neprobojna odjeća, teške droge, oružje, nasilje... Proglasili su se autonomnim entitetom unutar Danske. Struktura zajednice kompatibilna je s tradicionalnim anarhizmom i predstavlja pomak od individualizma najistaknutijeg danskog anarhista, Jean-Jacquesa Ipsena (1856. – 1936.) prema više kropotkinovskom naglasku na zajednici i dobrovoljnoj suradnji. Svi plaćaju istu "rentu" u zajedničku kasicu, bez obzira na to u kakvoj zgradi ili kući žive, a kuće ne mogu posjedovati ni prodati. Danas u Christianiji živi oko 900 ljudi. Iako u komuni ima stanovnika sa značajnim prijavljenim dohotkom, dvije trećine njih ili primaju socijalnu pomoć ili nemaju registrirane prihode.
Područje bivše vojne baze skvotirano je 1971. U početku su stanovnici Christianije pokušali razgovarati o svim problemima na Fællesmødeu, zajedničkom sastanku, prije nego što su shvatili da je preteško raspravljati o svakom pojedinom pitanju s cijelom zajednicom
Područje bivše vojne baze skvotirano je 1971. U početku su stanovnici Christianije pokušali razgovarati o svim problemima na Fællesmødeu, zajedničkom sastanku, prije nego što su shvatili da je preteško raspravljati o svakom pojedinom pitanju s cijelom zajednicom. Godine 1972. usvojen je fleksibilniji lokalni sustav, koji je podijelio upravljanje na manje jedinice, pri čemu je zajednički sastanak služio kao krajnje upravljačko tijelo za pitanja relevantna za sve članove zajednice – primjerice, pitanja nasilja, pregovora s državom i zajedničkih fondova i resursa, dok je lokalno upravljanje preneseno na četrnaest Områdera ili područja. Uvelike određena geografijom i u rasponu od devet do 80 stanovnika, područja se bave lokalnim pitanjima, od odabira novih stanovnika do planiranja sustava grijanja i kanalizacije. Ona također upravljaju lokalnom stambenom politikom. Svako područje imenuje blagajnika, kao i kontakt osobe za stanovnike i ekonomiju, koji su delegirani predstavnici na zajedničkom sastanku i drugim upravnim tijelima.
S vremenom je Christiania razvila specifične birokratske strukture. Kontakt skupina je tijelo formirano za upravljanje vanjskim odnosima s općinom i danskom državom, Ured za gospodarstvo održava veze s poduzećima i upravlja plaćanjem za građevinske projekte, dok Ured za izgradnju upravlja velikim projektima izgradnje i razvoja zajednice. Christiania je obilježena (ponovnom) prilagodbom i mutacijom – povijesne građevine prisvojene su za nove svrhe, mobilne kućice, nomadski karavani i kombiji postali su stalne kuće, a mnoge samoizgrađene kuće u rezidencijalnom dijelu skvota pozivaju se na tradicionalne "narodne" stilove.
Grafiti na zidovima skvotiranog kvarta (Foto: Wikimedia)
Mnogi autori smatraju izvanrednim da već nekoliko desetljeća gotovo potpuno dekomodificiran prostor opstaje u središnjem dijelu europske prijestolnice, unatoč zanimanju developera i investitora. Međutim, dovela bih u pitanje "potpunu dekomodifikaciju" Christianije. Prostor se čini znatno više pogođen komercijalizacijom, turistifikacijom i "hipsterifikacijom" od sličnih skvotova, legalnih ili ilegalnih, u gradovima kao što je čak i gotovo potpuno gentrificirani Berlin. Christiania se svrstava među tri najveće turističke atrakcije u Danskoj, a s obzirom na to da se radi o kompaktnoj zajednici koja se nalazi na relativno malom, centralnom području, za razliku od skvoterske scene u Berlinu, koja je raširena i raspršena među nekoliko četvrti, postala je de facto turističko odredište reklamirano kao autonomna alternativna kulturna zona – imajmo na umu da većina turista dolazi kako bi konzumirali marihuanu u slavnom Pusher Streetu. Skvotovi u Berlinu puno su više usmjereni na ekonomiju dijeljenja i uzajamnu pomoć, kroz "besplatne dućane", "pučke kuhinje" gdje svatko plaća koliko može, besplatne radionice i događaje, dok kafići, restorani i barovi u Christianiji ne samo da djeluju kao standardni privatni biznisi (ma koliko "alternativni" i "autentični"), nego su cijene hrane i pića, kao i koncerata, na njenom području tek nešto manje od i inače astronomskih cijena u ostatku grada. Tek ćemo u rezidencijalnom dijelu Christianije, u šumama i livadama sjeverno od turističkog dijela, gdje malo koji posjetitelj zaluta, naći uistinu "dekomodificirani" prostor – iako ga danska država ometa, tu opstaju samoizgrađene kuće, "uradi sam" vrtovi, djećji vrtići i životni prostori kao demonstracija alternativnog stila života, nekapitalističke ekonomije, kolektivnog stanovanja i direktne demokracije. Sve to u doba kada su, nakon neoliberalnog obrata i nakon nazadovanja države blagostanja, središta gradova u Danskoj pretvorena u Disneylande. Toliko je skupina i pojedinaca koji su marginalizirani i izbrisani u vizijama Kopenhagena kao "poduzetničkog grada" i "lokomotive za razvoj cijele Danske" – to su stanovnici koji se ne uklapaju u diznijevski "kreativni grad" i istisnuti su iz centra grada. Christiania prihvaća i slavi one na marginama. To je hipijevski nadahnuta, utopijska zajednica, "revolucionarni otok u kapitalističkom oceanu". Skvoteri Christianije prakticiraju "prefigurativnu politiku" na koju se David Graeber pozivao u mnogim svojim djelima – načine na koje aktivisti utjelovljuju i kreiraju, kao dio svog aktivizma, društvene zajednice i prakse koje žele vidjeti u budućnosti i u širem društvu. Provodeći anarhistički moto "činimo nešto ovdje i sada", umjesto da čekaju neku daleku, buduću utopiju, predstavljaju protumoć državi ("counter-power" o kojoj je pisala Naomi Klein) i dokazuju da je drugačiji svijet moguć.
Provodeći anarhistički moto "činimo nešto ovdje i sada", umjesto da čekaju neku daleku, buduću utopiju, predstavljaju protumoć državi ("counter-power" o kojoj je pisala Naomi Klein) i dokazuju da je drugačiji svijet moguć
Članovi danske akademske zajednice i intelektualci u Christianiji su vidjeli priliku za istraživanje mogućih alternativa kapitalističkoj ekonomiji i konvencionalnom, autoritarnom urbanom planiranju države blagostanja. Autonomne urbane zajednice i radikalni demokratski eksperimenti i oaze kao što je Christiania nalaze se na mjestima gdje "unutar dominantnog društva postoje pukotine u kojima se druge stvarnosti počinju oblikovati", kao što kaže urbanistkinja Leonie Sandercock. Direktna demokracija i neplanski urbanizam Christianije evoluirali su postupno i organski. Pod utjecajem hipi-ere i studentskih pokreta 1968, kao i postmodernizma, arhitekti su uključili aspekte Freetowna u suvremeno planiranje: sudjelovanje pojedinaca, korisnika i stanovnika, vrijednosti individualnosti, inovativnosti, kreativnosti, osnaživanja; mješovite funkcije, održiva rješenja, lokalne demokracije, ponovne uporabe i očuvanje povijesnih struktura... Buntovnički stav iz 1968. ugrađen je u moderno potrošačko društvo. Članovi neoliberalnog korporativnog svijeta branili su Christianiju, ponavljajući mantru o kreativnom gradu, naglašavajući važnost inovacije i identiteta u urbanoj konkurenciji. U ekonomiji usluga i znanja kopenhagenski "freak" dodaje posebnu vrijednost gradu. Ponavljam, to je treća najveća turistička atrakcija Danske. Riječima direktora službene gradske turističke organizacije Wonderful Copenhagen: "Christiania je nevjerojatno važna za brend Kopenhagena na međunarodnoj razini. Ako danska prijestolnica želi zadržati svoj brend cool, tolerantne metropole, ključno je da se Christiania i dalje može nazivati Freetownom."
Panoramski pogled na bivšu vojarnu (Foto: Wikimedia)
Stanovnici Christianije su od početka zadržali krhki status "društvenog eksperimenta", često pod prijetnjom konzervativnih danskih stranaka. Brojni stručnjaci i javni intelektualci branili su je kao "laboratorij" za razvoj alternativa postojećim oblicima državne regulacije društvenih problema. Socijaldemokrati su tvrdili da ona državi štedi novac brinući se za značajan broj pojedinaca koji bi inače bili pod skrbi javnih institucija. To je vrsta obrane koju stanovnici i pristaše Christianie mogu koristiti kako bi je zagovarali i legitimizirali u očima društvenog mainstreama – jer ona obavlja funkcije koje su od ogromne pomoći za društvo u cjelini.
Freetown je zona tolerancije i sustav podrške za one koji su napustili školu, "čudake", seksualne i rodne manjine, marginalizirane grupe kao što su Grenlanđani, beskućnici, siročad, pojedinci koji se ne uklapaju u javni sustav socijalne skrbi. Christiania pruža "prostor za nekonvencionalnu proizvodnju subjektivnosti", kao što piše istraživačica arhitekture i urbanizma Signe Sophie Bøggild.
Zaključno, riječima Aska Katzeffa i Leenderta van Hoogenhuijzea iz knjige "The City is Ours" ("Grad je naš"), Christiania je "kolektivni oblik života koji negira atomizaciju suvremenog društva; egalitarne i antiautoritarne strukture stoje izvan normalnih hijerarhijskih odnosa umjesto da ih reproduciraju". Samim time što jednostavno nastavlja postojati, pokazuje da je drugačiji svijet moguć – drugačiji način življenja, odnosa prema ljudima i okolini. Kao urbana utopija usred hipergentrificiranog neoliberalnog grada, njezina je vrijednost za nas kao posjetitelje, građane, urbaniste ili promatrače nemjerljiva. To je manjkava utopija, ne toliko nekomercijalizirana kakvom se možda želi predstavljati – područje oko Pusher Streeta funkcionira samo kao "alternativna", gruba varijanta tipične komercijalne gradske ulice. Međutim, gledano u cjelini, a posebice njezina mirna i idilična rezidencijalna područja daleko od turističke gužve, teško je zamisliti uspješniji anarhistički eksperiment od Christianije.
