Negirajući da je Gubec kao ‘seljački kralj’ okrunjen usijanom krunom i raščetvoren povjesničar Branko Čičko, tvrdi: ‘Ambroz, a ne Matija Gubec, bio je tek jedan od ljudi u vodstvu Seljačke bune, ili kako se kaže, slučajni junak. U priču je ušao tek sredinom 19. stoljeća’.

- Pogrešan je mit koji je koristio August Šenoa u romanu ‘Seljačka buna’, i njime je napravio veliku štetu utvrđivanju istine o seljačkoj buni. Mit o Gupcu, kojeg je Šenoa prikazao kao vođu seljaka i borac za pravedno društvo protiv stranih eksploatatora, koristili su HSS-ovci 30-ih godina, a onda i partizani - rekao je Čičko.

Seljačka buna 1573. godine obilježena je mitovima koji se drastično razlikuju od povijesnih izvora - rekao je Čičko na predavanju ‘Žumberački uskoci i Seljački križarski rat 1573. godine’, održanom u Biblioteci ‘Prosvjete’ u Zagrebu.

- Značajni dokumenti o Seljačkoj buni koja je krajem januara 1573. godine zahvatila dijelove Hrvatske i Slovenije ne potkrepljuju tezu o ekonomskim razlozima bune. Štoviše, iz šest metara dugog svitka na kojem su iskazi 500 seljaka sa susedgradsko-stubičkog vlastelinstva, kojim je vladao Franjo Tahi, vidi se da razlog bune nije bio ekonomsko iskorištavanje. Vidi se i da su na stubičkom dijelu posjeda kmetovi bili relativno imućni, a da je buna zapravo počela na cesargradskom posjedu kojim je vladala porodica Erdedi - rekao je Čičko.

Središte zbivanja bio je trokut Krško-Okić-Klanjec dok se kod Stubice odigrala tek jedna od većih bitaka. Ustanici kojima je na čelu bio vojnik Ilija Gregorić za koga u nekim dokumentima piše da je bio pravoslavne vjere, nastojali su se spojiti sa Žumberkom i pridobiti tamošnje uskoke koji su, kao vojnici, tokom mira bili u besparici. ‘Vlasti su shvatile značaj uskoka i platile im da pomognu u gušenju bune’, naveo je Čičko.