Prema odluci Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine u dogledno će se vrijeme preimenovati ukupno devet zagrebačkih ulica koje nose imena ustaških dužnosnika i onih neposredno povezanih s tim zločinačkim režimom. Prije toga pozitivna mišljenja o preimenovanjima dostavila su i Vijeća gradskih četvrti Črnomerec i Peščenica – Žitnjak, na čijem se području nalazi većina ulica, dok se vijećnici četvrti Gornja Dubrava, (gdje većinu čine oporbeni vijećnici platformi Možemo!) protive preimenovanju tamošnje ulice nazvane po Vladimiru Jurčiću, profesoru i književniku koji je sudjelovao u indoktrinaciji mladeži, pisao ustaške koračnice u kojima je slavio poglavnika Antu Pavelića, a čijim je imenom uz ostalo imenovana i jedna bjelovarska ulica. Premda se dakle ne slažu s preimenovanjem ono je, prema riječima Rade Borić, predsjednice zagrebačkog Odbora posve izvjesno, s obzirom na to da je u odbijenici u kojoj je stajalo da prijedlog nakon rasprave nije prihvaćen, nedostajala bilo kakva argumentacija.
Premda se, također donedavno, na listi preimenovanja nalazila i ulica nazvana po Petru Grgecu, književniku i profesoru Nadbiskupske gimnazije na području četvrti Trnje, Novostima je potvrđeno da se dodatnim istraživanjem njegova lika i djela ipak od te nakane odustalo. Inicijativu za preimenovanjima ulica, i to ne samo u Zagrebu, pokrenuli su Svjetski židovski centar i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, uz ekspertizu povjesničara Ive Goldsteina i Hrvoja Klasića.
Konačnu odluku o preimenovanjima donijet će zastupnici Skupštine Grada Zagreba u kojem platforma Možemo! ima većinu od 27 zastupnika, a nakon što se na temelju Zakona o naseljima provede javna rasprava u trajanju od 30 dana. Također Grad Zagreb platit će svim građanima trošak izrade novih osobnih dokumenata.
- Došlo je konačno vrijeme da Zagreb ponovno postane nepokoreni grad. Predugo smo se pravili da ne vidimo što se od 1990-ih dogodilo voljom tadašnje politike, koja je nastojala obrisati tragove ljudi koji su od njega upravo i učinili nepokoreni grad. Ovim smo se odredili da je u temelju i Zagreba i Hrvatske antifašizam. Nadamo se da će i drugi gradovi i mjesta slijediti taj primjer, što se prema svemu čini i da hoće - kazala je Rada Borić.
Novosti su već pisale o spornim nazivima ulica u Zagrebu. Podsjetimo, u četvrti Črnomerec preimenovat će se četiri ulice s čime je suglasna većina tamošnjih vijećnika: ulice koje nose imena Franje Nevistića, Ivana Oršanića, Srećka Karamana i Branka Klarića, odreda manje ili više istaknutih dužnosnika zločinačke NDH. U tim ulicama ukupno stanuje zamalo 240 građana.
Prijedlog za onodobno imenovanje tih ulica koje je na koncu i provedeno 27. lipnja 1995., tadašnjoj Komisiji za imenovanje naselja, ulica i trgova, kojom je predsjedao hadezeov Hrvoje Hitrec, podnijela je Hrvatska matica iseljenika, kojom je pak ravnao predratni kanadski emigrant Ante Beljo, zastupnik HDZ-a u dva saborska mandata i 1991. pomoćnik ministra informiranja. U obrazloženju Komisiji Beljo je, primjerice, ovako opisao ulogu Ivana Oršanića, nekadašnjeg državnog tajnika za promidžbu i zapovjednika Ustaške mladeži: "Za vrijeme NDH odgajao je mladež u duhu kršćanske civilizacije, socijalne pravde i domoljublja".
Iz četvrti Črnomerec već su uputili nove prijedloge za nazive ulica koje bi dobile istaknute dramske umjetnice: Mija Oremović, Eliza Gerner, Božena Begović (književnica, prevoditeljica i prva spikerica Radio Zagreba), Božena Kraljeva i Sidonija Erdődy Rubido, prva hrvatska operna primadona.
Nakon punih 28 godina vijećnici četvrti Peščenica – Žitnjak jednoglasni su u odluci za preimenovanje četiriju ulica u četvrti Peščenica – Žitnjak, odnosno u Ivanjoj Reci: riječ je o ulicama nazvanima po Vladimiru Arku, Filipu Lukasu, Ivanu Šariću i Antunu Bonifačiću. U kratkim biografijama što su ih inicijatori priložili zagrebačkoj lokalnoj samoupravi, očigledno je da su spomenuti obnašali visoke dužnosti ili bili uvažene ličnosti marionetske NDH. Primjerice, Antun Bonifačić, potpredsjednik Društva hrvatskih književnika od 1941. radi u Odjelu za kulturne veze pri Ministarstvu vanjskih poslova NDH. U emigraciji 1973. postaje vođa Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, kako je Pavelić preimenovao ustaški pokret u drugoj emigraciji. Istovremeno ime Filipa Lukasa, čija su djela odraz njegovih veličanja NDH nosi i jedna ulica u Zadru, kao i osnovna škola u Kaštel Starom, odakle je rodom.
- Iz te četvrti još nisu predložili nova imena, pa ćemo im sugerirati da izaberu iz postojećeg Fonda imena. Predlažem da poput četvrti Črnomerec predlože zaslužne žene i na taj način poprave postotak ulica imenovanih po ženama - kazala je Rada Borić.
Također, kao što smo već natuknuli, inicijatori preimenovanja ulica upozorili su i na druge gradove i mjesta čije ulice nose sporna imena. Tako primjerice jedna ulica u Dalju u općini Erdut nosi ime Josipa Astaloša, nekadašnjeg osječkog župnika i ustaškog tabornika. Astaloš je sudjelovao i u prekrštavanju Srba, a javno je smaknut 5. kolovoza 1945. Znamo li da Srbi i danas čine većinu u tom gradiću, doista čudi kako Astaloš i dalje ima ulicu u Dalju. U Dubrovniku su dvije ulice imenovane po ustaškim dužnosnicima Petru Bakiću i Anti Sugji. Doglavnik Mile Budak još "stanuje" u Dragama, Vinkovcima, Pagu, Jasenicama, Vrani, Svetom Roku – Lovincu, Raščici – Klakaru, a po njemu je nazvan i jedan mul u Bilicama. Kao visoki agitator ustaškog pokreta Šime Debelić ima ulicu u Vinkovcima, ustaški pukovnik Vladimir Kren u mjestu Davor, a Julije Makanec, stožerni pobočnik u Ustaškom stožeru Bilogora u Bjelovaru. Ulice u Petrinji i Župi dubrovačkoj pak i dalje nose ime Vinka Nikolića, nekadašnjeg stožernog pobočnika za uljudbu u ustaškom stožeru za Zagreb.
Povjesničar i vijećnik SDSS-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Nikola Vukobratović za Novosti je kazao da je uklanjanje ulica nazvanim po ustašama signal javnosti da taj oblik fašizma nije prihvatljiv niti može biti platforma za buduće politike što bi mnogi na ekstremnoj desnici htjeli.
- Treba pozvati i druge gradove i općine da učine što prije isto kako bismo krenuli razvijati pozitivne kulture sjećanja kroz imenovanja ulice, tako da se one imenuju po žrtvama, pozitivnim ličnostima i stvarima iz naše prošlosti - rekao je Vukobratović.
No dok neki konačno miču, drugi i dalje promiču. Primjer je nedavna misa u Macelju za poginule na Bleiburgu i Križnom putu. Dio okupljenih nije se pritom zbunio prisustvom premijera i članova Vlade, mahalo se zastavama s natpisom "Za dom spremni" s prvim bijelim poljem, oznakama Domobrani 1941., i drugim inkriminiranim insignijama.
- U javnim komemorativnim praksama konfuzija je prisutna desetljećima i posljedica je nesposobnosti naših političkih elita da nađu nešto pozitivno na što bi se mogli referirati ili ponuditi novi pozitivni narativ. Tako se sve svodi na različite oblike viktimologije koja onda ulazi u kontradikcije. Tako malo osuđujemo ustaški režim, pa malo plačemo za njim. No i druge zemlje posebno na istoku Europe imaju takvih ideoloških konfuzija. Indikativno je ipak koliko su naša društva nesposobna gledati u svjetliju budućnost - kazao je Vukobratović.
- Ako država s jedne strane 22. juna slavi hrvatsku vojsku koja nas je oslobodila od fašizma, pa u komemoraciji za Bleiburg plače za "hrvatskom vojskom" koja je stradala od antifašizma, onda tu očito nešto ne štima. Jedini rezultat je naposljetku normalizacija historijskog fašizma, koja dugoročno jako loše utječe na demokratske perspektive društva - sumirao je Vukobratović.
