Početkom veljače navršila se 60. godišnjica američkog ekonomskog embarga protiv Kube, najdugovječnijih sankcija protiv neke zemlje u suvremenoj povijesti. Okrugla obljetnica događa se u trenutku kada se zemlja bori s rastućom inflacijom i kroničnim nestašicama, ali i u situaciji globalne pandemije u kojoj je, sankcijama unatoč, uspjela razviti vlastita cjepiva protiv Kovida-19. Sveobuhvatni set mjera protiv Kube, ozakonjen takozvanom Proklamacijom 3447 u veljači 1962. uveo je predsjednik John F. Kennedy godinu dana nakon što su dvije zemlje prekinule diplomatske odnose i tri godine nakon revolucije i dolaska na vlast Fidela Castra. Proklamacijom su zabranjeni svi trgovinski odnosi i sve financijske transakcije, a deklarirani cilj sankcija bio je izolirati kubanski režim u cilju zaustavljanja širenja "sino-sovjetskog komunizma", i to tako da "uskraćivanje novca i roba i smanjenje monetarne i realne plaće dovedu do gladi, očaja i svrgavanja vlade". U vrijeme svake administracije koja je slijedila za Kennedyjevom, svjedoče deklasificirani dokumenti, vodile su se interne rasprave o eventualnoj reviziji embarga, primjerice onog dijela koji se odnosi na hranu i medicinske proizvode, a zamjenik državnog tajnika predsjednika Geralda Forda predlagao je 1975. i da se embargo potpuno ukine i time definitivno ostavi po strani to "intrinzično trivijalno pitanje". Unatoč tome, naredne su vlade uvodile isključivo mjere koje su dodatno zaoštravale sankcije pa je tako u vrijeme Ronalda Reagana Kuba dodana na listu Državnih sponzora terorizma (SSOT), George H. W. Bush potpisao je zakon kojim se Kubi onemogućava kupovina proizvoda američkih kompanija koje operiraju u trećim zemljama, a u vrijeme Billa Clintona donesen je Helms-Burtonov zakon prema kojemu predsjednik ne može ukinuti sankcije bez odobrenja Kongresa.
Tek se Barack Obama odvažio učiniti raskid s višedesetljetnom politikom drakonskih sankcija pa je u prosincu 2014. ukinuo zabranu putovanja i slanja remitendi kubanskih Amerikanaca obiteljima na Kubu, uspostavio diplomatske odnose, uklonio Kubu sa SSOT liste i potpisao 23 bilateralna sporazuma. Obama je dvije godine kasnije otišao u službeni posjet Havani, što je bio prvi takav posjet u skoro 90 godina. No, već je iduće godine predsjednik Donald Trump zahvaljujući Helms-Burtonovom zakonu sve Obamine reforme ukinuo, pa i uveo dodatne pravne restrikcije. Unatoč suprotnim predizbornim obećanjima, sadašnji predsjednik Joe Biden ni milimetra nije odstupio od utabane politike prema Kubi. Budući da je kubanska zajednica u SAD-u većinski negativno nastrojena prema otočkom režimu, Bidenova inercija djelomično se pripisuje njegovoj namjeri da tu zajednicu ne antagonizira, jednako kao ni trojicu kubanskih senatora, koji su bitni za održavanje tanke demokratske većine u Senatu.
Prema podacima UN-a, embargo je Kubu dosad koštao oko 130 milijardi dolara, ne uključujući milijarde dolara globi koje je kompanijama razrezao Ured za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva financija. S obzirom na to da su protivne Povelji UN-a i zbog humanitarnog učinka predstavljaju kršenje međunarodnog prava, Opća skupština UN-a dosad je premoćnom većinom 29 puta zaredom glasala za ukidanje embarga. Budući da su se prošlog ljeta na Kubi održali nasilni protesti protiv vlasti, neki jastrebovi među američkim opinion makerima sada također apeliraju na ukidanje embarga kako bi se, zahvaljujući otvaranju ekonomije i društva, povećao revolt stanovništva i time ubrzao pad režima.
