Najviša državna odlikovanja, povlastice, visoki status u društvu, pozivi na svečane prijeme i predsjedničke inauguracije, poslovi s državom, javne promocije autobiografija… Sve to nakon odslužene zatvorske kazne uživaju osobe s područja nekadašnje Jugoslavije osuđene zbog ratnog zločina. Gdje su i što danas rade Mirko Norac, Dario Kordić, Vojislav Šešelj, Vladimir Lazarević i mnogi drugi, bila je tema jednog od panela na Međunarodnom forumu za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama, koji je u organizaciji Koalicije za REKOM prošlog tjedna održan u Zagrebu.
Na tom panelu je predstavljena radna verzija istraživanja Inicijative mladih za ljudska prava, čija se objava očekuje početkom sljedeće godine. Istraživanje se sastoji od podataka o postzatvorskom životu osuđenih za ratne zločine, koje je svaki ured Inicijative prikupio u državi u kojoj djeluje, a u njegovom zaključku stoji da ratni zločinci žive daleko bolje i kvalitetnije od ostalih građana. Svima njima zajedničko je i to da bi nakon pravomoćne presude i kazne dulje od pet godina zatvora po sili zakona trebali izgubiti makar državna odlikovanja i činove, ali po nepisanim, dobro poznatim pravilima vladajućih, oni nakon svega i dalje uživaju u počasnim priznanjima.
- Umjesto da se o zločincima govori kao o sramoti društva, ljudima koji su u povijesti počinili ratne zločine, kršili pravila ratovanja, o njima se govori kao o herojima koji su u sprezi s vlašću. Njihovi pred sudovima dokazani zločini pokušavaju se revitalizirati ili, još gore, negirati, dok se žrtve dijeli po etničkom ključu i ne daje im se prostor u javnosti. Osuđeni ratni zločinci nakon izdržane kazne dobiveni javni prostor ne koriste da bi se pokajali i ispričali žrtvi. Zaključak je da je u svim postjugoslavenskim državama slična, ako ne i ista situacija, odnosno da se svugdje pojavljuju jednaki obrasci ponašanja te odnosi osuđenih ratnih zločinaca i vlasti - rekla je Branka Vierda, koordinatorica programa pravde u Inicijativi mladih za ljudska prava Hrvatske.
Branka Vierda je podsjetila kako danas izgledaju životi Mirka Norca, kojeg je hrvatsko pravosuđe osudilo na 15 godina zatvora, Darija Kordića i šestorke predvođene Jadrankom Prlićem, koji su zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini osuđeni pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, kao i još uvijek aktualni zatvorski dani Tomislava Merčepa, osuđenog na sedam godina zatvora.
Osuđenog ratnog zločinca za ubojstva srpskih civila u Gospiću 1991. i u vojnoj akciji ‘Medački džep’, Mirka Norca, od njegovih kolega po presudi razlikuje činjenica da mu je 2009. tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić oduzeo najviša odlikovanja. Međutim, to mu nije nimalo zasmetalo da 2015., četiri godine poslije uvjetnog puštanja na slobodu, osnuje zaštitarsku tvrtku Noky Security u kojoj je prokurist, dok je kao vlasnik u sudskom registru naveden njegov otac Ante.
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved osobno se založio za to da ratni zločinac Merčep boravi u Krapinskim Toplicama – ističe Branka Vierda iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske
- Zakon o privatnoj zaštiti ne dozvoljava da vlasnikom zaštitarske tvrtke postane osoba koja je pravomoćno osuđena. Temeljem nalaza za 2018. godinu, Noky Security je jedna od najbolje poslujućih zaštitarskih firmi u Hrvatskoj. Problematično je što veliki broj državnih institucija posluje s tom tvrtkom. Ugovore s njom tako su sklopili Hrvatska pošta, Državni ured za reviziju, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatska banka za obnovu i razvoj, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Grad Osijek, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar - podsjetila je Branka Vierda.
Dario Kordić, koji je u Hagu osuđen zbog ratnog zločina počinjenog u Ahmićima 1993. godine, od puštanja na slobodu također vodi zanimljiv život. Otkad je kao slobodan čovjek 2014. sletio na zagrebački Pleso, gdje ga je dočekala delegacija sastavljena od sisačkog biskupa Vlade Košića, nekadašnjih političkih zvijezda desne provenijencije Ivića Pašalića, Ante Kovačevića, Zvonimira Šeparovića, Zdravka Tomca i Ljube Ćesića Rojsa, Kordić je održao nekoliko javnih predavanja o moralu i Bogu te upisao studij teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Jedan od najkompleksnijih predmeta Haškog tribunala bio je onaj u kojem se sudilo tzv. hrvatskoj šestorki – Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Berislavu Pušiću i Brunu Stojiću – koji je, nakon izrečene osuđujuće presude, završio Praljkovim samoubojstvom. Koordinatorica programa pravde u Inicijativi mladih za ljudska prava Hrvatske podsjetila je na reakcije hrvatskih zvaničnika, koji su se takmičili u izražavanju sućuti Praljkovoj obitelji, kao i nezadovoljstva i žaljenja zbog izrečene presude, a vrhunac je bila minuta šutnje koja je u Saboru održana bez spomena žrtava i njihovih obitelji. Velikodušna je bila i zagrebačka vlast, koja je omogućila besplatan prijevoz ZET-ovim autobusima do Koncerte dvorane ‘Vatroslav Lisinski’, gdje je tih dana održana komemoracija za Praljka.
- Redovno i bez uspjeha reagiramo na činjenicu da su Dario Kordić i petorica od šestorice bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata nositelji najvećih odlikovanja Republike Hrvatske. Zatražili smo od Državnog povjerenstva za dodjelu odlikovanja i priznanja da predloži predsjednici oduzimanje tih odličja s obzirom na pravomoćne presude za ratne zločine i visoke kazne zatvora. Nakon naše inicijative i upornog inzistiranja, od Povjerenstva smo, bez dodatnog obrazloženja, dobili odgovor da je naš prijedlog odbijen - kazala je Vierda.
Ni pravomoćno osuđenom ratnom zločincu Tomislavu Merčepu nije oduzeto odlikovanje Reda hrvatskog trolista za osobite zasluge stečene u ratu, koje mu je 1996. dodijelio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, dok ga je aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala kao gosta na svoju inauguraciju i svečani prijam povodom Dana državnosti 2015. Merčepu je u nekoliko navrata bio odobren zahtjev za liječenjem izvan zatvorskog sustava, točnije u Krapinskim Toplicama. I to još 2012. i 2013. godine, kada je bio u pritvoru, a na bolničko je liječenje upućen i nakon izricanja prvostupanjske presude 2016. te 2017. i 2018.
Svaka politička partija na vlasti ima svog zločinca. U SNS-u tako imaju Veselina Šljivančanina, koji se aktivirao u prošloj predsedničkoj kampanji Aleksandra Vučića – kaže Ivan Đurić iz Inicijative mladih Srbije
- Problematična je i činjenica da se ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved osobno založio za to da ratni zločinac Merčep boravi u Krapinskim Toplicama, iako po zakonu nadležnost za izvršenje kazne ima Ministarstvo pravosuđa, a ne Ministarstvo branitelja. Posebno nas brine što temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji svaki ratni veteran, pa i onaj koji je počinio ozbiljne ratne zločine, još uvijek uživa određene beneficije, prava i povlastice - istaknula je Vierda.
Na REKOM-ovom panelu ‘Gdje su i čime se bave haški osuđenici poslije zatvorske kazne’ govorio je i Sven Milekić, doktorand Sveučilišta u Maynoothu u Irskoj i nekadašnji član Inicijative mladih Hrvatske.
- Za osuđene ratne zločince, među kojima su najpoznatiji Tomislav Merčep i Mirko Norac, možemo reći da žive bolje nego ostatak populacije, bolje nego i njihova braća po oružju, odnosno većina branitelja. Merčep jeste još uvijek u zatvoru, ali je na račun državnog proračuna išao na liječenje u toplice. Možete biti sigurni da obični hrvatski branitelj neće dobiti takav tretman, čak i za teže zdravstveno stanje. Također ne vjerujem bi obični građani koji su vlasnici zaštitarskih firmi tek tako dobili poslove s državnim i lokalnim institucijama - rekao je Milekić i istaknuo da je tranzicijska pravda u ovdašnjim državama obilježena malim brojem osuđenika za ratne zločine i niskim brojem dosuđenih godina zatvora.
- Nakon odslužene kazne osuđenici primaju visoke braniteljske mirovine, nositelji su odlikovanja, poželjni u društvu, što nosi poruku da se zločin stvarno isplati. Kada govorimo o našim zločinima, ponavlja se rečenica ‘okrenimo se budućnosti’, a kada govorimo o tuđima, slijedi priča kako te zločine ne smijemo zaboraviti, što pokazuje duboko licemjerje. Za osuđene ratne zločince u javnosti se često ističe da su iznijeli tuđi križ na svojim leđima, da su odležali tuđe grijehe. Od zločinaca sustavno pravimo žrtve jer je rat 1990-ih jedina fraza kojim se može legitimirati postojeće stanje. Zato stalno treba ponavljati i podsjećati da je u nedostatku političkih i gospodarskih rezultata taj rat jedini proizvod koji vladajući mogu upakirati i prodavati dokle god ne dođe do zasićenja kod ‘kupaca’ - kazao je Milekić.
Da slična situacija vlada u susjednoj Srbiji, podsjetio je Ivan Đurić iz Inicijative mladih za ljudska prava Srbije, organizacije koja je tijekom istraživanja posebno pratila tzv. kosovsku četvorku, koju čine osuđeni za zločine počinjene nad civilnim stanovništvom tijekom rata na Kosovu.
- Osuđeni za ratne zločine sveprisutni su u javnosti Srbije kao hroničari vremena, koji na predavanjima, tribinama, fakultetima i promocijama publikacija prenose paralelnu istoriju 1990-ih. Po njihovoj funkciji možemo ih podeliti na državne ratne zločince i partijske agente. Državni ratni zločinci, kao što je Vladimir Lazarević, nakon odsluženja kazne u javni su život vraćeni s državnim počastima i redovno se pojavljuju na različitim ceremonijama. U petogodišnjem državnom projektu stavljanja Lazarevića na pijedestal, taj je osuđeni ratni zločinac bio gostujući predavač na Vojnoj akademiji, ali i na čelu Besmrtnog puka za Dan pobede nad fašizmom. Nešto manje zapažen u javnosti, ali samo zato što je još uvek na odsluženju zatvorske kazne, je Nebojša Pavković, koji je objavio dve knjige. Tu je i Dragoljub Ojdanić, koji nakon odsluženja kazne nije dočekan sa državnim počastima. Država mu je zamerila što je izrazio određenu dozu kajanja i nije uložio žalbu na presudu. Međutim, nakon što se u Srbiji ‘ispravio’ i istakao da je Haški tribunal lažni sud, ponovo je postao rado viđen gost na državnim ceremonijama - rekao je Đurić, navodeći da u tzv. partijske ratne zločince spadaju oni koji su se nakon odslužene kazne našli na pozicijama u različitim strankama.
- Svaka politička partija na vlasti ima svog zločinca, čisto da se napravi neka konekcija sa režimom 1990-ih. U SNS-u tako imaju Veselina Šljivančanina, koji se aktivirao u prošloj predsedničkoj kampanji Aleksandra Vučića i otada je sveprisutan u javnosti, iako ga je Haški tribunal zbog ratnih zločina u Vukovaru osudio na 17, a pustio nakon deset godina zatvora. Nikola Šainović, bivši predsednik vlade, doslovno je sa odsluženja kazne sletio u glavni odbor i predsedništvo Socijalističke partije Srbije. Treći partijski zločinac je Vojislav Šešelj, koji je izabran kao narodni poslanik Srpske radikalne stranke pre pravosnažne haške presude, nakon čega mu je silom zakona morao prestati mandat, ali u Narodnoj skupštini ističu da tu presudu nisu zvanično dobili - kazao je Đurić i dodao da je srpskim Zakonom o vojsci propisano da se pravomoćno osuđenima trebaju oduzeti činovi.
- Međutim, te se radnje nikada ne sprovode. Osuđenici za ratne zločine su heroji i smatra se da je njima sve smešteno, da je sud izmišljen i da su optužnice lažne. Formiranje takvog narativa dolazi direktno iz državnih struktura. Najveći nacionalistički mit gradi se oko Ratka Mladića, koji se uživo iz haške ćelije javlja u TV programe - rekao je Ivan Đurić.
