Na Dan ljudskih prava, u četvrtak 10. decembra, kraj krsta u Jeminovcu kod Požege, pomenom i komemoracijom obilježen je Dan sjećanja na stradanje stanovništva požeških sela 1991.godine. Hrvatska vojska 10. decembra 1991. pobila je preko 40 civila koji su ostali u svojim selima i nisu se povinovali naredbi o evakuaciji požeških vlasti. Nakon ubijanja, uslijedilo je sistematsko uništavanje, paljenje i krađa preko 600 kuća i isto toliko gospodarskih zgrada. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.
Pomen je služio paroh požeški protojerej Aleksandar Bijelić, dok je Nikola Ivanović, predsjednik VSNM-a Požeško-slavonske županije u svom govoru podsjetio na okolnosti stradavanja civila.
Vijence su položile delegacije ambasade Republike Srbije, Požeško-slavonske županije, Srpskog narodnog vijeća, VSNM-a Požeško-slavonske županije te gradova Lipika, Pakraca i Požege, SDSS-a i Udruženja antifašista i antifašističkih boraca iz Pakraca i Požege.
Podsjetimo, krajem oktobra 1991. hrvatske snage su po naređenju Kriznog štaba iz Slavonske Požege provele prisilnu evakuaciju 26 srpskih sela smještenih u Požeškoj kotlini. Iz sela je otišlo 2120 ljudi. Nakon evakuacije počinje organizirana pljačka i sistematsko paljenje i miniranje srpskih kuća kako bi se prikrili tragovi pljačke, s namjerom da se stanovnici napuštenih sela u njih više nikad ne vrate.
Dio starijih zbog starosti ili bolesti nisu htjeli ili mogli napustiti ognjišta, stradali su prilikom sistematskog paljenja i miniranja njihovih kuća. Većina mještana krenula je za BiH, a dio se sklonio u sela Vrhovci, Čečavski Vučjak i Šnjegavić, koja su odbila naredbu o evakuaciji.
U zoru 10. decembra 1991. hrvatske jedinice iz Nove Gradiške i Slavonske Požege počele su napad na ta sela koja su pala bez otpora, a stanovništvo krenulo bježati prema Bosni.
VSNM Požeško-slavonske županije, zajedno s mještanima, podigao je spomen obilježje nedaleko od sela Jeminovac u čast nevino stradalih civila čija većina tijela ni do danas nisu pronađena. Ovaj zločin je jedan od najsvirepijih i najtežih na teritoriju Hrvatske, naročito zbog činjenice da su žrtve bili upravo stari i bolesni ljudi koji su odlučili ostati na svojim ognjištima. Ujedno je i najmasovniji zločin nad ženama tokom rata u Hrvatskoj. Uz to, što nitko nije kažnjen i optužen, o zločin u je medijima gotovo prešućen.
