U prosvjedima koji diljem Irana traju duže od 12 dana do sredine ovog tjedna ubijeno je barem 76 ljudi. To tvrdi organizacija Iran Human Rights iz Osla, no kako je vlada u Teheranu gotovo u potpunosti ugasila pristup internetu, lako je moguće da su stvarne brojke i veće. Uhapšene su na stotine, ako ne i tisuće građana, među njima i 20 novinara. Prosvjedi su motivirani smrću 22-godišnje Kurdkinje Mahse Amini, koja je umrla 16. rujna, tri dana nakon što je djevojku u Teheranu uhapsila moralna policije, navodno uslijed kršenja zakona o nošenju hidžaba, odnosno "neislamskog odijevanja". Policija je kao razlog smrti navela "zatajenje srca", no njena obitelj tvrdi da je pravi uzrok policijsko premlaćivanje, uključujući i udarce po glavi. To potvrđuje činjenica da je, prema medijskim izvještajima, prilikom njenog dovoženja u bolnicu već nastupila moždana smrt. Unatoč naporima i represiji režima – što prema organizacijama za ljudska prava uključuje i pucanje u prosvjednike – izgleda da prosvjedi ne jenjavaju. Štoviše, proširili su se na više od 80 gradova, u njima sudjeluju barem tisuće, a vjerojatnije i desetine tisuća ljudi. Štrajkove su najavili učiteljski sindikati, studenti barem 28 sveučilišta su pokrenuli nacionalni bojkot predavanja, prosvjede je podržao čitav niz javnih osoba od umjetnika do nogometaša, a sve su glasniji pozivi da se prosvjedima pridruže i privrednici. U velikoj mjeri prosvjede organiziraju i na njima sudjeluju iranske žene, izvrgnute represiji u tamošnjoj teokraciji. Na ulicama prkosno pale hidžabe i režu kosu uz glasne povike "Žene, život, sloboda" i "Smrt diktatoru", pri čemu se misli na vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hameneija.
Riječ je o jednom od navećih prosvjednih valova u Iranu od "Zelenog pokreta" iz 2009. godine, kada su stotine tisuća prosvjedovali protiv rezultata predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Mahmud Ahmedinedžad, a koje su smatrali ukradenima. Sadašnji prosvjedni val za režim je naročito neugodan jer na njemu u ogromnoj mjeri sudjeluju mladi – uključujući i veliki broj muškaraca – što pokazuje odbacivanje nekih od glavnih tekovina Islamske revolucije iz 1979. godine. Također, vlada tvrdolinijaškog predsjednika Ebrahima Raisija nije uspjela postići da rast plaća prati inflaciju, koja je premašila 50 posto, a do sada ne pretjerano uspješni nuklearni pregovori sa Sjedinjenim Državama uzrokuju pad vrijednosti riala, iranske valute.
Politologinja Azadeh Zamirirad iz berlinskog Instituta za međunarodnu i sigurnosnu politiku (SWP) ističe da je većina u iranskom društvu protiv obaveze nošenja hidžaba, i to unatoč protuprosvjedima koje je prije nekoliko dana organizirala vlast. Prema Zamirirad, ta većina uključuje mnoge muškarce i brojne žene koje hidžab svojevoljno nose.
"Svaki put kada u Iranu izbiju prosvjedi, postavlja se pitanje rušenja režima, čemu se mnogi nadaju, a u inozemstvu i očekuju. To je razumljivo. Smatram da prilikom prosvjeda, naročito masovnih, postoji potencijal za veće nemire. Međutim, ne treba izgubiti iz vida koje mogućnosti na raspolaganju ima država, i koje mjere je u prošlosti vrlo učinkovito koristila", rekla je za njemački ZDF. Policijske snage diljem zemlje broje oko pola milijuna ljudi, a Iranska revolucionarna garda i paravojna dobrovoljačka milicija Basidž imaju približno 250 tisuća pripadnika, koji su igrali važnu ulogu pri slamanju "Zelenog pokreta" iz 2009. godine. Iranske oružane snage pri tom su proteklih dana upozorile na "narušavanje sigurnosti" u zemlji, a obavještajne službe na "ilegalna okupljanja". U ovom trenutku izvjesno ne treba očekivati novu revoluciju u Iranu. No Zamirirad i ostali komentatori smatraju kako je moguće da pritisak na ulicama dovode do reformi i unutar ovakvog političkog sistema, pa čak i do ukidanja zakonske obaveze ili ograničenja ovlasti moralne policije.
