Feministički kolektiv fAKTIV šestu godinu zaredom obilježit će 8. mart, Međunarodni dan žena, noćnim prosvjednim maršem koji kreće sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma. Okupljanje na TŽF-u počinje od 18 sati, a prema Zrinjevcu se kreće u 18 i 30 sati. U fokusu su, prije svega, prava radnica pod sloganom "Danas marš, sutra štrajk". Maršira se dakako i nadalje u ime svih djevojčica i djevojaka, penzionerki, radnica, izbjeglica i migrantkinja, trans i interspolnih osoba, beskućnica i svih žena koje se danas ne mogu boriti za sebe. Maršira se za mir u svijetu, protiv rata i nasilja, posebno u kontekstu aktualnih zbivanja u Ukrajini koja prijete ostatku Europe i svijeta.
Novosti su prazničnim povodom razgovarale s dvije članice kolektiva, koje su nam izložile glavne probleme s kojima se danas žene u Hrvatskoj susreću.
Prijeporni su dijelovi novog Zakona o radu prema kojemu rad postaje sve fleksibilniji, a otkazi sve lakši. No iz kolektiva poručuju: "Ne smijemo zaboraviti da smo većina upravo mi, radnice, da se makar korak po korak možemo i moramo zbližiti, ujediniti, stvarati neka nova i drugačija pravila, svijet u kojem se nećemo bojati računa za plin, poskupljenja Papa-testa i namirnica. Poziv na štrajk za nas nije prazna parola, nije relikvija iz davnih vremena, nije nostalgično pozerstvo. Ono je krik vremena u kojem živimo, hitna potreba, nužnost."
Članica fAKTIV-a, sociologinja, Josipa Tukara Komljenović, povezuje radnička prava žena sa slučajem tekstilne industrije Orljava, koja je nakon pola stoljeća otišla u stečaj, pa su radnice ponovno prošlog mjeseca zatražile od Vlade da pronađe novac za isplatu preostalih pet plaća kako bi njih 172 dobile pune otpremnine.
Ono što je u Hrvatskoj problematično, smatra naša sugovornica, jest da vladajući ne stavljaju potreban fokus na tekstilnu industriju u kojoj su, ne računajući upravljačke pozicije, stopostotno zaposlene žene. Slučaj Orljave podsjeća i prijašnje scenarije s radnicama Kamenskog, MTČ-a i drugih tvornica.
- U industrijskim granama vidimo dakle najgora kršenja radničkih prava žena. Ukupno ih možemo vidjeti i u drugim "feminiziranim" zanimanjima: medicinskoj struci u kojoj rade medicinske sestre i obrazovnoj, od odgajateljica do nastavnica u osnovnim i srednjim školama - govori Tukara Komljenović.
Navedena su zanimanja slabije plaćena, a manje plaće danas znače i manje mirovine. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dodaje naša sugovornica, mirovina jedne umirovljenice je ispod republičkog prosjeka, dok je prosječna mirovina muškaraca iznad tog prosjeka.
Problem predstavlja i vječno neplaćeni kućni rad koji najčešće obavljaju žene: briga i njega za djecu i starije, mikroekonomija kućanstva i krpanje proračunskih rupa, sav taj rad u vrijeme pandemije, a trenutno i inflacije, u kratkom je vremenu porastao.
- Čistačice, medicinske sestre, prodavačice i profesorice, ukratko radnice, ponijele su na svojim plećima velik dio ove krize. Osamdeset posto rada skrbi u EU-u obavlja se neformalno i neplaćeno, a uglavnom ga obavljaju žene, tzv. "neformalne skrbnice". I među plaćenim poslovima skrbi postoji velika rodna nejednakost, loši uvjeti rada i niske plaće dominiraju u pretežito ženskim zanimanjima, poput medicinskih sestara i njegovateljica. Žongliranje između posla, kuće, epidemioloških mjera, brisanje granice između privatnog i poslovnog života, online škola i ogromne količine školske zadaće postali su ženska svakodnevica - upozorava članica fAKTIV-a Damira Brunac.
Društvo se i prema rodno uvjetovanom nasilju odnosi nedovoljno ozbiljno. Samo ove godine, iznosi nam podatak Tukara Komljenović, dogodila su se već tri slučaja ubojstva žena koje su počinile njima bliske osobe. Lani je pak ubijeno 14 žena, a 2020. imali smo čak 19 takvih slučajeva. Upravo zbog nepreuzimanja odgovornosti za ubojstva žena u veljači 2016. nastao je i fAKTIV. Zadnjih godina kolektiv je tražio ratifikaciju Istanbulske konvencije, koju su vidjeli kao mehanizam i polugu za "prisilu" vladajućih da poboljšaju prevenciju rodno uvjetovanog nasilja i pružanje pomoći i podrške ženama. Otvorene su, kaže nam naša sugovornica, sigurne kuće u svakoj županiji. No, drugi dominantni oblik rodno uvjetovanog nasilja u obliku seksualnog nasilja još uvijek je na marginama i dalje je tabu tema. Premda je, prema Istanbulskoj konvenciji trebalo osigurati dovoljan broj centara za žrtve seksualnog nasilja, u Hrvatskoj je tek jedno specijalizirano savjetovalište za žrtve seksualnog nasilja koje djeluje pri Ženskoj sobi – centru za seksualna prava i financira se projektno.
- Trebali bismo urediti stvari po uzoru u novije vrijeme na Island u kojem su žene izašle na ulice i tražile poboljšanje svojih prava, radničkih, ljudskih i onih po pitanju nasilja koje su doživljavale. Zato je Island danas jedna od najnaprednijih zemalja, koje slučajeve silovanja broji na prste jedne ruke i gdje tvrtke dobivaju penale ako je plaća žene manja od plaće muškarca - kaže Tukara Komljenović.
Ženama se uskraćuje i pravo na pobačaj, pozivanjem struke na tzv. priziv savjesti – ponekad čak i kolektivno, kao u slučaju bolnice Sveti Duh koja je u vlasništvu Grada Zagreba. Premda je Ustavni sud naložio vladajućima 2017. godine da se novi Zakon o pobačaju donese u roku od dvije godine, njega i dalje nema, pa slušamo i to da će se pobačaj dodatno ograničiti uvođenjem obaveznih savjetovanja i perioda čekanja. Da stvar bude gora, upozorava Damira Brunac, savjetovanje koje je zasad nelegalno, već se obavlja u nekim bolnicama.
- Pobačaj je u Hrvatskoj i danas mnogim ženama nedostupan jer nije besplatan i jer se više od polovice ginekologa i ginekologinja poziva na tzv. priziv savjesti, čime ne osiguravaju pacijenticama zakonom zajamčenu medicinsku skrb. Tako u nekim gradovima i županijama žene ne mogu pobaciti, nego moraju putovati, za što često nemaju sredstava. Treba napomenuti da po anketama 81 posto građana i građanki podržava pravo na prekid trudnoće, tako da je ovo tema oko koje postoji izrazito visok konsenzus, iako se često prikazuje kao pitanje koje izaziva veliki društveni polaritet. Jasno je da se s novim zakonom oteže jer će njegove zasigurno degradirajuće stavke proizvesti veliki otpor, a vladajućoj garnituri sada sigurno ne trebaju dodatne drame. A bit će ih - kaže Damira Brunac.
Naša sugovornica smatra da je problem u našem patrijarhalnom i tradicionalnom društvu. Upravo iz takvih patrijarhalnih obrazaca koji definiraju naše rodne uloge i norme, sugerira se kako bi se trebali ponašati dječaci i djevojčice, odnosno muškarci i žene, što jesu, a što nisu prihvatljiva ponašanja.
- Već kroz odgoj mi usađujemo potrebu da buduće žene poštuju nametnute ranije definirane rodne uloge koje uopće ne propitujemo; da budu ranjive, poslušne, submisivne muškarcima čime kasnije postaju lak plijen, odnosno žrtve nasilja - zaključuje Josipa Tukara Komljenović.
Ipak, priličan broj istraživanja među mladima upućuju na to da oni, a posebno žene pokazuju odbojnost prema tradicionalnosti rodnih uloga. No češće, kada je riječ o muškarcima, sve ostaje na razini stavova. Ravnopravno preuzimanje poslova, – briga o djetetu, kućanstvu, čišćenje, odlazak u nabavu – još nije posve dosegnut standard. Ukratko, nedostaje nam prelazak iz riječi u djela.
