Članovi udruženja "Žegar u srcu" i ove su zime nastavili s akcijama u korist mještana ovog sela kod Obrovca, a imaju planove i za naredne mjesece.
- Na Badnji dan podijelili smo 40 paketića s potrepštinama za starije ljude u selu, više kao znak pažnje i pokazivanja ljudima da nisu sami. Mnogo je anegdota iz ovih posjeta. Jedna nas je baka molila da joj posiječemo badnjak, otišli smo u njen šumarak preko puta. Kako je baka sama u kući i to joj je mnogo značilo, priča nam mladi Miloš Ušljebrka koji s Brankom Komazecom i Draženom Jakovljevićem čini okosnicu udruženja.
- Za djecu do 14 godina koja su Božić provela u selu, podijelili smo paketiće u igraonici, a nabavili smo ih nešto više da neko dijete koje slučajno naiđe, ne ostane bez poklona. Igraonica koju smo u suradnji s organizacijom "Srbi za Srbe" osposobili i uredili prije nekoliko godina u zgradi crkvene opštine, služi za dječja druženja, od rođendana pa nadalje. Djeca imaju i igračke koje su ljudi donirali; svatko nešto doprinese. Jedino što se za sada igraonica manje koristi zimi jer nema peći, a sa strujom ima problema zbog papirologije, pa električnu energiju posuđujemo od komšije - objašnjava Ušljebrka.
Da je igraonica potrebna selu, govori i činjenica da od 250 stanovnika ima ukupno 25-oro djece. U područnu školu od 1. do 4. razreda ide šestoro učenika, dok učenici viših razreda idu u školu u Obrovac. Nakon osnovne idu u srednju školu, pa je jedna od mještanki tako upisala Srpsku pravoslavnu opštu gimnaziju u Zagrebu.
Ušljebrka podsjeća da je udruženje svojevremeno opremilo školsku knjižnicu u Žegaru knjigama za lektiru za sve razrede. Osim po Hrvatskoj, od ove godine moguće je studirati i u Srbiji jer postoje kvote za upise studenata iz regiona. Udruženje ima i akciju davanja pomoći za novorođenu djecu; nedavno je porodica Kljajić dobila novog člana, malog Nikolaja. Naš sugovornik naglašava povezanost ljudi koji žive u Žegaru i koji žive drugdje u Hrvatskoj, Srbiji ili ma gdje u inostranstvu.
- Oni koji rade u drugim zemljama grade kuće kako bi ih koristili tokom ljeta, a mnogi se planiraju vratiti kad odu u penziju. Preko ljeta Žegar oživi jer broj stanovnika poraste po nekoliko puta. Kroz moju kuću prođe po 20 ljudi, a slično je i s drugima - kaže Miloš. Jedna od najvažnijih stvari za udruženje, ali i za selo je izgradnja društvenog doma, odnosno osposobljavanja ruševine nekadašnje ambulante uništene 1995.
- Ta je zgrada sagrađena tridesetih godina prošlog vijeka zajedničkim dobrovoljnim radom i prilogom tadašnjih mještana. Vlasnik ruševine bio je Grad Obrovac koji nam je izašao u susret i mi smo je otkupili. Sada je u vlasništvu našeg udruženja, odnosno, kako mi to shvatamo, svih nas Žegarana - kaže Ušljebrka. Nizom dobrovoljnih radnih akcija ruševina je raščišćena i uklonjena je šuta, a sredstvima iz kapitalnih investicija SNV-a izvršeni su statičko saniranje zgrade i grubi građevinski radovi. Istaknuti su brojni pojedinačni prilozi Žegarana, kao i svih ljudi koji se poistovjećuju sa značajem ove inicijative.
Manifestacija u društvenom domu
Jesenas je nastavljeno s uređenjem okoline doma, a iako je još lani bilo predviđeno stavljanje kuće pod krov, zbog niza razloga ono bi trebalo biti obavljeno ove jeseni, što je preduslov za sve unutrašnje radove, od postavljanja stolarije, ostakljivanja do uređenja prostorija i uvođenja instalacija. Osim od SNV-a, sredstva za gradnju osigurana su iz proračuna Grada Obrovca. Iako još nije pod krovom, zgrada je već postala okupljalište mještana.
- Prve subote u avgustu slavimo praznik Svetog sveštenomučenika Damjana Štrbca. On je bio paroh u Žegaru, a onda u Grahovu gdje ga 1941. hapse ustaše i ubijaju u Jadovnom. Naš sveštenik, obrovački paroh Dragan Božić sugerirao nam je da uzmemo ovu slavu i da je proslavljamo tokom ljeta kad smo svi na okupu. Nakon liturgije u crkvi Sv. Georgija organizirali smo druženje da na skroman i simboličan način udahnemo život društvenom domu - priča Ušljebrka.
Mještani i njihovi gosti u budućem su se domu okupljali krajem avgusta i za Veliku Gospojinu, slavu manastira Krupa. Tamo je organizirana priredba u čast jednog od najslavnijih ljudi poniklih u Žegaru, putopisca i borca protiv unijaćenja, arhimandrita Gerasima Zelića (1752 - 1828.), a u programu su učestvovali mjesni KUD-ovi Dositej Obradović, Žegar živi i Žegaranke.
- To je bio samo jedan u nizu događaja, koji pored podsjećanja na bogatu prošlost našeg sela, za cilj imaju aktiviranje društvenog doma kao mjesta okupljanja svih naših mještana - komentirao je Ušljebrka i najavio da će se manifestacija održati i ovog ljeta, baš kao tradicionalni nogometni turnir u čas pokojnog nogometaša Rajka Brace Komazeca koji se održava krajem jula i na kojem učestvuje po nekoliko ekipa.
A što Žegar kao nekad najveće selo u kraju u kojem je živjelo i do 2.000 stanovnika, ima danas? Kako smo spomenuli ima područnu školu, igraonicu jer nema vrtić i budući društveni dom ispred kojeg se pruža pogled na Žegarsko polje i Velebit. Nema ambulantu niti trgovinu iako postoje planovi da se dio doma osposobi i za dućan. Za sada su im na raspolaganju pokretne prodavaonice, a ako im treba nešto kompleksnije, odlaze u Obrovac gdje pribavljaju neophodne dokumente i odlaze liječniku. Za nabavke odlaze u Benkovac udaljen 40 ili Zadar udaljen 70 kilometara.
Nedavno su konačno asfaltnim putem dužini od 6,5 kilometara spojeni s Kninom. Potom su iz Ervenika do granice Šibensko-kninske i Zadarske županije asfaltirali jednu traku u dužini od četiri km, da bi kasnije Zadarska županija do granice sa Šibensko-kninskom položila asfalt u punom profilu ceste. Struje ima, pa čak i signala za mobilne telefone, ali je problem voda. Nekad se selo snabdijevalo vodovodima iz četiri bazena, od kojih je sada samo jedan operativan. Morala bi se obnoviti cijela vodovodna mreža s obzirom na stanje cijevi, pa mještanima ostaju gusterne. Kraj je bogat vodom, a tu je i Zrmanja koja protječe kroz selo, tako da svaki zaselak ima svoje kupalište. Zbog toga su mještani vrlo osjetljivi na bilo kakve intervencije na rijeci.
Planirane gradnje HE Zrmanja i HE Žegar katastrofalno bi se odrazile na riječni tok, smatrali su stanovnici. Kako su postojale namjere da hidroelektrane budu izgrađene u najnaseljenijem dijelu sela, mještani, točnije 230 njih, na inicijativu udruženja Žegar u srcu i Eko Zrmanja te lokalnog SDP-a, prošlog ljeta su na adresu Županije poslali peticiju da se od toga odustane, prvo zbog izostanka stručne studije, ali i neizvodivosti Prostornog plana županije koji uključuje i HE. Kako stvari stoje, one neće biti izgrađene. Na veselje ljudi koji u Žegaru žive i vole ga.
