Iz Hrvatskog ureda za osiguranja (HUO), udruge koja predstavlja 26 privatnih osiguravateljskih kuća u Hrvatskoj, prošli su tjedan pod izlikom rastućih troškova poslovanja i inflacije najavili poskupljenja polica dopunskog zdravstvenog osiguranja do 30 posto.

Vijest je prenesena slično kao i poskupljenje bilo koje komercijalne robe, pa su je suvisli politički komentari mimoišli, što je moguće objasniti samo nedovoljno jasnom predodžbom o čemu se uopće radi s dopunskim zdravstvenim osiguranjem i pogrešnim shvaćanjem da je ono što se nudi izvan HZZO-a tržišna kategorija.

Međutim, to je jako daleko od realnosti.

Dopunsko zdravstveno osiguranje uvela je SDP-ova Vlada Ivice Račana, savjetujući se s tadašnjim slovenskim ministrom zdravstva i socijaldemokratom Dušanom Keberom. Ideja je bila tipično socijaldemokratska, u smislu da se socijalni udar nastao povećanjem cijene participacija u zdravstvu odlučio sanirati novom socijalnom policom, umjesto da se participacija kao takva ukine, a politički fokus s hinjenih reformi prebaci na stvarne probleme koji uništavaju zdravstvo.

Tako je nastala polica koja zapravo funkcionira kao nova taksa u javnoj mreži zdravstva – ona pokriva samo rizik troška unutar usluga koje pokriva obavezno zdravstveno osiguranje.

Kao takva, ona je ne-tržišna kategorija i mora se nuditi pod istim uvjetima i istim načelima na kojima počiva javni sustav zdravstva, od kojih su najvažnija načela jednakosti i solidarnosti.

Nažalost, od slovenskih je instrukcija usvojena samo ona da se dopunsko osiguranje uvede, u čemu je ulogu odigralo i novo osiguravajuće društvo Addenda, tada u poslovnom uzletu koji je 2006. godine prekinuto odlukom Hanfe da zbog nezakonitosti u zdravstvenom osiguranju društvu oduzme licencu za rad.

Addenda je iz nekih razloga vidjela perspektivu da u poslu s dopunskim osiguranjem naraste, iza čega nije postojala nikakva financijska logika, već očito vrlo loša procjena političke scene i perspektive društva na toj sceni.

Svakako, novi su zdravstveni zakoni, kao i politička retorika, skraćeni za definiciju dopunskog zdravstvenog osiguranja kao javnog interesa RH, kako to stoji u slovenskom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju:

"Dopunsko osiguranje predstavlja javni interes Republike Slovenije i provodi se prema načelima međugeneracijske i rodne uzajamnosti među svim osiguranicima dopunskog osiguranja. Uz obvezno zdravstveno osiguranje dopunsko osiguranje dio je socijalne sigurnosti osiguranika prema ovome Zakonu. Javni interes Republike Slovenije na području dopunskog osiguranja implementira se radi zaštite interesa osiguranika, ovim zakonom država jamči liječenje osiguranih osoba bez obzira na dob, spol i zdravstveno stanje."

U daljnjem tekstu slovenskog zakona do u detalje se definiraju obaveze osiguravajućih društava u odnosu na korisnike, državu i zdravstveni sustav, među kojima i ona da premije dopunskog osiguranja moraju biti jednake za sve (socijalna polica, stoga nema bonusa ni malusa), te da je kod osiguranja za velike grupe moguće odobriti popust od najviše tri posto.

Da je dopunsko osiguranje zapravo samo taksa koja nepotrebno zbunjuje i komplicira administraciju, Slovenci su konačno prelomili ove godine, pa od iduće ukidaju ovo osiguranje i pretvaraju ga u obavezan novi doprinos.

Hrvatska je u članak 14. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (ZDZO) unijela samo kratke natuknice o novom osiguranju, a sve ostalo prepustila tržišnoj improvizaciji. Po toj odredbi, privatni se osiguravatelji obavezuju na "sklapanje ugovora o osiguranju sa svakom osiguranom osobom Zavoda koja se želi osigurati za prava iz dopunskoga zdravstvenog osiguranja po programima osiguravatelja i za sve osiguranike osigurati jednaka prava i obveze iz dopunskoga zdravstvenog osiguranja po pojedinom programu osiguravatelja".

Kao primjer prakse koja se kosi s logikom smisla dopunskog i svim zdravstvenim zakonima, treba spomenuti potez Hrvatske liječničke komore (HLK), koja je 2018. godine za članstvo sklopila govor s Croatia osiguranjem, uz obrazloženje da je "to prilika koja se ne smije propustiti, jer svaki član ugovaranjem police dopunskog zdravstvenog preko Komore, ima priliku uštedjeti 70 kuna mjesečno, odnosno 840 kn godišnje".

Komora je institucija kojoj je država dodijelila ogromne javne ovlasti, pa je ovo ekvivalentno tome da država krši vlastite zakone i komercijalizira nešto što ne smije biti komercijalizirano.

Osim ovog slučaja, o kreativnom shvaćanju ili izigravanju zdravstvenih zakona govore i drugi načini upliva tržišne logike u izračun premije dopunskog osiguranja (npr. posebne pogodnosti za korisnike osiguravajućeg društva), a najdrastičniji je slučaj iz 2018. godine kada je osiguranik Unique ostao bez police, uz službeno obrazloženje da klijent društvu nije isplativ otkad se razbolio od kronične autoimune bolesti.

U tom je slučaju Vlada na postavljeno zastupničko pitanje SDP-ovog Peđe Grbina odgovorila da Uniqua nije otkazala ugovor, već je ugovor o osiguranju "prestao istekom roka od jedne godine".

Budući da ne postoji zakonska osnova da privatni osiguravatelj odbije klijenta, to govori da državu ne zanima što je Uniqua prekršila članak 14. ZDZO-a, kao što ih nije zanimalo to što je HLK inicirala dobar posao s CO-om u ugovaranju polica za sve hrvatske liječnike i time propagirala komercijalizaciju zdravstva.

Od Račana naovamo imamo, dakle, dva negativna trenda: prvi je namjerno i/ili amatersko pisanje zakona iz kojih nije jasno naznačeno da je dopunsko osigurane socijalna kategorija i javni interes, a drugo je institucionalno ignoriranje primjera tržišne prerade dopunskog osiguranja.

No, da se vratimo na aktualno poskupljene polica dopunskog kod privatnih osiguravatelja, kao dijelu trenda pogrešnog povezivanja dopunskog osiguranja s tržišnim principima.

Za rast cijene police na osiguravateljskom tržištu nije kriva inflacija, nego novo poskupljenje participacija, dakle, država koja komercijalizira zdravstvo.

Ne treba sumnjati da će se s adekvatnim tajmingom – npr. u slučaju pobjede na izborima – HZZO poravnati s privatnicima, podići cijene dopunskog osiguranja i time mirno nastaviti s prebacivanjem svih problema zdravstva, uključivši financijske dubioze, na osiguranike i korisnike zdravstvene zašite.

To nije mudro izgovoriti u predizborno vrijeme, pa će zdravstvena administracija s nižim policama HZZO-a neko vrijeme poslužiti političkoj obrani javnosti od same sebe.