U prostorijama SKD-a "Prosvjeta" u Zagrebu 7. oktobra uvečer održano je predstavljanje knjige "Narodni običaji Srba u Baranji" Milana Dvornića. Osim autora koji je prisutne upoznao sa sadržajem knjige, o historiji Baranje govorio je Dejan Jeličić, predsjednik VSNM-a Osječko-baranjske županije, dok je o nošnjama govorila Svetlana Žarković, zamjenica gradonačelnika Belog Manastira i predsjednica ansambla "Čuvari tradicije baranjskih Srba".
Knjiga s više od 200 geografskih karti, fotografija, crteža i autorovih slikarskih radova bavi se kulturnom baštinom, običajima baranjskih Srba, dočarava i opisuje životni ciklus kroz cijelu godinu, kao i običaje i vjerovanja te navodi molitve i zdravice koje su sačuvane do danas. Knjiga je vrijedan pokušaj da se sačuva mali dio običaja srpskog naroda u Baranji, rečeno je tom prilikom.
Predstavljanje je moderirala i goste najavila Davorka Perić, voditeljica programa kulture u "Prosvjeti", dok su članovi baranjskog ansambla Srđan i Jelena demonstrirali ljepotu tamošnje narodne nošnje. Među posjetiocima koji su došli, kiši usprkos, bili su i predsjednik i generalni sekretar "Prosvjete" Mile Radović i Slobodan Živković.
- Na pisanje knjige natjerala me činjenica da tražeći u bibliotekama građu o Baranji i baranjskim Srbima, nisam našao baš niša. To me je nagnalo da se posvetim prikupljanju etnografske građe, u početku da bi naslikao neku od slika koja prikazuje običaje - izjavio je Milan Dvornić za Novosti.
- Kad sam počeo objavljivati u nekim časopisima, najviše o beogradskom "Raskovniku", urednici su me podstakli da se upustim u prikupljanje podataka o narodnim običaja Srba u Baranji jer se nitko, ni pojedinci ni institucije, nisu bavili proučavanjem tradicionalne kulture Srba u Baranji. U početku, 90-ih godina prošlog vijeka, nisam ni razmišljao o izdavanju knjige i to mi nikad nije bila ideja. Bilo mi je bitno da prikupim što više podataka dok ima starih ljudi koji znaju te običaje. Kako je prolazilo vrijeme, tako su i nestajali, a s njima su nestajale sve priče i svi podaci koje su znali i koje sam jedino od njih mogao saznati. U 30 godina ispitao sam 20 kazivača iz svih baranjskih sela gdje žive Srbi, a od tih 20 danas ih je samo dvoje živo – rekao je Dvornić.
Na pitanje kakav interes pobuđuje knjiga, kazao je da je interesantna i običnim čitaocima, jer se prilikom pisanja trudio da bude razumljiva svakome.
- Interesantna je i institucijama i naučnim radnicima koji se bave proučavanjem tradicionalne kulture Srba u Baranji jer do sada nije bilo nikakvih izvora. Kasnije su se pojavili osvrti u stručnim časopisima kao što je "Narodna umjetnost" koju izdaje Institut za folkloristiku u Zagrebu ili Ljetopis Matice srpske.
Pitali smo ga i koliko se običaji Srba u mađarskom dijelu Baranje razliku od onih u hrvatskom dijelu.
– U Mađarskoj se nalazi veći dio, negdje oko 70 posto Baranje. Do 1918. Srbi su živjeli u ukupno 35 naselja u oba dijela Baranje, zajedno sa Hrvatima, Mađarima i Nijemcima. Kad je nakon osnivanja Kraljevine SHS i definiranja granica došlo do optiranja, mnogi Srbi su došli u južni dio Baranje, tako da u mađarskom dijelu gotovo da nema srpske duše, a u mnogim selima više nema nikog. Ispitivao sam kazivače koji su došli iz Mađarske ili su došli njihovi roditelji i vidio da nema razlika jer je to bila mala etnička zajednica od ukupno 12.000 ljudi koji su se međusobno ženili i udavali od Racmečke na sjeveru do Bolmana i Jagodnjaka na jugu jer su bili jedna županija. Međutim, postojala su razlike između pojedinih sela, pa čak i između porodica u istom selu, pogotovo kod običaja koji su se održavali u krugu porodice i isključivom prisustvu domaće čeljadi. Tamo gdje je učestvovala cijela seoska zajednica, običaji su bili ujednačeni, ali je već u drugom selu bilo drugačije - ističe Dvornić.
Kako nam je rekla Svetlana Žarković, ova knjiga ostaje napisana za buduća pokoljenja.
- Čika Milan je 30 godina skupljao materijal po našim selima Popovcu, Branjini, Bolmanu… i od ljudi koji su tada još bili živi slušao kako se živjelo u 20-im i 30-im godinama prošlog vijeka. Slušao je njihove priče o običajima za određeni dio godine ili određenu priliku i uspoređivao. Po njegovoj prvoj knjizi "Vidovo, vidovo" odradila sam običaje iz srpskih svatova u Baranji - ogled i odvođenje mlade. Svaki put kad radim neku koreografiju pozovem čika Milana koji je i član ansambla da čujem njegovi mišljenje. Prvi put kad sam izvela svatovske običaje 2010. u Belom Manastiru, tada još kao član SKUD-a Jovan Lazić, ljudi koji sjedili u publici i bili mlađi naraštaj kazivača plakali su jer ih je izvođenje podsjetilo na običaje do kojih pravi Baranjci drže i danas. I mlade generacije, kad se vjenčavaju, uvedu bar neke tragove običaja da se podsjete na tradiciju - rekla je Svetlana Žarković.
