U novu jesenju sezonu predavanja, Književno-informativna sekcija karlovačkog pododbora Prosvjete ušla je tribinom ‘Život i običaji srpskog naroda Krajine-pogrebni obredi’. Na tribini je govorio prof. Dragan Grubješić, inače voditelj ove sekcije. Kada se dogodi smrtni slučaj rodbina umrlog se nađe pred mnogim problemima. Osim razumljivog emocionalnog šoka i stresa pojavi se niz nedoumica koje su tim veće ako je smrt nastupila iznenada.
- Na primjer, šta treba uraditi u skladu sa kršćanskom i narodnom tradicijom. Pošto se obavijesti rodbina i prijatelji negdje je običaj, posebno u selima, da ljudi donose kavu, pića i namirnice jer se može dogoditi da su ljudi zatečeni i nemaju gotovo ništa u kući. Tko je u mogućnosti trebao bi obitelji odmah ponuditi novac, kao pozajmicu ili nepovratnu pomoć dok sahrana ne prođe. Smrt ne bira vrijeme. Zato su prijateljska, obiteljska pomoć i solidarnost neophodni - naveo je Grubješić, dodajući da odmah treba pozvati i sveštenika. Po pravilima crkve nakon 40 dana se održava parastos jer po crkvenom učenju u četrdeseti dan poslije smrti duša čovjeka izlazi pred Božji sud.
- U nekim krajevima uz pogreb su vezani brojni suvišni, štetni i pogrešni običaji koji su često čak u suprotnosti sa crkvenim učenjem. Često puta te je običaje teško mijenjati. Jedan od tih je i kupovina vijenaca za sahranu ili darivanje raznim darovima svih koji prisustvuju sahrani. Oboje je iziskuje velike izdatke. Mnogo bi bilo bolje da se novac za kupovinu vijenaca dade jer bi to obitelji dobrodošlo u snošenju troškova sahrane. Uobičajila se i velika priprema jela i pića nakon sahrane pa se dešava da se ljudi napiju i najedu pa to pretvaraju u gozbu što je nedolično za takvu priliku. Protiv toga bi se trebao boriti sveštenik, ali svako selo i svaki kraj imaju svoje običaje - kaže Grubješić.
