Tatjana Vujičić Vlačić nastavlja sa samoinicijativnim akcijama čuvanja kordunaških tradicija. Nakon što je prije mjesec dana organizirala ‘Prvi kordunaški stol’ na kojem su predstavljena tradicionalna jela, prošle subote priredila je u Veljunu ‘Prvo čijanje perja’ na kordunaški način. Na čijanje je došlo dvadesetak žena iz Lapovca, Veljuna, Gornjeg Skrada, Velike Crkvine, Utinje Vrela, Severina na Kupi, Slunja i Karlovca.
Čijanje perja nije samo tradicija Korduna, dodaje Tatjana, već svih krajeva bivše Jugoslavije. Postoje tako lička, kordunaška, slavonska i zagorska prela na kojima se čijalo perje od gusaka, kokošiju, pataka i ostale peradi.
Na ovo prelo stigli su i gosti iz Velike Kladuše, a među njima je bio Sead Purić, glavni urednik Radio Velkatona, koji će o tom prelu napraviti polusatnu reportažu. Sead kaže da se slična okupljanja događaju i u Bosanskoj Krajini.
Prela su se održavala zimi, kada nije bilo puno posla u poljoprivredi, kada su noći duge i to je u prvoj polovici prošlog vijeka bio jedan od načina druženja, socijalnih kontakata i međusobne komunikacije. Tu su se rađale ljubavi koje su često završavale brakom. U društveni i javni život onog vremena tu su ulazili mladi ljudi.
- To je bilo vrijeme kada su majke kćerima spremale miraz za udaju, a veliki dio miraza je bila posteljina, jastuci, blazine i ostalo. Perje bi se stavilo na stol, u rešeta, dolazili bi mladići i djevojke, ali uz pratnju roditelja da se ne bi ‘nešto’ dogodilo. Prela su se organizirala uglavnom subotom, mada ne isključivo, i to uvijek u drugoj kući. Uz čijanje glavna je bila zabava, pjesma, ples, muzika, šale i priče iz svakodnevnog života. Cure i dečki su se odijevali u najljepšu i najbolju robu - priča Milica Gojsović, koja je kao cura također prošla tu ‘proceduru’. Na ‘cijeni’ su tada bili dečki koji sviraju nešto ili dobro pjevaju i plešu.
Na čijanje je iz Veljuna došla i Milica Crnokrak (80), inače rođena u Dunjaku, između Vojnića i Velike Kladuše.
- Ove mlade su me zvale da dođem, jer ja inače dosta pletem i štrikam, pa da im pokazujem kako se to radi. I ja sam voljela ići po prelima. Samo je to davno bilo, a danas toga više nema. Svi su u nekoj žurbi. Zato mi je drago što se ovako nešto organizira i rado sam došla - kaže baka Milica.
Svaka od sudionica ovog čijanja od kuće je donijela kolača, domaćih likera ili rakije, voća te nešto slano za pojesti. Pjevale su se narodne pjesme i plesala kola, a sve u kordunaškoj režiji bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
