Šestog maja, na pravoslavni Đurđevdan, u Veljunu je obilježena 80. godišnjica masakra nad 525 stanovnika toga dijela Korduna. To je bio drugi masovni zločin poslije onog u Gudovcu kod Bjelovara kada je krajem aprila 1941. ubijeno 200 Srba u tek ustanovljenoj NDH. Tako u vodu pada revizionistička teza da su ustaše zapravo u ratu gušile srpsku pobunu. Opravdanje za zločin u Veljunu ustaše su našle u ubojstvu više članova familije tamošnjeg mlinara Jose Mravunca za što su optužili "četnike" kako su zvali tamošnje Srbe. Istragom provedenom nakon rata je dokazano da su mlinara ubile same ustaše.

Na komemoraciji se shodno pandemijskim pravilima okupilo najviše tridesetoro predstavnika srpske zajednice i potomaka stradalih seljaka. U veljunskoj crkvi je služena liturgija povodom Đurđevdana. Potom je delegacija Mjesnog odbora Veljun i Vijeća srpske nacionalne manjine Slunja, koji su zajednički organizirali ovogodišnju komemoraciju, posjetila mjesto samog zločina u Hrvatskom Blagaju gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće.

Na spomen kosturnici služen je parastos nevinim žrtvama, kojeg je kao i đurđevdansku liturgiju, služio nadležni paroh s Kolarića i iz Vojnića Branko Santrač. Prisutne je pozdravila predsjednica VSNM-a grada Slunja Goranka Mandić, a počast žrtvama je odana i minutom šutnje. Prisutni su otišli do spomenika žrtvama kod nekadašnje veljunske škole i sadašnjih prostorija Mjesnog odbora, na kojem su ploče s ispisanim imenima žrtava i tamo položili vijence i upalili svijeće. Sa obzirom na predizborno vrijeme i pandemijske uslove, komemoracija je trajala kratko dok je o zločinu govorila Goranka Mandić.

- Okupili smo se da zajedno odamo počast žrtvama ustaškog genocida. Na današnji dan, tačno prije 80 godina, nadvio se crni oblak iznad kordunaških sela Šljivnjak, Veljun, Poloj, Veljunska Glina, Crno vrelo, Stojmerić, Bandino selo, Cvijanović brdo i Točak. Tri dana prije Đurđevdana su počela hapšenja radno sposobnih muškaraca u dobi od 16 do 75 godina - kazala je Goranka Mandić.

- Cijeli kotar je bio zavijen u crno, plač i jauk, agonija je završila u jami u Blagaju, pogubljenjem 525 nevinih muškaraca, dobrodušnih seljaka koji su vjerovali da nikome nisu ništa loše učinili i da će se vratiti svojim kućama. Jedini preživjeli je bio Dušan Nikšić iz Donjeg Poloja. Želim poslati poruku s ovog mjesta da za zločin nema opravdanja i nije dovoljna kazna za zločince jer ta kazna ne može vratiti naše najmilije. I, kako reče Čika Jova Zmaj "Ti grobovi nisu rake već kolevke novih snaga". Hvala svima što ste došli da se zajedno poklonimo žrtvama nezapamćenog zločina - zaključila je Mandić.