Kako su isti kriteriji na papiru, različiti u praksi, svjedoči slučaj vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave čiji su roditelji 2014., kada je on već bio visoko pozicionirani član HDZ-a izabran za vukovarskog gradonačelnika, od države dobili trosobni stan površine 76 metara kvadratnih u Vukovaru, iako su već bili vlasnici kuće na Visu koju su kupili 1998. Državni stan dobili su na temelju Zakona o područjima posebne državne skrbi, gdje u članku 10. stoji da se pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje "ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan". Po navedenom zakonu neuseljivim stambenim objektom se smatra onaj "oštećen sastavnih i/ili nosivih konstruktivnih elemenata građevine i/ili oštećenih sastavnih dijelova krovišta i/ili bez AB stropne ploče i/ili bez sanitarnog čvora". Da se u slučaju članova obitelji Penava radilo o useljivom stambenom objektu na Visu, zbog kojeg nisu mogli po tom zakonu ostvariti pravo na državni stan, govori dokumentacija iz 2011. koju je iznio portal Index.hr. Hrvatski mediji otkrili su i da je Ante Penava, otac Ivana Penave, prije nego što je dobio državni stan, bio i vlasnik obiteljske katnice u Vukovaru koju je 2007. poklonio kćerci, a 2012. godine na Ivana Penavu prepisana je i obiteljska kuća. Zakonski pravo na korištenje državnog stana ne može ostvariti netko tko je izvršio promet nekretnina, darovanje ili prodaju nakon 8. oktobra 1991. te i po tom kriteriju Ante Penava nije to pravo mogao ostvariti, a ostvario je.
Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, problematično darovanje državnog stana roditeljima Ivana Penave, danas odbjeglog HDZ-ovca, pokušali su opravdati podatkom da je to pravo ostvareno temeljem statusa hrvatskog branitelja Penavinog oca, dok su iz Ureda Grada Vukovara naveli da je obitelj Penava "useljena temeljem stanarskog prava kojega su bili nositelji". Po Zakonu status neuseljivog stambenog objekta utvrđuje Povjerenstvo za procjenu sastavljeno od tri člana, a imenuje ga sam ministar. Također, od stranaka u postupku, pa tako i Penavinih roditelja, uzimaju se izjave na zapisnik pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da nemaju u vlasništvu drugi useljiv stambeni objekt. Iz Središnjeg državnog ureda navode da ukoliko se "naknadno ispostavi da su u vrijeme darovanja stana Ante i Zdenka Penava imali u vlasništvu drugi useljivi stambeni objekt, svakako bi morali vratiti predmetni stan u državno vlasništvo". Hoće li ga morati vratiti, bit će ispit funkcioniranja pravne države i samog Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje, kao tijela pod direktnom nadležnošću Vlade.
Još 2012. dolazile su neke ekipe stručnjaka mjeriti oko kuće. Rekli su da je opasna za život. Bar da promijenimo krov. Pa ne košta to državu valjda toliko, kaže Milka Stojaković
Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava tvrdi da mu "napad na obitelj" smještaju "neki novinari" i premijer Andrej Plenković u izbornoj godini. Na konferenciji za novinare ispred svoje kuće, Penava je potvrdio da je ona njegova djedovina i iznio da je podnio zahtjev za stan 2000. kao nositelj stanarskog prava u stanu koji su njegovi roditelji dobili kao radnici Borova prije rata, na što, opet, on nije imao pravo, nego samo nekadašnji nositelj stanarskog prava. Penava je pred okupljenim novinarima započeo tužnu priču o bivšim nositeljima stanarskog prava, priču koja je jako dobro poznata prije svega Srbima koji su početkom devedesetih izbjegli iz hrvatskih gradova i od kojih njih stotinjak još uvijek nije ostvarilo pravo na dom. Prošli su stroge kriterije: da nemaju nigdje na području bivše Jugoslavije useljivu nekretninu i da nisu izvršili u međuvremenu promet nekretnina, kao što ga imaju Penave.
"Politika je tih godina, 1998., 1999. i 2000., dodjeljivala stanove kako to već ide. Tko je bio blizak politici, dobio je", ustvrdio je Penava, kazavši tako i istinu u slučaju ostvarivanja prava njegovih roditelja u vrijeme kad je on bio visoko pozicionirani član HDZ-a. Nasuprot njegovom slučaju, stoje obični ljudi bez stranačke iskaznice, bivši nositelji stanarskog prava i vlasnici utvrđenog prava na još uvijek nezavršenu obnovu. Kao državljani Hrvatske srpske nacionalnosti, bez useljivih objekata, s mizernim ili nikakvim prihodima, ostarjeli, nemoćni i bolesni, mnogi više od 20 godina čekaju na svoja jedina četiri zida temeljem istog zakona.
Prisjetimo se samo Božice Ojkić iz Voćina, o kojoj su Novosti pisale prije dvije godine, a koja godinama traži svoje pravo na obnovu kuće zapaljene i minirane 1992., procijenjene IV. do VI. kategorije oštećenja za čiju je obnovu zadužena država. Otkako se Božica vratila u Hrvatsku 2006. živi skoro kao sluga po tuđim starim kućama, bez vode i kupatila. Uz nebrigu države, bez obitelji i djece, Božica je osuđena u svojim poznim životnim godinama održavati tuđe okućnice i kopati tuđe vrtove.
"Svatko prebacuje odgovornost na drugoga. Tko ima, taj ne vjeruje, pogotovo onaj tko ima previše, oteo bi i ono malo što imam. Tko je bliži vatri, taj se više ogrije. Neka mi barem kažu što će biti, da se pomirim da ću ovako umrijeti", govorila nam je razočarano Božica Ojkić. Provjerili smo i sada, Božica je hvala bogu živa, ali je nažalost, i dalje samo jedno ime na dnu liste stambenog zbrinjavanja s tendencijom daljeg spuštanja na ljestvici i samim tim sve dalje od realizacije prava na obnovu.
Obespravljena i ojađena je i Milka Stojaković (67) koja sa sinom invalidom živi na Kordunu, u selu Gaćeše kraj Vojnića, u kući popucalih zidova i uništene statike uslijed detonacija u "Oluji". Iako su se iz izbjeglištva vratili u organizaciji UNHCR-a prije 20 godina, nisu dobili nikakvu pomoć od države. Milku i sina Nenada Novosti su posjetile prije tri godine. Kako tad, tako i danas – Stojakovići još žive u nesigurnoj kući, dok se bolesti i godine samo talože sa njihovom tugom i neizvjesnošću.
- Još 2012. dolazile su neke ekipe stručnjaka mjeriti oko kuće. Rekli su da je kuća opasna za život. Zimi čistimo snijeg s krova da nam ne propadne u kuću. Ne tražimo puno. Bar da promijenimo krov. Pa ne košta to državu valjda toliko - kaže Milka Stojaković.
Sličnu sudbinu dijeli i bivša nositeljica stanarskog prava na stan u Vojniću Anka Đurić (65) koja decenijama živi u roditeljskoj kući u selu Radonje. Niti je ostvarila stambeno zbrinjavanje kao bivši nositelj stanarskog prava niti je dobila obnovu za devastiranu kuću.
"Krov prokišnjava, strop se urušava, a pod propada. Kad pada kiša, u kući pljušti. Kuća se, kao i moje zdravlje, samo urušava. Sama, bespomoćna, bolesna, ne mogu više podnijeti tu nepravdu. Čujem, dobio ovaj, dobio onaj, dobili neki ljudi i po dva puta obnovu i prodali obnovljeni kuće, a ja već 21 godinu nisam dobila ništa", posvjedočila je Anka Đurić nedavno za Novosti o hrvatskom procesu stambenog zbrinjavanja, gdje je ishod određen nacionalnošću, stranačkom iskaznicom i zakonom o zbrinjavanju jačega.
