Usprkos tome što vlast u Srbiji stalno najavljuje nove (izvanredne) parlamentarne izbore – sad se govori o travnju iduće godine – oporba nikako da se sabere, pa tako ni njezin najveći predstavnik, Demokratska stranka kojoj ponovno prijeti rascjep.
Ono što se već mjesecima naslućuje dogodilo se prošlog tjedna, kad je u Skupštini Srbije s funkcije šefa zastupničkog kluba DS-a smijenjen Borislav Stefanović. Počelo je njegovom jutarnjom objavom na Twitteru, rečenicom da je upravo smijenjen. Potom su to njegovi partijski kolege u parlamentu demantirali, tvrdeći se on samo grubo našalio s novinarima, da bi samo koji sat kasnije medijima objavili da Stefanović više nije šef zastupničkog kluba. Sam Stefanović je potom izjavio da je njegov izlazak iz DS-a sve realnija opcija i da će narednih dana razmisliti o svojim budućim koracima, a na ocjenu predsjednika stranke Bojana Pajtića da bi, u slučaju da napusti DS, stranci trebao vratiti skupštinski mandat, odgovorio je da o tome trenutno ne razmišlja jer se – ne bavi hipotetičkim pitanjima tog tipa.
U svakom slučaju, Skupština Srbije zasjeda, ali Stefanović nije viđen, niti se više oglašavao nakon što je u jednom intervjuu poručio da u ovom trenutku ne razmišlja hoće li i kad izaći iz DS-a, ‘jer postoji minimalni prostor da bi stranka mogla da promeni ideologiju’. Upravo u tome i jest kvaka. Stefanović, naime, već mjesecima zagovara promjene u pravcu u kojem DS djeluje, pa je tako nedavno bilo govora o njegovom manifestu izlaska iz krize pod naslovom ‘Srbija može bolje’, koji je odmah dočekan na nož jer navodno podsjeća na program grčke Sirize i u suprotnosti je s programom DS-a.
Primarno je da promenimo politiku i ideologiju, a onda bi trebalo da odu svi koji sada vode DS. Apsolutno svi! Uključujući i mene. Priča o tradiciji, imenu, brendu je mantra koja ne znači ništa – kazao je Stefanović u intervjuu NIN-u
Stefanović traži drugačije odgovore na nejednakost, nedostatak socijalne države, nezaposlenost i kaže da je zagovornik teze da ako Srbija neće ideologiju, imat će lopovluk. Smijenjen je u parlamentu, kaže, zato što predstavlja novu politiku i novu ideologiju koju vrh stranke ne želi prihvatiti, te vjeruje da će podrška politici i ideologiji koju predlaže zajedno sa svojim suradnicima sve više rasti među građanima, a poziva se i na istraživanja po kojima je njegova popularnost negdje između devet i 13 posto.
Sve to što se događa podupire ona nagađanja da bi Srbija uskoro mogla dobiti još jednu demokratsku stranku, u kojoj bi bili i neki viđeniji javni poslenici. Nije tajna da mu je idejno blizak profesor Jovo Bakić, jedan od najžešćih kritičara Aleksandra Vučića i njegove politike, koji mu je pomagao i u pravljenju programa u kojem se ističe – eto i zašto se vrh stranke distancira od Stefanovića – da se DS treba stidjeti i odreći onih koji su stranku iskoristili za lično bogaćenje, bahaćenje, kriminal dokazan na sudu, korupciju, porast nezaposlenosti, loše privatizacije i kadrovsku politiku. Stranka bi, po tom programu, trebala napustiti principe ekonomske politike od 2003. do 2012. i posvetiti se borbi za sve neprivilegirane, srednji sloj i nezaposlene, trebala bi priznati ‘pogrešnu politiku pomoći’ u pravljenju Srpske napredne stranke i ‘lažnog mirenja’ sa socijalistima, a cilj DS-a trebalo bi biti mirno i demokratsko uklanjanje te ‘štetočinske’ vlasti, uz prikupljanje svih zdravih opozicijskih snaga na novim osnovama i ljudima.
U intervjuu NIN-u Stefanović kaže: ‘Primarno je da promenimo politiku i ideologiju, a onda bi trebalo da odu svi koji sada vode DS. Apsolutno svi! Uključujući i mene. Priča o tradiciji, imenu, brendu je mantra koja ne znači ništa.’
Nije Stefanović prvi koji će se eventualno izdvojiti iz DS-a, moglo bi se reći da je to već tradicija koja tu stranku prati od samog osnivanja 1990. godine: ubrzo po osnivanju DS-a profesor Nikola Milošević osnovao je 1992. Srpsku liberalnu stranku. Vojislav Koštunica je osnovao Demokratsku stranku Srbije, Vladan Batić, bivši ministar pravosuđa, otišao je s Koštunicom, ali je sedam godina kasnije napravio Demohrišćansku stranku, Dragoljub Mićunović je godinu dana ranije – kad ga je na vrhu smijenio Zoran Đinđić – osnovao Demokratski centar, 2001. godine je Slobodan Vuksanović pokušao smijeniti Đinđića, pa kad nije uspio osnovao je Narodnu demokratsku stranku Srbije, 2005. godine Čedomir Jovanović je otišao iz DS-a i osnovao Liberalno-demokratsku partiju, bivši premijer (nakon ubojstva Đinđića) Zoran Živković napustio je DS i osnovao Novu stranku, a posljednji u tom nizu je bivši predsjednik države i stranke Boris Tadić koji je nakon izbora odcijepio jedan dio DS-a i osnovao Socijaldemokratsku stranku.
Većina tih stranaka su danas tzv. kombi-stranke, koje su izvan parlamenta – osim DS-a, Nove stranke i Tadićeve grupacije demokrata, koji su slabi i u samom parlamentu i na političkoj sceni, jer su međusobno zavađeni, nitko ni s kim neće, a recept iz 2000. kad se cjelokupna oporba ujedinila u jednu kolonu, nekadašnji DOS (Demokratska opozicija Srbije) teško da može biti uspješan 2016., za kada se najavljuju izbori. Pogotovo ne u situaciji kad je jedan čovjek, Gospodar Vučić, praktički pojeo sav politički i javni život i, kako to kaže advokat Vladimir Gajić, sve u Srbiji sveo na formulu ‘jedna država, jedan vođa, jedan narod’.
Jedna od malobrojnih javnih ličnosti koje uspijevaju prodrijeti do javnosti je redatelj Kokan Mladenović, koji kaže da su građani Srbije svedeni na razinu krda i da su one na vlasti napravili vladarima svojih života. U Srbiji je mizerna tradicija demokracije, ocjenjuje Mladenović, a opozicija je korumpirana kao i vlast, uz to bez ideja i programa.
‘To je i jedna osnovna ideja Julija Cezara – jedni te isti ljudi sede u istim foteljama, i to 20 godina u Srbiji i regionu… Isti političari, sa istim frazama… Oni žive udobno u svojim kućama sa bazenima, njima je dobro’, kaže Mladenović u intervjuu televiziji N1, konstatirajući da je narod apatičan, odustao je od promjena i gleda kako preživjeti. Za političare u Srbiji pak kaže: ‘Njihova ideologija nije leva ili desna, njihova ideologija je mandat, šta će uraditi za sebe i članove svoje stranke.’
Vidjet ćemo gdje će se u svemu tome pozicionirati Stefanović i njegova ekipa, ali je sigurno da je već okrnjio trenutnu podršku demokratima. Ili su oni to sami sebi učinili.
