Predavanjem o velikom ruskom piscu Fjodoru Dostojevskom povodom 200-godišnjice njegovog rođenja, upriličenom 23. aprila, središnja biblioteka Prosvjete u Zagrebu uključila se u akciju Noć knjige. O velikanu ruske i svjetske književnosti, govorila je profesorica ruske srednjevjekovne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Natalija Vidmarović.

Pozdravljajući okupljene, voditeljica biblioteke Snježana Čiča podsjetila je da se ova ustanova u akciju Noć knjige uključila 2014. godine, kao i da je ovo prva manifestacija uživo koja se u ovom prostoru izvodi u posljednjih godinu dana.

Vidmarović je naglasila da stvaralaštvo Dostojevskog ima brojne poveznice sa srednjevjekovnom ruskom književnošću koja se odlikovala hagiografijom, odnosno životopisima svetaca.

– Njegovo se djelo može promatrati iz tri perspektive – perspektive malog vremena, odnosno vremena u kojem je živio i stvarao te njegovih suvremenika, perspektive velikog vremena u kojem mi živimo i koja ustanovljava značaj Dostojevskog za sve dosadašnje epohe, uključujući i kako je vrednovan i zašto je preživio kao pisac, te aspekt vječnosti s obzirom da njegova književnost prelazi granice vremena - rekla je.

Naglasila je veliki značaj i utjecaj manastira Optena Pustinj na njegovo djelo, ističući da je u taj manastir došao 1878. nakon smrti sina i pričao s monahom Amvrosijem kojeg je ovjekovječio kao jednog od likova u romanu Braća Karamazovi.

- Amvrosije je volio razgovarati sa svjetovnjacima i učenim ljudima, a nakon razgovora kratko je o njemu rekao "Taj se kaje", što je u duhovnom smislu značajno jer je u pravoslavlju pokajanje promjena ontološkog statusa i odvratnost prema grijehu. Amvrosije je pak o Lavu Nikolajeviču Tolstoju, koji je kao i drugi veliki ruski pisci posjetio manastir, rekao "Kranje gord" – ispričala je profesorica Vidmarović.

Naglasila je da Dostojevskog neki njegovi suvremenici nisu cijenili, jer su neki od njih smatrali da nije dovoljno kršćanski pisac, drugi ga nazivali nacionalistom, šovinistom ili antisemitom ili pisali da je prihvatio podčinjenost i poklonstvo caru i Bogu.

- Sigmund Freud, istina s odmakom od pola vijeka, o njemu je rekao da Dostojevski kao umjetnik može stajati uz Shakespearea i da su "Braća Karamazovi" remek djelo i vrh svjetske književnosti, ali da je Dostojevski kao moralist slab i ranjiv i da podsjeća na necivilizirane divljake koji sklapaju nagodbu sa savješću što je, kako je naveo, karakterna crta Rusa.

Naglasila je da je Dostojevski u svojim romanima, uključujući pet po kojima je svjetski poznat - "Braća Karamazovi", "Zločin i kazna", "Idiot", "Zli dusi (Bjesovi)" i "Mladić", pisao da đavo postoji i da onaj tko se odrekne Boga, završava u ludilu ili samoubojstvu.

Podsjetila je na njegov preobražaj iz revolucionara kojem je smrtna kazna ukinuta u zadnji čas u bogobojaznog kršćanina, kao i na njegove stavove da čovjek nije želio biti sličan Bogočovjeku već je Bogočovjeka činio sličnim sebi, da čovjek koji se okrenuo od Boga gubi sposobnost stvaralaštva, ali i na rečenicu "ljepota će spasiti svijet" kojim završava "Idiota", koji je dovršio u Firenci gdje je boravio osam mjeseci.

Zbog svih poruka i stavova u SSSR-u mu u književnom smislu nisu cvjetale ruže.

- Na prvom kongresu sovjetskih pisaca bio je napadnut i osuđen, pa se njegova djela nisu nalazila u školskim programima, Kasnije su njegovi romani u velikoj mjeri cenzurirani i interpretirani, da bi se unazad 20 godina pojavila integralna djela. U Petrozavodsku djeluje škola u kojoj se on izučava, a njegovi romani štampaju starom ortografijom korištenom prije reforme 1918. - rekla je profesorica Vidmarović odgovarajući na pitanja Novosti.