Dva tjedna prije velikih travanjskih izbora u Srbiji novom prugom između Beograda i Novog Sada zatutnjat će brzi vlak "Soko". Dvije kompozicije švicarskog "Stadlera" s logom sivog sokola svakodnevno će početi juriti brzinom do 200 kilometara na sat prugom koju su izgradile ruske i kineske kompanije i čija je izgradnja financirana također ruskim i kineskim kreditima. Prvo službeno putovanje brzih vlakova između Beograda i Novog Sada bit će kruna izborne kampanje predsjednika Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke.
"Stadlerovi" vlakovi u predizbornu kampanju krenut će nešto ranije nego što bi bilo optimalno, dan-dva uoči izbora, jer je promjenama izbornog zakonodavstva funkcionerska kampanja zabranjena deset dana prije njihova održavanja. Vučić i njegovi koalicijski partneri otvaranjem brze pruge uoči izbora biračima će još jednom poručiti da su njihovi glavni izborni aduti nove pruge, ceste, tvornice, bolnice, škole, koje su dosad izgradili diljem Srbije zahvaljujući investicijama koje su omogućili financijskom konsolidacijom države i dobrim odnosima s investitorima sa svih strana svijeta, od Europske unije preko Turske do Rusije, SAD-a i Kine.
Vučićeva vlast birače uvjerava da će se tog modela razvoja držati i u godinama koje dolaze, iako je rat u Ukrajini posijao sumnju da će on i dalje biti moguć, barem u dijelu koji se oslanja na ekonomsku suradnju s Rusijom, a možda i Kinom, odnosno alternativno s EU-om i SAD-om. No, iako se ovih dana pokazalo da zalutali ili "zalutali" prastari dronovi mogu zaustaviti i brze vlakove stotinama kilometara udaljene od ukrajinskog ratišta, malo tko u srpskoj izbornoj kampanji dovodi u pitanje suradnju sa svima koji žele trgovati sa Srbijom i investirati u njezinu ekonomiju.
Na kraju deset godina vlasti Vučićevih naprednjaka u kampanji za velike travanjske izbore, odnosno za predsjedničke, parlamentarne i beogradske gradske izbore, ne nazire se opozicija koja doista želi i može radikalnije promijeniti naprednjački model razvoja Srbije. I najljući Vučićevi opozicijski protivnici, koji su ga na prošlim izborima pokušali rušiti izbornim bojkotom i međunarodnim delegitimiranjem njegove vlasti, šansu za temeljite promjene koja im se ukazala zbog istovremenog održavanja predsjedničkih, parlamentarnih i beogradskih gradskih izbora, nisu ni pokušali iskoristiti.
Nijedan od lidera bivše bojkot-opozicije, osim predsjednika desničarskih Dveri Boška Obradovića, nije ni pomislio izaći na megdan Vučiću na predsjedničkim izborima, već su to prepustili svojim stranačkim trećepozivcima ili nestranačkim kandidatima. Od kandidature je na koncu odustao i bivši predsjednik Boris Tadić, iako se tjednima nudio antivučićevskoj opoziciji da bude njezin zajednički kandidat. Kad mu to nije prošlo, od kandidature je odustao jer bi kao sam svoj majstor u srazu s Vučićem odnio gaće na štapu, pa si kao bivši predsjednik države takvu bruku nije mogao dopustiti. Prije njega od predsjedničke kandidature odustali su lideri bojkot-opozicije Dragan Đilas, Vuk Jeremić, Zoran Lutovac... Umjesto da se isprse pa što košta da košta, lideri tog dijela bojkot-opozicije u predsjedničku utrku su gurnuli umirovljenog generala Zdravka Ponoša, narodnjaka koji bi se s dobrim dijelom svojih stavova prije uklopio u konzervativnu frakciju Vučićevih naprednjaka, nego u njezino proeuropsko liberalnije krilo.
Kalkuliranje Đilasove udružene opozicije s nacionalnim konzervativizmom potakao je "odcjepljenje" lijevo-liberalnog dijela bojkot-opozicije i formiranje lijevo-zelene koalicije Moramo. Osim što je odlučila samostalno izaći na parlamentarne i beogradske gradske izbore, koalicija Moramo je pred zaključenje kandidacijskih lista istakla i svoju predsjedničku kandidatkinju sveučilišnu profesoricu Biljanu Stojković, kao jedinu lijevo orijentiranu kandidatkinju među osam predsjedničkih kandidata koji su se smjestili od centra do krajnje desnice. Vučić će na ovim predsjedničkim izborima imati i manje protukandidata nego na prošlim izborima kad ih je bilo deset. I najveći opozicijski optimisti zbog svega toga procjenjuju da su šanse da Vučić uvjerljivo ne pobjedi u prvom krugu izbora svedene na puku znanstvenofantastičnu teoriju.
Opozicija ne polaže puno više nade i na uspjeh na parlamentarnim izborima. Stranački lideri iz Đilasove udružene opozicije, koju predizborne ankete promoviraju u najjaču opozicijsku koaliciju Vučićevim naprednjacima, ostali su u pozadini i njezine parlamentarne izborne liste, kao da se već sada skrivaju od odgovornosti za izborni poraz, pa su se sklonili u zavjetrinu kako bi i poslije izbora ostali na čelu svojih stranaka. Za razliku od Đilasove udružene opozicije, lijevo-zelena koalicija Moramo i na parlamentarnim izborima je zaigrala otvorenim kartama, iako je i njezina stožerna stranka Ne davimo Beograd sve svoje kadrovske adute uložila na beogradske izbore jer je u biračkom tijelu izvan Beograda još uvijek neprepoznatljiva.
Koaliciji Moramo koncentriranje na beogradske gradske izbore nameće i predizborno istraživanje koje su ovih dana proveli. Prema njihovom istraživanju na beogradskim gradskim izborima Vučićev SNS osvojit će 38,9 posto glasova, a njihovi koalicijski partneri Dačićev SPS 3,2 posto. Izborni prag sigurno će preći još tri opozicijske koalicije – Moramo s Dobricom Veselinovićem kao kandidatom za gradonačelnika osvaja 17,2 posto glasova, Ujedinjeni za pobedu Beograda s Vladetom Jankovićem kao kandidatom za gradonačelnika 16,4 posto i Tadićeva koalicija Ajmo ljudi s Duškom Vujoševićem kao kandidatom za gradonačelnika 3,2 posto glasova. Šanse da na beogradskim izborima pređu izborni prag imaju i DSS-ova koalicija NADA (2,9 posto) i Srpska stranka Zavetnici (2,5 posto).
I dok SNS i SPS na beogradskim izborima, prema ovom istraživanju, zajedno nemaju natpolovičnu većinu, ona im je i bez primjene D'Hondtove metode zajamčena na parlamentarnim izborima. Opozicijska anketa kaže da na njima SNS osvaja 45,6 posto glasova, a SPS 5,9. Đilasova koalicija Ujedinjeni za pobedu Srbije osvaja 11,2 posto, a koalicija Moramo 6,9 posto glasova birača. Kao i na beogradskim, tako i na parlamentarnim izborima samo te četiri izborne liste prelaze izborni prag, a ispod njega zasad ostaju: koalicija NADA (2,9 posto), Zavetnici (2,7 posto), Ajmo ljudi (2,6 posto) i Dveri (2,2 posto).
Istovremeno održavanje predsjedničkih, parlamentarnih i beogradskih gradskih izbora pomalo neočekivano smanjilo je broj predsjedničkih kandidata, kao što je već rečeno, ali i stranačkih i koalicijskih izbornih listi u odnosu na prošle izbore. Predsjedničkih kandidata bilo je 11, a sada ih je osam. Na prošlim parlamentarnim izborima natjecale su se 22 izborne lista, a zasad ih je potvrđeno 17 (od toga šest manjinskih), dok je na beogradskim izborima do srijede potvrđeno 11 izbornih listi, a na prošlim je izborima bilo njih čak 24. Izborno okrupnjavanje stranačkih kandidata i izbornih listi izgleda da je rezultiralo i okrupnjavanjem i koncentriranjem biračkog tijela. Predizborna istraživanja redom prognoziraju siguran prelazak izbornog praga vladajućim Vučićevim naprednjacima i Dačićevim socijalistima te opozicijskim koalicijama Udruženi za pobedu Srbije i Moramo. Sve druge stranke i koalicije na ovim će se izborima boriti da preskoče izborni prag i kako-tako prežive do sljedećeg izbornog ciklusa. Hoće li u tome uspjeti, ponajprije će ovisiti o brzini kojom će izborni vlak Vučićevih naprednjaka protutnjati velikim travanjskim izborima.
