U petak, 8. siječnja ministar policije dr. Nebojša Stefanović – zadužen posljednjih dana za dizanje tenzija povodom ‘naoružavanja Hrvatske’ – u Dnevniku RTS-a je izjavio da ima informacije da će narednih dana ‘jedna novinarka koja je radila u vreme Slobodana Miloševića’ i predsjednik ‘jednog udruženja novinara’ iznijeti lažne optužbe da je novinarku pratila policija. Zblenutoj javnosti nije bilo jasno otkud ministru takve informacije, a novinar u studiju javnog servisa nije ni pokušao razjasniti izjavu, već je samo upitao da li će nadležni organi postupati. Hoće, reče dr. Stefanović.
U ponedjeljak su stvari postale jasnije, nakon što je Nezavisno udruženje novinara Srbije održalo konferenciju za novinare na kojoj je podijeljena krivična prijava protiv ministra Stefanovića i Dijane Hrkalović, zamjenice šefa Kabineta ministra u vrijeme izvršenja navodnog kaznenog djela, u prosincu 2014. godine. Prijavu je godinu dana nakon toga, 30. prosinca 2015., podnio radnik Odjeljenja za poslove sigurnosti Kabineta ministra. U njoj navodi da je 4. prosinca 2014. u štampaču koji i on koristi vidio odštampani dokument s naslovom ‘Izveštaj u vezi izvršene opservacije’, na kojem nije bilo ni oznake organizacione jedinice, ni broja, ni oznake stupnja tajnosti, ni potpisa. Ispod podnaslova ‘Predmet’ nalazila se fotografija u boji ženske osobe (najvjerojatnije iz sustava MUP-a), njezino ime, novinarska funkcija i JMBG, nakon čega slijedi izvještaj o praćenju novinarke dan ranije, kada je izašla iz stana, kako je bila odjevena, kamo je krenula. Podnositelj prijave navodi da mu je, s obzirom na to da je još 2004. bio član radne skupine za rasvjetljavanje (do danas nerasvijetljenog) ubojstva novinara Milana Pantića iz Jagodine, a kasnije i Slavka Ćuruvije, prva pomisao bila da ako se novinarki nešto desi, nitko neće moći oprati odgovornost i bruku sa zaposlenih i kompletnog MUP-a. Dokument je fotografirao i potom ga u strahu uništio.
‘Tražićemo da nadležni organi ispitaju optužbe da se novinari prate bez zakonskog osnova’, rekao je Obradović. ‘Kako ministar može imati uvid u to šta će ko da kaže ako, kako tvrdi, niko nije praćen i zašto se obraća javnosti i unapred kvalifikuje navode iz krivične prijave?’
Kako navodi, s dolaskom Stefanovića na čelo MUP-a jedna skupina novodovedenih ljudi (sa srednjom školom, neki bez iskustva, a neki s kratkim iskustvom rada u MUP-u) radila je mimo ostalih u Odjeljenju, krijući to što rade i izvještaje, bilješke i ostalo noseći osobno Dijani Hrkalović. O svemu je odlučio obavijestiti ministra, ali je problem u tome što se do njega ne može zaobilazeći Dijanu Hrkalović. Zato preko prijateljske veze dolazi do oca dr. Stefanovića i moli ga da svom sinu prenese da je riječ o zloupotrebi; ovaj mu obećava da će sina obavijestiti tijekom vikenda. Ponedjeljak, međutim, donosi obrat: bez bilo kakve naredbe ili dopisa nadležnih, zamjenik načelnika Odjeljenja naređuje uništavanje devet hard diskova računala (bušilicom) i tri štampača (jedna od ideja bila je da se štampači fizički unište macolom!). Naređeno – učinjeno!
‘Osnovano sumnjam da slučaj novinarke S. M. nije jedini, već da su praćeni i drugi novinari’, kaže podnositelj kaznene prijave, koji je u međuvremenu, u studenome prošle godine – na izravnu intervenciju Dijane Hrkalović, kako tvrdi – premješten na niže radno mjesto. Podnositelj prijave se, pokazat će se kao ključno, s predsjednikom NUNS-a Vukašinom Obradovićem sastao 8. siječnja, nekoliko sati prije nego što je dr. ministar na RTS-u objavio da će ga lažno optužiti ‘jedna novinarka’ i ‘jedan predsjednik novinarskog udruženja’. Kako je došao do saznanja o susretu, da li je vidovit ili je, pita Obradović, i on praćen i prisluškivan, te najavljuje kaznenu prijavu protiv ministra.
‘Zabrinuti smo zbog ovoga i tražićemo da nadležni organi ispitaju optužbe da se novinari prate bez zakonskog osnova’, rekao je Obradović na konferenciji za novinare. ‘Kako ministar može imati uvid u to šta će ko da kaže ako, kako tvrdi, niko nije praćen i zašto se obraća javnosti i unapred kvalifikuje navode iz krivične prijave?’
Kaznenu prijavu, inače, ministar niti jednom riječju, sve do konferencije za novinare, nije spomenuo. Tek potom se u izjavi koju je MUP dostavio elektronskim medijima izjasnio da je riječ o ‘lažnim optužbama’ i da je dao iskaz nadležnim organima. Da nadležni – u ovom slučaju Specijalno tužiteljstvo za borbu protiv organiziranog kriminala – ne bi previše lupali glavu oko kaznene prijave, brine se Dragan J. Vučićević, urednik službenog glasnika vlasti, tabloida ‘Informer’, koji je na konferenciji za novinare NUNS-a pokušavao spriječiti svako racionalno pitanje i koji sat vremena nije zatvarao usta, sprječavajući novinare i ostale prisutne da postavljaju pitanja. U sve se uključio i TV Pink, javni servis namjesto javnog servisa RTS-a (koji pak o ovome uopće ne izvještava), u čijim su prilozima stvari okrenute naglavačke: NUNS i praćena novinarka montiraju aferu kako bi destabilizirali vlast, sve uz podršku zapadnih ambasada i raznih još koji bi da ruše Aleksandra Vučića. Sve to Vučićević u utorak ponavlja u jutarnjem programu istog tog Pinka, elaborirajući da je dotična novinarka (upravo je on otkrio i njezino i ime podnositelja kaznene prijave) bila ‘omiljena novinarka Slobodana Miloševića’ (valjda kao što su Vojislav Šešelj i Vučić bili ‘omiljeni radikali’ istoga), a da je podnositelj prijave poznat po tome što je i ranije podnosio kaznene prijave. Lažne, dakako, kao što je lažna i ova prijava protiv Nebojše Stefanovića.
Tako je u drugi plan bačena suština cijele priče: otkud dr. ministru informacija da se Vukašin Obradović susreo s podnositeljem kaznene prijave, i to istoga dana, i jesu li Obradović, drugi novinari i ostali ‘nepodobni’, ljudi iz političkih stranaka i javnoga života, praćeni (podnositelj prijave kaže da osnovano sumnja da ‘broj tajno i nezakonito praćenih od strane ove grupe prelazi stotinu’)?
Da začepi rupu, javio se zaduženi u MUP-u za suradnju s medijima Nenad Pantić, tvrdeći da se svašta pričalo i da je on od jednog novinara čuo da će ‘jedna novinarka’ i ‘jedan predsjednik jednog udruženja’ lažno optužiti dr. ministra. Kako bi javnosti bolje sjelo opravdanje, rečeno je da je mladi Pantić sin ubijenog novinara Pantića, čije ubojstvo nikada nije riješeno. Ostaje samo da se provede poligrafska istraga i da presudi Gospodar Vučić.
