U okviru ovogodišnjih Dana srpske kulture, koje organizira SKD "Prosvjeta", Jadranka Vinterhalter, historičarka umjetnosti i muzejska savjetnica 6. decembra je u "Prosvjeti" održala je predavanje "Susreti umjetnika i kustosa, 10 godina rada (1974./84.), 400 km razdaljine (Beograd-Zagreb)" o bogatim intenzivnim vezama, susretima, dijalozima i druženjima kustosa i umjetnika kroz programe i suradnju beogradskih i zagrebačkih muzejsko-galerijskih ustanova. Fokus je pri tome dat na Muzej savremenih umetnosti (MSU) gdje je radila tih deset godina i Galeriju SKC u Beogradu, kao i Galeriju suvremenih umjetnosti, Galeriju SC-a i Galeriju primijenjene umjetnosti u Zagrebu.
Okidač za pokretanje pitanja o intenzitetu kulturnih veza bila je nedavna izložba radova Goranke Matić, vodeće fotografkinje koja je tokom završnih decenija prošlog vijeka snimala prizora sa ulica, političkih događaja, konferencija, ali i s kulturne i rock scene, ušavši tako u sve pore društva.
- Za deset godina, koliko sam radila kao kustos u beogradskom MSU, mogu reći da je to bilo inspirativno vrijeme, vrijeme suradnje institucija u Beogradu, ali i institucija Zagreba i Beograda, odnosno svih kulturnih institucija u zemlji. Iz tog vremena je Sava express, vlak koji je prevaljivao tih 400 kilometara udaljenosti dva grada i u kojem su uvijek bile ličnosti iz kulture. Danas se situacija izmijenila pa 400 kilometara predstavlja udaljenost između Zagreba i Splita, dok je Beograd u tom smislu izbrisan, rekla je Jadranka Vinterhalter, ističući suradnju prije svega dva MSU-a, onog beogradskog i onog zagrebačkog.
- Razdoblje od 1974. do 1984. je bilo jako intenzivno, ne samo za nas, muzejski kolektiv, nego je u gradu bilo prepuno događanja, pa mi je to razdoblje ostalo u najboljoj uspomeni. Tada nije bilo nikakvih napetosti i pritisaka, rekla nam je prije predavanja Vinterhalter koja je 80-ih preselila u Zagreb i tu ostala živjeti.
- Iako moram reći da nisam imala nikakvih neprijatnih situacija, jako mi je žao kad se politika upliće u kolegijalne odnose nas kulturnjaka, između ostalih i kustosa i umjetnika. Rat je fizički pokidao veze jer nije bilo komunikacije; nisam mogla nazvati telefonom svoju obitelj koja je ostala u Beogradu, nije bilo vlakova, tako da je bilo teško održavati vezu između dva područja. Ovih se godina pokazalo da ne kida veze i stavlja u izolaciju samo rat, nego i korona, pa i ratovi koji se sada vode.
- Moram priznati da su vrlo brzo nakon što su uspostavljeni i normalizirani odnosi, kulturnjaci počeli itekako surađivati, tako da nemam dojam o ozbiljnom prekidu. Mi i dalje
surađujemo, posuđujemo umjetnine iz Beograda u Zagreb i obrnuto. I dalje putujemo i držimo predavanja, a umjetnici rade izložbe, to govorim sam o likovnom segmentu, likovnoj sceni. Oni koji se bave filmom, teatrom i muzikom još više surađuju. Naravno, sad nismo jedna država koja je međurepublički intenzivno surađivala; sad imamo granice, pa je veza možda malo otežana, ali ide prema sve većem i većem otvaranju, naglasila je Vinterhalter.
Dodajmo da je osim u MSU-u u Beogradu, Vinterhalter radila i kao kustosica u Muzejskom dokumentacijskom centru (MDC) u Zagreb (1984. –1994.), u Soros centru za suvremenu umjetnost / Institutu za suvremenu umjetnost Zagreb (1994. – 2000.) i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2000. –2013.). Učestvovala je u brojnim međunarodnim istraživačkim i izložbenim projektima, piše i objavljuje stručne priloge iz muzeologije i muzejske prakse, kao i tekstove o suvremenoj umjetnosti i umjetnicima.
