Inicijativa za Filozofski fakultet, u kojoj ste sudjelovali i koja je kroz fakultetsko Vijeće podržala vašu kandidaturu za dekanicu, izborila se za uvjerljivi demokratski legitimitet u procesu konfrontacije s rektorom Damirom Borasom i njegovim istomišljenicima u Senatu Sveučilišta. Kako ćete iskoristiti taj politički kapital u vođenju ustanove i revidiranju kritičnih odnosa između uprave koju potvrđuje Senat i Vijeća koje predstavlja nastavnički i studentski korpus?
Kroz proces koji spominjete dosegnut je elan i zanos koji može biti i prednost i teret. Puno toga se očekuje, a promjene smo i najavili. Ovaj fakultet je velik, sustav je trom, a trebat će nam i vremena da se bolje upoznamo, ali vjerujem da možemo realizirati željene promjene i da ovo mjesto može relativno uskoro postati vidno bolje. Odnos Vijeća i uprave nikad nije bio gori nego u posljednje tri godine. Uprava na čelu s dekanom Vlatkom Previšićem funkcionirala je na način posve neprikladan za akademske institucije. Možda bi bio prikladan ili očekivan u nekoj privatnoj kompaniji, to ne znam, nemam tu vrstu iskustva. Ta pogreška bivše uprave i nepoštovanje Vijeća, onoga što ono misli i traži, to je i dovelo do krize. Između ta dva upravljačka tijela ove institucije, da bi uopće funkcionirala, mora postojati osjetna mjera poštovanja i povjerenja. Sad smo došli do više razine povjerenja na razini čitavog fakulteta, pa nam ostaje da tu atmosferu i zadržimo kroz predstojeći rad.
Ako studenti procijene da im je potreban plenum, onda je plenum tijelo koje se uvodi radi direktnodemokratskog izražavanja i komunikacije sa širom zajednicom. Ja ću ih uvijek biti spremna saslušati
Znači li to, budimo malo konkretniji, da ćete morati i formalno donijeti neka poboljšanja – npr. statutarna – a kako se ne bi ponavljale situacije protokolarne nedefiniranosti u ovlastima i odnosima kakve su na momente paralizirale ovu kuću, veliku inače poput manjih hrvatskih sveučilišta?
Svakako, naš statut je odavno morao biti poboljšan u tom pogledu. Kroz proteklo krizno razdoblje pokazalo se da je nefunkcionalan, da ništa ne garantira i da se prečesto može interpretirati ovako ili onako. Problem je veći utoliko što je onaj tko je u vlasti ili poziciji moći, u mogućnosti zloupotrijebiti te nedostatke i uzeti od statuta po volji što mu odgovara. U postupku dotjerivanja odrednica u tom pogledu, međutim, morat ćemo voditi računa o usklađenosti sa statutom sveučilišta. Treba pritom imati na umu da će poneke datosti ovisiti i o novim zakonima koji će regulirati najšire ovo područje, primjerice Zakonu o visokom obrazovanju.
Odnos prema zajednici
Prema nekim se naznakama već moglo prepoznati da vladajuće snage s vrha sveučilišta očekivano prilagođavaju zakon svojim partikularnim potrebama. No, u svom kandidatskom prijedlogu programa spomenuli ste i novu strategiju razvoja Filozofskog fakulteta koja bi se prije svega trebala koncepcijski bitno razlikovati od prethodnih koje su pisala dva bivša dekana?
Imamo te strategije iz posljednjih godina, ali nijedna nije došla do faze rasprave na Vijeću. I ne samo da akreditacija od nas traži strategiju fakulteta i znanstvene djelatnosti, nego nam primarno radi nas samih ovdje treba spoznaja onoga što želimo u narednom razdoblju. Promjene bi trebale poteći od rasprava po fakultetskim odsjecima, a zatim ćemo morati prionuti na proces unutarnjeg povezivanja ove institucije i njezinih ljudi. Spomenuli ste njezinu veličinu, pri čemu valja uzeti u obzir i da su nam interesi različiti, pa je s jedne strane humanističko područje, a s druge društveno, itd. No zanimljivo se bilo uvjeriti se kako se te stvari mogu i znanstveno i nastavno ispreplesti, a mi smo iz ove nevolje koju smo prošli izašli s nekim novim osjećajem bliskosti, budući da su se ljudi, surađujući u organiziranju otpora, u nekoj mjeri već malo bolje upoznali i zbližili.
U vašem programu ističu se pojedine novosti kao što je plan organiziranja djelotvornije pripreme i prijave projekata ili razvoj neposrednijeg odnosa fakulteta s užom okolinom i društvenom zajednicom, dakle, od vaše gradske četvrti prema širem Zagrebu, i sl. Očito ste osjetili i kako prolaznici uglavnom pasivno klize pored vas, dok ste se u proteklom razdoblju ispred fakulteta okupljali na djelovanje?
Svi smo to spoznali, a to zbližavanje zapravo i jest jedna od funkcija sveučilišta koje se mora baviti nastavom i znanošću, no također mora biti aktivno u zajednici. Studenti kroz nastavu mogu zajedno s profesorima ponuditi neke usluge društveno korisnog učenja, primjerice, koje zajednica inače ne bi mogla dobiti bez plaćanja. To može biti, recimo, rad s djecom koja imaju teškoće u učenju. Drugi dio programa bili bi kulturni sadržaji koje ovaj fakultet sigurno ima kapaciteta ponuditi. Za ilustraciju, prisjećam se da je kolega Petar Vuković prikazao izvrstan serijal o povijesti Češke, studenti su radili prijevode i ponudili to široj zajednici. No ipak se ispostavilo da to nismo dovoljno vidno oglasili. Ne bi bilo dobro da figuriramo u javnosti kao nekakva adresa koja se stalno nešto buni i producira gužvu, dok sami naši susjedi u kvartu ne znaju najbolje, iz prve ruke i uživo, čime se inače bavimo.
U programu dodirujete i malo bolnije probleme s kojima ćete se ponijeti: netransparentnost u kadroviranju i financijskom poslovanju fakulteta? Javno je poznato da su se razna zvučna imena u posjedu moći, kojima ste se usprotivili, često znala okoristiti kroz zapošljavanje svojih favorita ili jednostavno rođaka, kao i preusmjeravanjem sredstava za projekte i slično.
Kadrovska politika, zadržimo se samo na mandatu prethodnog dekana, bila je izuzetno netransparentna. Padala su razna obećanja, pa se umjesto potreba ispunjavale želje. Morat ćemo stoga napraviti detaljnu analizu stanja da bismo utvrdili koje su nam stvarne potrebe. Taj kolač je striktno ograničen, postoje naime koeficijenti za svaku sastavnicu sveučilišta. Ali nužno je izgraditi sistem iza kojeg ćemo moći stati, u kojem ćemo zapošljavati najpotrebnije i najbolje kadrove, a ja ću se svim silama truditi da ovdje pritom ne bude više nikakvog nepotizma.
Povrat školarina
Spominjući financije, zanimljivo je da predlažete i određeni povrat novca od školarina prema stipendijama za studente koji bi ispoljavali višu kvalitetu, ali bi se u obzir svakako uzelo i njihovo materijalno stanje. To bi u nekom smislu ispravilo i političku nepravdu sistematičnog uvođenja i poskupljivanja školarina u Hrvatskoj u ovom stoljeću?
Prvo mi je bilo zamjereno da je to populistička mjera, ali ja to ne vidim tako. Sveučilište ima stipendije, pa nema razloga da ih nema i Filozofski fakultet. Puno nastavnika nije niti svjesno kako neki naši studenti studiraju i što sve moraju raditi za preživljavanje. Kad čujete za takve primjere, bude vam prilično teško, kao da je vrijeme vraćeno unatrag, a to nije nešto što se smije mirno prihvatiti. I ne znamo još koliko ćemo moći odvojiti sredstava godišnje, ali vjerujem da moramo započeti s tim. Moramo poručiti studentima da cijenimo to što oni cijene ono što ova institucija daje.
Na početku smo govorili o procesima demokratizacije fakulteta, no treba podsjetiti – na temu studenata – da su upravo oni 2009. godine začeli tu borbu, uvođenjem plenuma koji je zatim dugo bio grubo omalovažavan i porican odozgo. Kako vi gledate na te vidove djelovanja, na njihove zahtjeve, na sam plenum?
Vjerojatno ste primijetili da je bilo i poznatih imena koja su se prema tome postavljala onako kako im je u kojem trenu odgovaralo. Prvo im je plenum bio sjajna pojava, onda su ga difamirali kao izvaninstitucionalno djelovanje. Sad imamo nanovo izabran Studentski zbor koji odlučuje o svojim članovima Vijeća, i normalno je da on posreduje između studenata i ostalih, te da zna kako studenti pretežno razmišljaju o nekim bitnim pitanjima. Ako studenti procijene da im je potreban plenum, onda je plenum tijelo koje se uvodi radi direktnodemokratskog izražavanja i komunikacije sa širom zajednicom. No predstavnici se nipošto ne bi smjeli izolirati i smetnuti s uma kako im diše baza. Svakako treba pustiti same studente da se organiziraju onako kako smatraju da je najbolje, a ja ću ih uvijek biti spremna saslušati.
Sveučilište ima stipendije, pa nema razloga da ih nema i Filozofski fakultet. Puno nastavnika nije niti svjesno kako neki naši studenti studiraju i što sve moraju raditi za preživljavanje
Ne bi trebalo smetnuti s uma da je studentsko političko djelovanje pokrenuto na zahtjevu obrane javno financiranog visokog obrazovanja. To je u međuvremenu potisnuto, uslijed brojnih drugih akutnih problema, ali zahtjev je prevažan da bi se samo tako odustalo od njega. Što mislite o mogućnostima u vezi s time u nekom doglednom razdoblju?
Uvjerena sam da je to ispravan zahtjev, nešto što je nužno pogotovo u Hrvatskoj gdje studirati baš i nema priliku mnogo djece čiji roditelji imaju niža primanja. Podaci o tome su zapravo katastrofalni, a vjerujem da je država dužna pružiti priliku svima koji to zaslužuju. Puno financijskih sredstava curi na sve strane, što znači da imamo potencijal, samo ga treba znati iskoristiti. Štoviše, mislim da i onaj treći stup u toj hijerarhiji, a to su doktorski studiji, također mora biti znatno dostupniji i, jednog dana, javno financiran. Za to se moramo aktivno zalagati, držati to u prednjem planu.
Pred vama je i neizbježno pokretanje nove komunikacije s rektorom Borasom i Senatom, no i dalje u okolnostima gdje on i njemu bliski pojedinci generiraju veliki dio problema o kojima govorimo. Kako će to uopće biti moguće i što predviđate?
Bila sam kod rektora na razgovoru o mom prijedlogu programa i mislim da je to proteklo u dobrom tonu. U međuvremenu, naši novoizabrani članovi Senata pozvani su na Senat, a rektoru sam rekla i da on sam vrlo dobro zna što može od njih očekivati. On je bio naš dekan, zna da se ovdje ne dižu ruke samo da bi se dizale, nego se razgovara sadržajno. Senat se doduše mijenja u listopadu, no to s naše strane neće promijeniti ove činjenice. Nakon toga, vjerujem i da će članovi Senata s drugih fakulteta, među kojima također postoji zainteresiranih, krenuti za našim primjerom i početi ozbiljno raspravljati o realnim problemima znanstvene djelatnosti i Sveučilišta u Zagrebu.
Protestirala sam na Trgu
Osim toga šireg konteksta, ostaje i onaj daljnji, prema državi i resornom ministarstvu na čelu s Pavom Barišićem. Što činiti u odnosu na sektorske zakone koji rektoru i njegovima omogućuju nastavak iskorištavanja sistema u privatne svrhe, ili s obzirom na manipulacije članstvom uzurpiranog Nacionalnog vijeća za znanost i visoko obrazovanje?
Naš trud oko dovođenja stvari u red traje godinu dana, dakle vrlo kratko za suočavanje s problemima koje spominjete. Čitava zajednica bi trebala biti više angažirana po pitanju tih zakona. Ovdje ćemo imati izvanrednu sjednicu Vijeća na temu zakona koji je u postupku, a primjedbe koje ćemo usvojiti bit će javne, da nas se čuje, jer mi nećemo prestati govoriti. Očekujemo da se jave i drugi fakulteti, kao i druga sveučilišta, da reagiraju već i na činjenicu kako je najavljen čitav novi zakon, a sad se iznenada uvode neke pojedinačne promjene. Nadalje, nastojat ćemo dovesti naše ljude u poziciju da nešto poduzmu. Većina je na ovoj instituciji usmjerena na svoju znanost i nastavu, ali ljudi imaju puno toga za reći i o općem funkcioniranju u znanosti i visokom školstvu.
Konačno, dotaknimo se i vašeg užeg znanstvenog područja, psihologije obrazovanja, a u svjetlu društvenih i političkih previranja oko kurikularne reforme i drugih konkretnih tema kao što je zdravstveni odgoj, vjeronauk u školi i slično?
Jako je tužno što je proces kurikularne reforme zaustavljen, a ja ne vjerujem da će se opet pokrenuti. Pogotovo ne u smjeru u kojem je bilo zamišljeno, dok uvjeravanja koja stižu nisu pouzdana. Bili su postavljeni solidni temelji, eventualno je trebalo dotjerati detalje. U protivnom se dovodi u pitanje svaka prihvatljiva osnova, iz pozicije struke i društva, za realizaciju tog dokumenta. Naše Vijeće je lani jasno podržalo reformu, vjerujem da je podržava i danas, ali se naš glas nije čuo u javnosti. Osobno se jako zalažem, kao stručnjakinja u tom području, da reforma krene dalje, a kao građanka sam bila na protestnom skupu na Trgu bana Jelačića, i rado ću se opet angažirati.
